Autor: Nermin Sefić
Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata, tečaj EUR/USD i carine SAD-a na EU izvoz, s grafovima i izvorima.
Kraj 2025. i prva polovica 2026. donijeli su najveću razliku u kretanju cijena između Hrvatske, Slovenije i Mađarske od ulaska Hrvatske u eurozonu. Dok je prosjek europodručja krajem 2025. gotovo dotaknuo ciljanih dva posto, Hrvatska je u ožujku 2026. zabilježila skok na 4,8 posto — treću najvišu stopu u cijeloj eurozoni — a u svibnju je inflacija mjerena nacionalnim indeksom iznosila čak 5,2 posto. Slovenija i Mađarska prošle su kroz vlastite, različite putanje, a razlike između tri susjedne zemlje otkrivaju koliko različito iste globalne šokove — rat na Bliskom istoku, američke carine, jaka potražnja za zlatom — apsorbiraju gospodarstva slične veličine, ali različite strukture.
Hrvatska je 2025. godinu završila s godišnjom inflacijom od 3,7 posto, umjereno iznad prosjeka eurozone, ali unutar očekivanog raspona za gospodarstvo koje je tek nedavno ušlo u monetarnu uniju. Prosinačka stopa od 3,3 posto djelovala je kao znak stabilizacije — najniža mjesečna vrijednost cijele godine.
Taj se trend prekinuo već u siječnju 2026., kada je inflacija ponovno ubrzala na 3,4 posto, a potom nastavila rasti: veljača 3,8 posto, ožujak čak 4,8 posto prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, uz harmonizirani indeks (HICP) od 4,7 posto — prema procjenama Eurostata, najvišu stopu u cijeloj eurozoni tog mjeseca, čiji je prosjek iznosio 2,5 posto. Državni zavod za statistiku ubrzanje je pripisao prvenstveno vanjskim šokovima, ponajviše ratu na Bliskom istoku koji je poremetio cijene energenata: energija je u ožujku poskupjela 11,3 posto na godišnjoj razini, naspram 4,4 posto mjesec ranije.
Hrvatska narodna banka u svom komentaru za svibanj 2026. bilježi daljnje ubrzanje pa usporavanje: ukupna inflacija mjerena HICP-om dosegnula je 5,4 posto u travnju, da bi se u svibnju usporila na 4,9 posto, ponajviše zahvaljujući usporavanju rasta cijena hrane. Nacionalni indeks potrošačkih cijena, koji točnije odražava stvarnu potrošačku košaricu hrvatskih građana, pokazao je u svibnju 5,2 posto — čak i viši od HICP-a. Razlika između hrvatske i prosječne inflacije europodručja u svibnju je iznosila 1,7 postotnih bodova, što je manje nego 2,4 postotna boda u travnju, ali i dalje znatno.
Struktura hrvatske inflacije ostaje dosljedna kroz cijelo razdoblje: usluge su glavni pojedinačni pokretač (7,0 posto u svibnju, nakon što je u siječnju dosegnula čak 7,2 posto), dok se energija, unatoč usporavanju na 16,9 posto u svibnju sa 17,5 posto u travnju, i dalje nalazi na iznimno visokoj razini zbog ranijih poskupljenja naftnih derivata. Temeljna inflacija — ona koja isključuje hranu i energiju — treći je mjesec zaredom iznosila 3,7 posto, što pokazuje da cjenovni pritisci nisu ograničeni samo na volatilne kategorije.
Godišnja stopa inflacije (HICP) za dostupne mjesece, Hrvatska, Slovenija i Mađarska. Izvor: Eurostat, DZS, HNB, SURS, Europska komisija.
