Autor: Nermin Sefić
Osoba koja jedina zna kako nešto radi obično se doživljava kao vrijednost. To i jest, ali vrijednost pripada njoj, ne organizaciji.
Dok je znanje nezapisano, organizacija ga ne posjeduje — samo ga posuđuje, uz otkazni rok.
Osoba koja jedina zna kako nešto radi obično se doživljava kao vrijednost. To i jest, ali vrijednost pripada njoj, ne organizaciji.
Dok je znanje nezapisano, organizacija ga ne posjeduje nego posuđuje, uz otkazni rok kao jedini oblik osiguranja. Trošak se pojavi u tjednu odlaska, a plaća se mjesecima.
Zapisivanje takvog znanja rijetko je omiljen posao i gotovo nikad hitan. Postaje hitan točno onda kad je prekasno.
Najvrjedniji dio takvog znanja obično nije u formalnom priručniku nego u iznimkama: što učiniti kada dobavljač kasni, koji podatak prvo provjeriti kada se brojevi ne slažu i koja naizgled mala promjena može izazvati veliki problem. Upravo te situacije treba dokumentirati dok je iskustvo još dostupno.
Prijenos znanja najbolje funkcionira kada se dokumentacija spoji s praktičnim radom u paru. Druga osoba treba barem jednom samostalno proći proces dok je nositelj znanja dostupan za pitanja. Tek tada se vidi što je zapisano dovoljno jasno, a što je ostalo skriveno u rutini stručnjaka.
Digitalni alati i Workeri mogu pomoći, ali ne smiju samo preseliti ovisnost. Ako automatizaciju razumije samo jedan developer, rizik je isti u novom obliku. Kod, konfiguracija, vlasništvo i postupak oporavka trebaju biti sljedivi kao i poslovna procedura koju sustav podržava.
Korisna kontrola je povremeni test odsutnosti. Tim pretpostavi da ključna osoba nekoliko dana nije dostupna i pokuša iz dokumentacije završiti posao. Sve što nedostaje pretvara se u konkretan zadatak. Znanje postaje organizacijska imovina tek kada se može prenijeti i koristiti bez oslanjanja na sjećanje jedne osobe.
U području Talent i organizacija korisno je ovo načelo pretvoriti u kratku operativnu kontrolu: odrediti vlasnika, signal koji traži reakciju i mjesto na kojem se odluka bilježi. Time dobra formulacija postaje dio rada koji je moguće provjeriti, usporediti kroz vrijeme i popraviti kada praksa pokaže da pravilo više ne odgovara stvarnosti.
Najbolji test je može li druga osoba, bez dodatnog usmenog objašnjenja, razumjeti što je napravljeno, zašto i koji bi događaj promijenio odluku. Kada odgovor glasi da, proces ima trag i odgovornost. Kada glasi ne, problem nije nedostatak još jednog pravilnika, nego to što postojeće načelo nije prevedeno u stvaran način rada.
Urednička odgovornost: objavu je prije objave odobrio glavni urednik Nermin Sefić.
#ZapisivanjeZnanjaUOrganizaciji #TalentIOrganizacija #GNKASG #NerminSefic #NerminSefić #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtdUSAGroup
Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/znanje-koje-postoji-samo-u-glavi-jedne-osobe-nije-imovina/
Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..
#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #Talentiorganizacija #GNKASGdoo #NerminSefić #SefićNermin #SeficNermin #GNKDINAMOLtdUSAGroup