Autor: Nermin Sefić
Dok se Bliski istok i Ukrajina bore za pažnju svijeta, pravu bitku vode američke državne obveznice protiv zlata i Bitcoina — a dug od 39 bilijuna dolara odlučuje tko pobjeđuje.
Svijet je 2026. godine ušao u razdoblje u kojem se dva odvojena rata — na Bliskom istoku i u istočnoj Europi — isprepliću s najvišim prinosima na američke državne obveznice u dvadesetak godina, stvarajući financijski krajolik u kojem se zlato, nafta, digitalne valute i sama američka fiskalna politika kreću prema pravilima koja se razlikuju od svega viđenog u prethodnom desetljeću. Razumjeti taj krajolik znači razumjeti pet isprepletenih priča koje se odvijaju istovremeno.
Zajednička vojna operacija Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana počela je 28. veljače 2026. i od tada je prošla kroz nekoliko ciklusa eskalacije i primirja — travanjski udari, obnovljena eskalacija 8. lipnja, ponovno zaoštravanje u srpnju. Svaki krug slijedio je gotovo identičan obrazac: nagao šok na financijskim tržištima, brz oporavak unutar tjedan dana, potom bočno kretanje do sljedeće eskalacije. Do kolovoza 2026. pregovori u Omanu i signali iz Washingtona o mogućem primirju i zaštiti trgovine kroz Perzijski zaljev počeli su konačno smirivati tržišta.
Ovaj sukob nije samo regionalni događaj — postao je globalni test koliko su suvremena financijska tržišta postala osjetljiva na jedan, geografski uzak kanal opskrbe. Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi otprilike petina svjetskog prometa naftom, pretvorio se u jedinu varijablu koju su trgovci diljem svijeta pratili svakodnevno, jer neizvjesnost oko tog jednog tjesnaca određuje koliko nafte uopće može stići na globalno tržište.
Tijekom najintenzivnijih faza sukoba, analitičari su upozoravali na mogućnost cijena nafte od 100 do čak 116 dolara po barelu, scenarij koji bi destabilizirao globalnu energetsku sigurnost i izazvao lančanu reakciju kroz sve gospodarske sektore ovisne o transportu i proizvodnji. Strateške rute poput Hormuškog tjesnaca postale su izuzetno ranjiva područja — kad bi te rute bile kompromitirane, globalna opskrba naftom mogla bi biti u potpunosti zaustavljena, dodatno pogoršavajući rast cijena.
Do kolovoza 2026. slika se dramatično preokrenula. J.P. Morgan Global Research sada predviđa da će opskrba iz Perzijskog zaljeva doseći oko 90 posto predratnog volumena upravo u kolovozu, rastući na 97 posto u listopadu, s gotovo potpunim oporavkom u studenom. Ovaj brz oporavak postavlja teren za prvi značajniji višak ponude nafte već krajem ljeta — procijenjen na oko 1,2 milijuna barela dnevno — što otvara put povratku prema cjenovnom režimu od oko 60 dolara po barelu, s cijenama u niskim 60-ima očekivanim od druge polovice 2027. Ova brzina normalizacije iznenadila je mnoge analitičare koji su u ožujku i travnju predviđali produljeno razdoblje visokih cijena.
Zlato je ponudilo najzanimljiviju i najmanje očekivanu priču ovog razdoblja. Uobičajeno očekivanje je jednostavno: geopolitička neizvjesnost tjera sudionike tržišta prema zlatu kao sigurnoj luci, podižući njegovu cijenu. No 2026. godina proizvela je iznenađenje koje otkriva dublju mehaniku prijenosa geopolitičkog rizika u financijska tržišta.