Slovenija je ušla u 2026. s inflacijom od 1,9 posto u siječnju — znatno nižom od hrvatske. No taj se trend brzo promijenio: veljača 2026. donijela je skok na 2,8 posto godišnje inflacije mjerene HICP-om, dok je nacionalni indeks (ICPŽ) pokazao gotovo identičnih 2,9 posto. Glavni pokretač bio je rast cijena stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih goriva — 10,7 posto na godišnjoj razini, s doprinosom od 1,3 postotna boda samoj ukupnoj inflaciji. Slijedile su podražitve hrane i bezalkoholnih pića (3,6 posto), zdravstva (6,1 posto) te alkoholnih pića i duhana (5,6 posto).
Slovenski analitičari primjećuju da se slovenska inflacija kreće suprotno od šireg trenda EU-a: dok cijene u većini članica usporavaju, u Sloveniji su ponovno ubrzale. Banka Slovenije za 2026. godinu prognozira gospodarski rast od 1,9 posto uz inflaciju od 3,6 posto — prognoza koja pretpostavlja da se sukob na Bliskom istoku neće dodatno zaoštriti; brzo okončanje sukoba i pad cijena energenata mogli bi sniziti i inflaciju i povećati rast, ali to prema Banci Slovenije trenutačno nije osnovni scenarij.
U ožujku 2026. slovenska inflacija dodatno je porasla na 2,4 posto godišnje (HICP), s mjesečnim rastom od 0,4 posto. Cijene usluga bile su u prosjeku više za 4,1 posto na godišnjoj razini, dok su cijene robe rasle sporije, 1,5 posto.
Mađarska predstavlja treći, potpuno drugačiji obrazac. Prema podacima Europske komisije, mađarska inflacija mjerena HICP-om u prosjeku je 2025. iznosila čak 4,4 posto, s temeljnom inflacijom (bez energije i hrane) od 5,9 posto — najviša razina među tri promatrane zemlje tijekom prošle godine. No do ožujka 2026. ta se inflacija naglo smanjila na 2,1 posto, zahvaljujući padu inflacije cijena hrane, umjerenom repriceanju usluga i regulaciji cijena goriva koja je ograničila utjecaj rastućih cijena nafte uzrokovanih sukobom na Bliskom istoku.
Zanimljivo, mađarska inflacija za veljaču 2026. prema Eurostatovim podacima pala je na samo 1,6 posto godišnje — daleko ispod hrvatske i slovenske razine istog mjeseca. Europska komisija procjenjuje da će mađarska inflacija nastaviti umjereno padati, s 4,4 posto u 2025. na 3,2 posto u 2026. i 3,1 posto u 2027., ponajviše zahvaljujući sedmopostotnom jačanju mađarske forinte u 2026. koje djelomično poništava domaće inflacijske pritiske uzrokovane snažnom potražnjom i visokim rastom plaća — minimalna plaća u Mađarskoj porasla je 11 posto.
Ova brza dezinflacija ima svoju cijenu: opći proračunski deficit Mađarske projicira se na 6,2 posto BDP-a u 2026., nakon uvođenja niza mjera koje povećavaju deficit krajem 2025. i početkom 2026., a omjer duga prema BDP-u nastavlja rasti prema 76,8 posto do 2027. Drugim riječima, dio mađarskog pada inflacije financiran je fiskalnom ekspanzijom čija cijena tek dolazi na naplatu.
Podaci Eurostata o kretanju cijena kroz cijeli lanac opskrbe hranom — od proizvođačkih cijena u poljoprivredi, preko prehrambene industrije, do uvoznih cijena — otkrivaju razlike koje mjesečne stope inflacije same po sebi ne prikazuju. Promatrano kumulativno, od srpnja 2021. do prosinca 2025., cijena hrane u Francuskoj i Finskoj porasla je za oko 20 posto, u baltičkim zemljama oko 50 posto, a najgore je prošla Mađarska s čak 60 posto. Hrvatska se u prosincu 2025. nalazila na 42 posto kumulativnog rasta cijena hrane — oko 9 posto iznad prosjeka Europske unije i iznad susjedne Slovenije, ali znatno ispod Mađarske.
Podaci o proizvođačkim cijenama otkrivaju zanimljiv obrazac specifičan za Hrvatsku: dok su domaće proizvođačke cijene u poljoprivredi i prehrambenoj industriji rasle sporije nego u većini članica EU-a, uvozne cijene hrane rasle su dvostruko brže od domaćih proizvođačkih cijena. Ta razlika — nepostojeća kod zemalja i sa slabijom i sa jačom inflacijom od Hrvatske — upućuje na strukturnu ovisnost hrvatskog prehrambenog sektora o uvozu u trenutku kad su globalni lanci opskrbe pod pritiskom.
U apsolutnim brojkama, proizvođačke cijene u poljoprivredi bile su u prosincu 2025. u Hrvatskoj 29 posto više nego u srpnju 2021., u Sloveniji 38 posto, a u Mađarskoj čak 45 posto. U prehrambeno-prerađivačkoj industriji razlike su još izraženije: Hrvatska 26 posto, Slovenija 39 posto, Mađarska 64 posto — što djelomično objašnjava zašto je mađarska potrošačka inflacija hrane bila toliko visoka unatoč tome što je mađarsko gospodarstvo, uz slovensko, stabilnije u poljoprivrednom sektoru nego hrvatsko.
Kumulativni rast potrošačkih cijena hrane, srpanj 2021. – prosinac 2025. Izvor: Eurostat.
Rast proizvođačkih cijena u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, prosinac 2025. naspram srpnja 2021. Izvor: Eurostat, Gospodarski list.
Cijena Brent nafte tijekom 2026. bilježi izraženu volatilnost izravno povezanu sa sukobom na Bliskom istoku. Na početku kolovoza 2026. Brent se kretao oko 90 dolara po barelu, uz jednodnevne oscilacije od nekoliko postotnih bodova ovisno o vijestima o pregovorima SAD-a i Irana oko Hormuškog tjesnaca — ključne točke kroz koju prolazi značajan dio globalne pomorske trgovine naftom. Kad su se pojavile vijesti o mogućem sporazumu i normalizaciji prolaza kroz tjesnac, cijena je u jednom danu pala i preko 4,7 posto, s prijašnjeg zatvaranja od 83,77 na sesijski minimum od 78,77 dolara, prije stabilizacije oko 80 dolara — jasan primjer koliko je tržište nafte danas osjetljivo na geopolitičke signale, ne samo na temeljnu ponudu i potražnju.
Zlato je krenulo suprotnim smjerom. Cijena je tijekom 2026. dosegnula rekordnih 5.602,22 dolara po unci krajem siječnja, da bi se do kolovoza stabilizirala u rasponu od 4.100 do 4.170 dolara. Analitičari taj rast pripisuju kombinaciji strukturnih čimbenika: rekordnoj kupnji zlata od strane središnjih banaka, ustrajnoj globalnoj inflaciji te takozvanoj "petlji oskudice" u kojoj proizvodnja rudnika raste tek jedan do dva posto godišnje, daleko sporije od potražnje. Dodatan pritisak stvaraju i nove carine na uvoz zlata u pojedinim regijama, koje povećavaju lokalne maloprodajne cijene iznad globalne spot cijene.
Za investitore i poduzeća u eurozoni, kretanje zlata mora se promatrati zajedno s tečajem EUR/USD, koji se sredinom 2026. kretao oko 1,14 dolara za euro. Slabiji dolar čini zlato jeftinijim u eurima i povećava potražnju unutar eurozone, dok jači dolar djeluje suprotno — što znači da europski investitor u zlato zapravo drži dvostruku poziciju: na cijenu metala i na tečaj.
Kretanje cijene Brent nafte (USD/barel) i zlata (USD/troy unca), siječanj 2025. – kolovoz 2026. Izvor: Investing.com, Trading Economics, JM Bullion, GoldPrice.org.