Postoji izravan kanal (tenzije izravno podižu potražnju za zlatom) i neizravan kanal koji djeluje suprotno: tenzije podižu cijenu nafte, nafta podiže inflaciju, inflacija drži Fed restriktivnim u pogledu kamatnih stopa, a restriktivan Fed pritišće zlato prema dolje jer zlato ne nosi prinos i postaje manje atraktivno kad sigurne, kamatonosne alternative postanu dostupnije. Tržište je tijekom 2026. razriješilo tu napetost upravo u korist tog neizravnog, kontraintuitivnog kanala.
Trenutno stanje, na dan 6. kolovoza 2026: zlato se penje prema 4.242 dolara po unci, sedmotjedni maksimum, potaknuto nadama u sporazum između Sjedinjenih Država i Irana te mekšim podacima s američkog tržišta rada koji jačaju očekivanja manje agresivnog Fed-a. Američki dužnosnici signalizirali su da traže primirje i sporazum o zaštiti trgovine kroz zaljev, što je izravno srušilo cijene goriva od početka kolovoza, dodatno smanjujući inflatorni pritisak koji je ranije držao zlato pod pritiskom.
Zlato je tijekom srpnja kratkotrajno palo ispod psihološki važne razine od 4.000 dolara prije oporavka prema 4.100 dolara, u jednom od najvolatilnijih mjeseci godine za taj metal. J.P. Morgan Global Research prognozira prosjek od 6.000 dolara po unci do četvrtog kvartala 2026., rastući prema 6.300 dolara do kraja 2027. Ipak, Greg Shearer, voditelj odjela za bazne i plemenite metale u J.P. Morganu, upozorava da je zlato trenutno "zaglavljeno u tehničkom ničijem području" — trguje se iznad 200-dnevnog pomičnog prosjeka od oko 4.340 dolara, ali ispod 50-dnevnog prosjeka od 4.730 dolara, dok rastu strahovi da bi Fed mogao morati odgovoriti povišenjima kamata na energetski poticanu inflaciju, umjesto očekivanih rezova.
Bitcoin je tijekom 2026. pokazao izrazito dosljedan obrazac reakcije na svaku fazu bliskoistočnog sukoba, uspoređivan izravno s njegovim ponašanjem tijekom ruske invazije na Ukrajinu 2022. — nagao pad, brz oporavak unutar tjedan dana, potom volatilna konsolidacija unutar definiranog raspona.
Kad je sukob počeo 28. veljače, Bitcoin je pao na oko 63.000 dolara, uz preko 300 milijuna dolara likvidacija u prvom vikendu udara — dodatno pojačano činjenicom da su tradicionalna tržišta bila zatvorena za vikend, pa je kripto ostao jedino veliko likvidno tržište dostupno za paničnu prodaju. Tijekom ožujka, Bitcoin se oporavio na oko 68.900 dolara unatoč rastu cijena nafte i inflatornih strahova. Kad su 8. lipnja zabilježeni najveći udari od travnja, uslijedio je pad od preko dva posto, sa startne razine od 63.700 dolara.
Ipak, ono što stvarno objašnjava zašto je Bitcoin ostao daleko ispod svog rekordnog vrha nije sam geopolitički sukob, nego duboka, strukturna promjena u odnosu prema američkim državnim obveznicama koja se odvijala paralelno tijekom cijele 2026. godine.
Mehanizam je jednostavan, ali fundamentalan: Bitcoin ne nosi prinos. Državne obveznice nose. Kad prinos na obveznice raste, raste i oportunitetni trošak držanja Bitcoina — svaki dolar uložen u kriptovalutu postaje dolar koji nije zaradio siguran, zajamčen prinos dostupan kroz obveznicu. Desetogodišnji prinos dosegnuo je dvanaestomjesečni maksimum iznad pet posto, uz tržišnu procjenu 44-postotne vjerojatnosti Fed-ovog povišenja kamata do prosinca 2026. Ako inflacija ostane postojana, prinosi bi mogli testirati razine koje nisu viđene od prije pandemije, potencijalno dosežući 5,5 posto ili više.