Trgovinski odnos EU-a i SAD-a doživio je u 2025. i 2026. temeljitu promjenu koja izravno utječe na cijene uvoznih proizvoda u Europi, a time i na inflaciju. Nakon dogovora najavljenog 28. srpnja 2025., konačan okvir stupio je na snagu 1. srpnja 2026.: SAD sada na većinu EU izvoza primjenjuje jedinstvenu, sveobuhvatnu carinsku stopu od 15 posto, koja uključuje postojeće MFN carine — bez dodatnog slaganja carina jedne na drugu. Za proizvode čija je MFN stopa već 15 posto ili viša, dodatna carina se ne primjenjuje.
U praksi to znači da su carine na europske automobile pale s ranijih 27,5 posto (2,5 posto MFN plus 25 posto Section 232) na jedinstvenih 15 posto — značajno rasterećenje za njemačku automobilsku industriju. Farmaceutski proizvodi, poluvodiči i drvna građa dobili su isti 15-postotni strop. No čelik i aluminij ostali su izuzeti iz dogovora: ta dva sektora i dalje nose carinu od 50 posto, nakon što je EU izvoz čelika u SAD u drugoj polovici 2025. pao 30 posto pod teretom te iste stope, a opseg je proširen na više od 400 izvedenih proizvoda — strojeve, spojne elemente, gotove dijelove — što širi izloženost i na poduzeća koja izravno ne izvoze sirovi čelik, nego gotove proizvode koji ga sadrže.
Za usporedbu, prosječne američke carine na europske proizvode prije cijelog ovog programa bile su u niskim jednoznamenkastim postocima. Novi strop od 15 posto, iako je znatno niži od 30-postotne stope koja je prijetila EU-u ako dogovor ne bude postignut do kolovoza 2025., i dalje predstavlja višestruko povećanje troška uvoza u odnosu na stanje prije samo dvije godine — trošak koji se, barem djelomično, prelijeva na potrošačke cijene s obje strane Atlantika.
Carinske stope SAD-a na EU izvoz, prije i nakon trgovinskog dogovora od 1. srpnja 2026. Izvor: Europska komisija, Congress.gov, Norton Rose Fulbright.
Europska središnja banka tijekom 2025. i rane 2026. uspjela je stabilizirati inflaciju europodručja bliže ciljanim dvama postotcima, pri čemu je prosinačka stopa od 1,9 posto potvrdila da je razdoblje agresivnog zatezanja monetarne politike praktički ispunilo svoju svrhu. No ta uspješna priča vrijedi za prosjek — pojedinačne članice, poput Hrvatske, Slovačke, Estonije i Austrije, ostale su znatno iznad cilja, što ESB-u otežava daljnje popuštanje kamatnih stopa bez rizika ponovnog raspirivanja inflacije u tim gospodarstvima.
Na američkoj strani, politika je usmjerena prema drugom cilju — zaštiti domaće industrije kroz carine, uz istovremeno upravljanje inflacijskim pritiskom putem kamatnih stopa Federalnih rezervi. Tržišta sredinom 2026. procjenjuju vjerojatnost rujanskog povećanja kamatne stope na oko 57-63 posto, ovisno o razvoju pregovora oko Hormuškog tjesnaca i njihovom utjecaju na cijene energenata — jasan znak da američka monetarna politika ostaje taoc istih geopolitičkih rizika koji pokreću i europska tržišta nafte i zlata.
Za hrvatska poduzeća koja uvoze robu iz SAD-a ili izvoze u SAD, ova dva paralelna razvoja — europska borba s vlastitom, iznadprosječnom inflacijom i američka carinska politika koja poskupljuje uvoz iz EU-a — stvaraju dvostruki pritisak: rastući domaći troškovi repromaterijala i energije, uz istovremeno smanjenu konkurentnost izvoza prema američkom tržištu zbog carina koje pogađaju upravo sektore poput strojogradnje i prerađivačke industrije u kojima je Hrvatska tradicionalno aktivna.