Tridesetogodišnji američki prinos ostao je iznad pet posto povijesnih dvadeset sedam dana, signal da se neki investitori odmiču čak i od onoga što se tradicionalno smatralo sigurnom lukom — dok se natjecanje između prinosa bez rizika i neprinosne prirode imovine poput Bitcoina dramatično oblikuje tokove globalnog kapitala. Obveznice se ne promatraju samo kao sigurna luka, nego i kao ključan stup globalne financijske infrastrukture — koriste se kao kolateral na tržištima financiranja, ugrađene u repo tržišta, bilance banaka i širu likvidnosnu operativu. Na toj pozadini, viši prinosi djeluju kao prirodan protuvjetar za Bitcoin i drugu neprinosnu imovinu poput zlata.
Ova dinamika ostavila je konkretan, mjerljiv trag na Bitcoin ETF-ovima. Kroz svibanj 2026., Bitcoin ETF-ovi doživjeli su najizazovnije razdoblje cijele godine — 1,47 milijardi dolara odljeva u jednom tjednu, ukupno 2,54 milijarde dolara kroz dva tjedna, treći najveći tjedni odljev godine. Pokretačka sila iza tog egzodusa bilo je ponovno određivanje cijena na tržištu obveznica, dok su trgovci obveznicama predviđali dulje-više-restriktivnu politiku Fed-a. Korelacija između kretanja prinosa na obveznice i tokova Bitcoin ETF-ova pokazala se izuzetno dosljednom kroz cijelu godinu — razdoblja rastućih prinosa dosljedno su se poklapala s odljevima, dok su padovi prinosa obično prethodili priljevima.
S desetogodišnjim prinosima iznad 4,2 posto još u travnju 2026., "rizik-uključi" sentiment koji digitalna imovina obično uživa preselio se prema "sigurnim" fiksno-prihodovnim proizvodima. Institucionalni priljevi u proizvode digitalne imovine pali su čak 45 posto u prvom kvartalu 2026. — jasan, brojkama potkrijepljen dokaz da institucionalni kapital, kad mu se ponudi ozbiljna, bezrizična alternativa s prinosom preko pet posto, sustavno bira tu alternativu umjesto volatilne, neprinosne imovine.
Vrijedno je napomenuti da ova dinamika nije uvijek bila potpuno linearna. Sredinom svibnja 2026., dok je Bitcoin držao razinu blizu 80.000 dolara, zabilježena je privremena rotacija iz tradicionalne sigurne luke — konkretno zlata, koje je tog dana palo 2,83 posto na 4.552,60 dolara, dok je srebro kolabiralo osam posto — prema Bitcoinu kao percipiranoj alternativi za pohranu vrijednosti. Ta rotacija bila je dodatno potpomognuta regulatornim napretkom, konkretno napredovanjem takozvanog CLARITY Acta kroz senatski proces, koji tržišni sudionici sve više tretiraju kao smislen korak prema jurisdikcijskoj jasnoći između Komisije za vrijednosne papire i Komisije za trgovanje robnim budućnosnicama. Ipak, ta epizoda pokazala se privremenom iznimkom, ne trajnom promjenom smjera — kasniji podaci kroz svibanj i lipanj ponovno su potvrdili dominaciju obrasca u kojem prinos na obveznice nadjačava sve ostale motive za držanje kriptovaluta.
Bitcoin je do kolovoza 2026. trgovao u rasponu od otprilike 67.000 do 69.000 dolara — i dalje 47 posto ispod svog rekordnog vrha od 126.000 dolara iz listopada 2025. Ta razlika nije proizvod gubitka povjerenja u sam koncept kriptovaluta, nego izravna posljedica pojave prve ozbiljne, potpuno likvidne i bezrizične alternative koja nudi konkurentan prinos — nešto što tijekom prethodnih ciklusa rasta, poput 2017. ili 2021. godine, jednostavno nije postojalo u usporedivoj mjeri, jer su prinosi na obveznice tada bili blizu nule.
Dok pažnja svijeta ostaje usmjerena na Bliski istok, rat u istočnoj Europi ulazi u petu godinu s vlastitom, sve izraženijom financijskom dinamikom koja se preplela s bliskoistočnim sukobom na neočekivan način.
Prije izbijanja sukoba s Iranom, ruska ekonomija bila je pod ozbiljnim pritiskom. Tijekom prva dva mjeseca 2026., prihodi od nafte i plina pali su čak 47 posto, dok su rastuće sankcije i nekontrolirana obrambena potrošnja nanosile ozbiljnu štetu. Izbijanje rata s Iranom naglo je preokrenulo taj trend, izazvavši skok cijena nafte i istovremeno privremeno olabavljivanje američkih sankcija na rusku energetsku izvoznu djelatnost. To je dovelo do niza izjava i komentara koji su predsjednika Vladimira Putina proglasili glavnim korisnikom rata na Bliskom istoku, uz predviđanja da će se ratna blagajna Kremlja koja financira invaziju na Ukrajinu uskoro napuniti.
Ukrajina je odgovorila usmjeravanjem vlastitih dronskih jedinica prema lukama na Baltičkom i Crnom moru koje Rusija koristi za utovar nafte za izvoz — jasna namjera Kijeva da uskrati Putinu neočekivan dobitak dok globalne cijene nafte rastu zbog rata protiv Irana.
Europska unija istovremeno je nastavila širiti svoj sankcijski режим, uvodeći tijekom 2026. godine dvadeseti krug strogih sankcija koje pogađaju ruske prihode od energije, vojno-industrijski kompleks, trgovinu i financijske usluge, uključujući odredbe usmjerene na kriptovalute. Novi paket uključuje temelje za buduću zabranu pomorskih usluga za rusku sirovu naftu i naftne derivate. Vijeće je također produljilo postojeće restriktivne mjere za daljnjih šest mjeseci, do 31. srpnja 2026. — mjere koje su prvi put uvedene 2014., a značajno proširene od veljače 2022. u odgovoru na rusku neizazvanu i nezakonitu vojnu agresiju.
Unatoč privremenom olakšanju koje je donio bliskoistočni sukob, dugoročna slika ruske ekonomije ostaje mračna. Analitičari upozoravaju da Rusija klizi iz faze "kontroliranog hlađenja" u otvorenu stagnaciju tijekom 2026., s bilo kakvim smislenim oporavkom malo vjerojatnim prije 2027. Ranija "šećerna euforija" od ratne vojne potrošnje sada blijedi, a njezini troškovi prenose se na stanovništvo kroz više poreze, dok prihodi zaostaju za planiranim zbog nižih cijena nafte i kontinuiranog zapadnog pritiska na rusku energetsku izvoznu djelatnost. Godina 2025. označila je kraj ruskog ratnog rasta iz 2023-2024. — nakon dvije godine ekspanzije od preko četiri posto, rast BDP-a za 2025. usporio je na oko jedan posto ili niže, uz iste vjetrove u lice koji vjerojatno traju i kroz 2026.
Prihodi od nafte i plina za 2025. sada se procjenjuju na 8,7 bilijuna rubalja, znatno ispod izvorno planiranih 10,9 bilijuna rubalja. Svjetska banka očekuje da će globalni višak ponude nafte gurnuti cijenu Brent nafte s prosjeka od 68 dolara po barelu u 2025. na oko 60 dolara u 2026. — najnižu razinu u pet godina, dodatno pogoršavajući fiskalnu poziciju Kremlja. Ruske vlasti sada podižu poreze kako bi poduprle proračun — stopa poreza na dodanu vrijednost raste s 20 na 22 posto od siječnja, potez koji pogađa manje tvrtke diljem regija dok istovremeno donosi slabije prihode od očekivanih.