Hrvatska, Slovenija i Mađarska prošle su kroz 2025. i prvu polovicu 2026. različitim putanjama inflacije — Mađarska s najvišom polaznom točkom i najbržim padom, Slovenija s neočekivanim zaokretom naviše usred općeg europskog usporavanja, Hrvatska s uporno visokom i volatilnom stopom koja je u ožujku 2026. dosegnula vrh cijele eurozone. Zajednički im je nazivnik izloženost istim vanjskim šokovima — sukobu na Bliskom istoku koji pokreće cijene energije, američkoj carinskoj politici koja poskupljuje uvoz, te globalnoj potražnji za zlatom koja odražava širu neizvjesnost.
Za poduzeća koja posluju u regiji, praktična pouka nije u tome koja je zemlja trenutačno "najbolja" po stopi inflacije, nego u razumijevanju strukturnih razlika koje te stope proizvode — hrvatska ovisnost o uvoznoj hrani, mađarska fiskalna cijena brze dezinflacije, slovenska osjetljivost na cijene energenata. Ta razumijevanja, ne mjesečna brojka sama po sebi, temelj su za realno planiranje troškova i cijena u regiji koja, unatoč zajedničkoj valuti dviju od tri zemlje, ostaje ekonomski heterogena.
Članstvo Hrvatske i Slovenije u eurozoni često se pogrešno tumači kao jamstvo približno jednakih cjenovnih kretanja — zajednička valuta, zajednička monetarna politika, sličan ishod. Podaci iz 2025. i 2026. pokazuju suprotno. Hrvatska je u prosincu 2025. bila četvrta zemlja eurozone po visini inflacije, dijeleći treće mjesto s Austrijom pri 3,8 posto, dok je Slovenija u istom razdoblju bila znatno bliže prosjeku. Do ožujka 2026. odnos se dodatno zaoštrio: Hrvatska je s 4,6 posto bila treća najviša u cijeloj Europskoj uniji, odmah iza Rumunjske (9,0 posto) i Litve (4,4 posto), dok je slovenska stopa ostala umjerenija.
Razlog nije u monetarnoj politici — ista kamatna stopa ESB-a vrijedi za obje zemlje — nego u strukturi gospodarstva: udjelu uvozne hrane u potrošačkoj košarici, ovisnosti o uvoznoj energiji, veličini uslužnog sektora osjetljivog na rast plaća te brzini kojom se globalni šokovi prenose kroz domaće lance opskrbe. Hrvatska turistička privreda, primjerice, stvara sezonski pritisak na cijene usluga koji Slovenija u istoj mjeri ne dijeli, dok mađarsko gospodarstvo, izvan eurozone, ima dodatnu polugu koju Hrvatska i Slovenija nemaju — vlastitu monetarnu politiku i tečaj forinte, koji je 2026. ojačao sedam posto i time izravno amortizirao dio uvozne inflacije.
Sve tri zemlje dijele izloženost istom globalnom šoku cijena energije uzrokovanom sukobom na Bliskom istoku, ali taj se šok ne prenosi jednako. Hrvatska bilježi najveći pojedinačni skok — energija je u ožujku 2026. na godišnjoj razini poskupjela 11,3 posto, gotovo utrostručivši veljačku stopu od 4,4 posto. Do svibnja se taj rast dodatno pojačao na 16,9 posto, unatoč blagom usporavanju u odnosu na travanjskih 17,5 posto. Ta razina znatno nadmašuje ono što bi se očekivalo od same promjene cijene sirove nafte na globalnom tržištu, što upućuje na dodatne domaće čimbenike — strukturu opskrbe plinom, regulaciju cijena struje, ili kombinaciju oboje.
Mađarska je, nasuprot tome, djelomično zaštićena regulacijom cijena goriva koju je Europska komisija izričito navela kao jedan od razloga bržeg pada inflacije do ožujka 2026. Takva regulatorna intervencija ograničava prijenos globalnih cijena nafte na domaće potrošače, ali dolazi s vlastitom cijenom — fiskalnim opterećenjem koje se odražava u projiciranom proračunskom deficitu od 6,2 posto BDP-a. Slovenija zauzima srednju poziciju: rast cijena stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih goriva bio je glavni pojedinačni pokretač slovenske inflacije u veljači 2026., s doprinosom od 1,3 postotna boda ukupnoj stopi, ali bez ekstremnih razina zabilježenih u Hrvatskoj.