Kielski institut, u svom izvještaju objavljenom u lipnju 2026. pod naslovom "Kraj igre: rusko ratno gospodarstvo doseže svoje granice", identificira izvozne prihode od nafte i plina kao ključan faktor koji održava ruski ratni napor, preporučujući snažniju provedbu postojećih sankcija. Provedba cjenovnog ograničenja mora zauzeti središnje mjesto u sankcijskoj politici — izazov za Europu jest pretvoriti rastuću rusku gospodarsku ranjivost u trajnu stratešku polugu.
Čak i uz Trumpovo inzistiranje da Rusija ima nadmoć u ratu protiv Ukrajine, ekonomisti tvrde da je ruska pozicija slabija nego ikad, jer je Kremlj potrošio većinu gotovinskih rezervi i posuđenog novca koji je pokretao njegov ratni potrošački val — uz veće probleme koji tek dolaze, uključujući probleme u naftnom sektoru, moguću bankarsku krizu i probleme s potrošačima, dok cijene ruske nafte padaju zbog sankcija.
Europska unija dodatno je pooštrila pritisak najavom zabrane uvoza ukapljenog prirodnog plina iz Rusije počevši od siječnja 2027., godinu ranije nego što je izvorno planirano — dio šireg paketa sankcija uvedenih kao reakcija na rusko pojačavanje napada na Ukrajinu. Istovremeno, cijene europskog plina stabiliziraju se — TTF cijene plina prognoziraju se na prosjek od 30 eura po megavatsatu tijekom 2026., s ljetnim cijenama koje padaju na 26 eura, dijelom zahvaljujući novim kapacitetima ukapljenog plina iz Sjedinjenih Država, Kanade i Katara koji smanjuju napetu ponudu i volatilnost cijena.
Iza svih ovih tržišnih pokreta stoji fiskalna stvarnost koja postupno oblikuje svaku drugu odluku opisanu u ovoj analizi. Američki nacionalni dug premašio je 39 bilijuna dolara u proljeće 2026. Federalni troškovi kamata dosegnuli su 1,2 bilijuna dolara za fiskalnu 2025. godinu — već više nego što Sjedinjene Države troše na nacionalnu obranu, brojka koja bi prije desetljeće bila gotovo nezamisliva za najveće svjetsko gospodarstvo.
Kao izravan odgovor na ovu fiskalnu krizu, predsjednik Trump potpisao je 3. veljače 2025. Izvršnu naredbu 14196, nazvanu "Plan za osnivanje suverenog fonda bogatstva Sjedinjenih Država", nalažući ministrima financija i trgovine da razrade plan za osnivanje takvog fonda u skladu s nekoliko ciljeva: promicanje fiskalne održivosti kroz stvaranje alternativnog izvora prihoda sposobnog otplaćivati nacionalni dug ili barem pokrivati kamate na njega, smanjenje poreznog opterećenja američkih obitelji i malih poduzeća, uspostavljanje gospodarske sigurnosti za buduće generacije kroz fond sposoban ulagati domaće u strateške industrijske ciljeve slično namjeri iza zakona o poluvodičima poznatog kao CHIPS Act.
Bijela kuća navodi da savezna vlada izravno drži 5,7 bilijuna dolara imovine koja bi mogla kapitalizirati takav fond — iznos koji uključuje potraživanja po zajmovima, nekretnine, postrojenja i opremu, te gotovinu i drugu monetarnu imovinu, uz dodatnih preko 200 milijardi dolara u međunarodnoj imovini, uključujući oko 170 milijardi dolara u posebnim pravima vučenja Međunarodnog monetarnog fonda i 11 milijardi dolara u zlatu, vrednovanom prema službenoj cijeni od 42,22 dolara po unci koju je Kongres utvrdio 1972. — cijena koja je dramatično zastarjela s obzirom na to da se stvarna tržišna cijena zlata danas kreće oko 4.200 dolara po unci.
Osnivanjem takvog fonda, Sjedinjene Države pridružile bi se skupini od preko šezdeset zemalja koje već imaju vlastite suverene fondove bogatstva, kolektivno vrijedne preko 13 bilijuna dolara imovine. Sedam novih fondova osnovano je diljem svijeta samo tijekom 2024. godine, a pet 2023. — jasan globalni trend prema kojem se sve više država okreće ovom modelu financiranja dugoročnih strateških ciljeva.
Kritičari ovog prijedloga, uključujući analitičare instituta PIIE, upozoravaju da je plan nedovoljno razrađen za uvjerljiv, sveobuhvatan projekt. Za razliku od većine zemalja s postojećim suverenim fondovima, Sjedinjene Države nemaju proračunski višak niti suvišne devizne rezerve kao prirodan izvor financiranja — savezni proračun bilježi deficit svake godine od 2001., a povećanja potrošnje nadmašuju rast saveznih prihoda od 2016. Ovi izvori financiranja, koji su drugim zemljama omogućili osnivanje njihovih fondova, jednostavno nisu dostupni Sjedinjenim Državama na isti način.
Zagovornici prijedloga, uključujući analitičare Vijeća za vanjske odnose, ističu presedan poput In-Q-Tela, investicijskog kraka Središnje obavještajne agencije koji je rano investirao u tvrtku Palantir prije nego što je komercijalni kapital pokazao interes — Palantirov prihod u prvom kvartalu 2026. porastao je 85 posto godišnje, njegova najveća stopa rasta ikad kao javne tvrtke. In-Q-Tel je neprofitna organizacija, pa je dobit ostala unutar obavještajne zajednice; suvereni fond bi djelovao prema istoj logici strpljivog kapitala, ali bi vraćao dobit svakom Amerikancu, ne samo jednoj agenciji. Uz konzervativan realan povrat od pet posto, američki fond osnovan s 500 milijardi do bilijun dolara mogao bi proizvesti 25 do 50 milijardi dolara godišnje unutar desetljeća — tok prihoda koji bi mogao nadoknaditi servisiranje duga ili poduprijeti sustav socijalnog osiguranja prije nego što njegov povjerenički fond presuši. Izvještaj povjerenika sustava socijalnog osiguranja iz 2025. projicira da će rezerve glavnog programa biti iscrpljene do 2033., s tek 77 posto isplativih pogodnosti u tom trenutku.
Očigledan prigovor glasi da bi još jedno savezno tijelo postalo tek još jedan politički fond za trošenje bez odgovornosti — legitimna zabrinutost. Norveška, čiji suvereni fond ostaje globalni referentni model, suzbija taj rizik zakonskom odredbom — izričitom zabranom političkog uplitanja, profesionalnim upravljanjem odgovornim jedinstvenom mandatu i tromjesečnim javnim objavljivanjem. Isti principi mogli bi se ugraditi i u američki model, iako ostaje otvoreno pitanje hoće li politička volja za takvom disciplinom stvarno postojati kroz dulje razdoblje.
Kumulativni učinak svih ovih paralelnih događaja stvara mješovitu, slojevitu sliku dobitnika i gubitnika koja se razlikuje ovisno o vremenskom horizontu promatranja.
Na pozitivnoj strani, brz oporavak opskrbe naftom iz Perzijskog zaljeva i približavanje viška ponude sugerira da će globalna energetska inflacija, jedan od najupornijih pritisaka na potrošače diljem svijeta tijekom protekle dvije godine, konačno početi popuštati kroz drugu polovicu 2026. i tijekom 2027. To bi oslobodilo prostor centralnim bankama, uključujući Fed, da razmotre rezove kamatnih stopa bez straha od ponovnog raspaljivanja inflacije — razvoj koji bi izravno koristio i dioničkim tržištima i, kako je već objašnjeno, rizičnijoj imovini poput Bitcoina koja trenutno pati upravo zbog visokih prinosa na obveznice.
Europski potrošači i industrija imaju dodatan razlog za oprezan optimizam — stabilizacija cijena plina uz nove kapacitete ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Država, Kanade i Katara smanjuje ovisnost o jedinom, geopolitički osjetljivom izvoru opskrbe, gradeći dugoročnu energetsku otpornost koja nadilazi trenutni ciklus geopolitičke napetosti.