Organizacije koje posluju istovremeno u sve tri zemlje — a takvih je u regionalnim opskrbnim lancima mnogo — suočavaju se s praktičnim izazovom: jedinstvena regionalna cjenovna strategija, prirodna za tri susjedne, kulturno bliske zemlje, sve je teže održiva kad se stope inflacije razlikuju i za nekoliko postotnih bodova unutar istog mjeseca. Ugovori indeksirani prema jednoj nacionalnoj stopi inflacije mogu značajno odstupati od stvarnog troška poslovanja u drugoj zemlji unutar iste grupe.
Praktičan pristup zahtijeva praćenje ne samo agregatne stope inflacije, nego i njezine strukture po zemlji — udjela energije, hrane i usluga u svakoj nacionalnoj košarici, budući da upravo ta struktura određuje koliko će se globalni šok (rast cijene nafte, jačanje dolara, nova carina) preliti u domaće troškove. Poduzeće izloženo pretežno uslužnom sektoru u Hrvatskoj, gdje usluge nose najveći pojedinačni doprinos inflaciji (7,0 posto u svibnju 2026.), suočava se s bitno drugačijim rizikom od poduzeća izloženog energetski intenzivnoj proizvodnji u Mađarskoj, gdje je regulacija cijena goriva ublažila upravo tu kategoriju troška.
Dugoročno, razlike među trima zemljama vjerojatno će se smanjivati kako se globalni šokovi — prvenstveno sukob na Bliskom istoku i njegov utjecaj na cijene energije — postupno stabiliziraju, no brzina te konvergencije ovisit će o strukturnim čimbenicima koji se ne mijenjaju preko noći: udjelu uvozne hrane, energetskoj neovisnosti i fiskalnom prostoru svake pojedine zemlje da apsorbira šokove bez prenošenja pune cijene na potrošače.
Za brz pregled, ključni pokazatelji obrađeni u ovoj analizi: hrvatska inflacija kretala se od 3,3 posto u prosincu 2025. do vrhunca od 5,4 posto u travnju 2026., uz naknadno usporavanje na 4,9 posto u svibnju. Slovenska stopa porasla je s 1,9 posto u siječnju na 2,8 posto u veljači, dok je mađarska prošla suprotan put — s prosjeka od 4,4 posto u cijeloj 2025. na samo 1,6 posto u veljači 2026., prije stabilizacije oko dva posto. Cijena Brent nafte oscilirala je između 78 i 90 dolara po barelu tijekom 2026., dok je zlato dosegnulo povijesni vrhunac od 5.602 dolara po unci u siječnju, prije stabilizacije oko 4.100-4.170 dolara sredinom godine. Tečaj EUR/USD kretao se oko 1,14, a carine SAD-a na EU izvoz od 1. srpnja 2026. iznose 15 posto za većinu proizvoda, uz zadržanih 50 posto za čelik i aluminij.
Nijedan od ovih pokazatelja ne postoji izolirano — cijena energije utječe na proizvođačke cijene hrane, tečaj utječe na cijenu zlata i uvoznih sirovina, a carine utječu na cijenu gotovih proizvoda koji se vraćaju natrag u potrošačku košaricu preko uvoznih komponenti. Za poduzeća u regiji, praćenje samo jedne brojke — bilo to nacionalna stopa inflacije ili cijena jedne sirovine — daje nepotpunu, često zavaravajuću sliku stvarnog troškovnog pritiska s kojim se suočavaju u drugoj polovici 2026. i dalje.
#Inflacija #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #EURUSD #Zlato #Nafta #CarineEU #GNKASG #NerminSefić #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtd
Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/analize/inflacija-hrvatska-slovenija-madzarska-2025-2026/
Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..
#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenija #inflacijaMađarska #cijenanafte #cijenazlata #EURUSDtečaj #carineSADEU #NerminSefić