Na negativnoj strani, slabljenje ruskog gospodarstva, iako strateški cilj zapadnih sankcija, nosi vlastite rizike nepredvidivosti. Ekonomisti upozoravaju na moguću bankarsku krizu unutar Rusije dok se cijene ruske nafte urušavaju pod pritiskom sankcija, a takva unutarnja financijska nestabilnost u nuklearnoj sili s ratnom ekonomijom pod pritiskom nosi vlastitu, teško kvantificirivu geopolitičku premiju rizika koju tržišta tek trebaju u potpunosti ocijeniti.
Za same Sjedinjene Države, temeljni fiskalni problem — dug koji nadilazi 39 bilijuna dolara uz troškove kamata koji već premašuju obrambenu potrošnju — ostaje neriješen neovisno o ishodu bilo kojeg pojedinačnog geopolitičkog sukoba. Upravo taj strukturni pritisak drži prinose na obveznice trajno visokima, jer tržište mora nuditi atraktivan prinos kako bi privuklo dovoljno kupaca za sve veći opseg duga koji se mora refinancirati i proširivati iz godine u godinu. Taj visok prinos je istovremeno mehanizam koji odvlači kapital od Bitcoina i zlata prema obveznicama, zatvarajući krug koji povezuje sve elemente ove analize u jedinstven, međusobno ovisan sustav.
Za obične investitore i poduzeća diljem svijeta, praktična pouka iz ovog razdoblja jest da geopolitički rizik, koliko god dramatičan u trenutku eskalacije, često nije glavna varijabla koja određuje smjer tržišta kroz dulje razdoblje. Umjesto toga, monetarna politika i kretanje prinosa na obveznice — sporije, manje dramatično, ali strukturno dublje — dosljedno se pokazuju kao snažniji, trajniji pokretač cijena zlata, Bitcoina i šire rizične imovine, dok geopolitički šokovi djeluju kao kratkotrajni, iako intenzivni, poremećaji unutar tog šireg, dugoročnijeg trenda.
Nekoliko konkretnih varijabli vjerojatno će odrediti smjer svih pet isprepletenih priča kroz preostali dio 2026. i tijekom 2027. Prvo i najvažnije jest hoće li Fed dati jasan signal rezanja kamata prije kraja godine — takav signal vjerojatno bi bio okidač za značajniju rotaciju kapitala natrag u Bitcoin i zlato, budući da bi izravno smanjio oportunitetni trošak držanja neprinosne imovine koji trenutno dominira tržišnim ponašanjem.
Drugo, brzina i trajnost oporavka opskrbe naftom iz Perzijskog zaljeva odredit će hoće li predviđeni pad prema 60 dolara po barelu stvarno biti ostvaren, ili će nova eskalacija bliskoistočnog sukoba ponovno prekinuti taj trend prije nego što se u potpunosti ostvari.
Treće, sudbina ruskog ratnog gospodarstva — hoće li Kremlj stvarno kliznuti u otvorenu stagnaciju predviđenu za 2026., ili će mu kontinuirana energetska trgovina, čak i pod sankcijama, pružiti dovoljno prihoda da produlji rat u Ukrajini kroz još jednu godinu — ostaje varijabla s dubokim implikacijama za europsku sigurnost i energetsku politiku daleko izvan same 2026. godine.
Konačno, sudbina američkog suverenog fonda bogatstva — hoće li stvarno biti osnovan unutar najavljenog dvanaestomjesečnog roka, i hoće li imati stvaran, mjerljiv učinak na fiskalnu putanju koja trenutno drži prinose na obveznice strukturno visokima — ostaje otvoreno pitanje čiji odgovor će oblikovati odnos između američkog duga, cijene zlata i Bitcoina kroz cijelo sljedeće desetljeće, daleko nadilazeći trajanje bilo kojeg pojedinačnog geopolitičkog sukoba opisanog u ovoj analizi.
Podaci i navodi u ovoj analizi temelje se na izvještajima i analizama sljedećih izvora: J.P. Morgan Global Research, TradingEconomics, InvestingCube, PhysicalGold, Atlantic Council (UkraineAlert), Vijeće Europske unije (Consilium), The Moscow Times, Washington Post, Kielski institut za svjetsko gospodarstvo, ABN AMRO Research, Svjetska banka, PIIE (Peterson Institute for International Economics), Council on Foreign Relations, The Hill, CoinDesk, Investing.com, Intellectia.ai, AMBCrypto, KuCoin, The Motley Fool, MEXC News, te službeni tekst Izvršne naredbe 14196 Bijele kuće, sve pristupljeno u srpnju i kolovozu 2026.
Odvojeno od izravnog natjecanja između prinosa na obveznice i neprinosne imovine, ovo razdoblje otkriva i širu promjenu u tome kako institucionalni kapital procjenjuje rizik tijekom istovremenih, geografski razdvojenih kriza. Fondovi i upravitelji imovinom, suočeni s dva aktivna rata na različitim kontinentima uz strukturno visoke prinose na obveznice, sve češće tretiraju geopolitički rizik kao pozadinski, kontinuiran faktor koji treba trajno cijeniti u portfeljima, ne kao privremeno stanje koje čeka rješenje prije povratka na "normalno" pozicioniranje.
Ova promjena u pristupu vidljiva je i u podacima o institucionalnom pozicioniranju kroz Bitcoin ETF-ove — unatoč značajnim odljevima tijekom razdoblja rastućih prinosa, temeljna institucionalna pozicija ostala je netaknuta kroz konsolidaciju, obrazac koji se materijalno razlikuje od uzorka koji obično prethodi dubljim korekcijama, u kojima bi odljevi iz burzovno trgovanih fondova kumulativno rasli kroz više uzastopnih sesija i prisilili likvidacije u plitke naloge. Taj scenarij nije se dogodio ovaj put — signal da institucionalni sudionici tržišta razlikuju kratkoročnu taktičku prilagodbu prinosima na obveznice od dugoročnog gubitka povjerenja u samu tezu o Bitcoinu kao dugoročnoj imovini.
Regulatorna pozadina dodatno pojačava ovaj institucionalni zamah — predloženi CLARITY Act napredovao je kroz senatski proces, a tržišni sudionici sve više tretiraju to zakonodavstvo kao smislen korak prema jurisdikcijskoj jasnoći između Komisije za vrijednosne papire i Komisije za trgovanje robnim budućnosnicama, dugogodišnji izvor neizvjesnosti koji je odvraćao dio institucionalnog kapitala od ozbiljnijeg ulaska u digitalnu imovinu. Europski regulatorni okvir za kripto-imovinu, uveden postupno kroz 2025. i 2026., pruža usporediv predložak koji je već otključao kapital iz institucionalnih bazena osjetljivih na regulatornu usklađenost diljem Europe — signal da regulatorna jasnoća, čak i usred geopolitičke i monetarne neizvjesnosti, ostaje snažan, neovisan pokretač dugoročnog institucionalnog usvajanja digitalne imovine.
Kad se sve ove niti povuku zajedno — bliskoistočni sukob i njegov dvostruki učinak na naftu i zlato, ratom iscrpljena ruska ekonomija koja balansira između privremenog olakšanja i strukturnog sloma, natjecanje između Bitcoina i državnih obveznica za isti globalni kapital, te sam američki fiskalni deficit koji sve to pokreće — pojavljuje se jedinstven, iznenađujuće koherentan sustav. Svaki pojedinačni događaj, promatran izolirano, izgleda kao zaseban, nepovezan naslov u dnevnim vijestima. Promatran zajedno, otkriva jednu, dominantnu silu koja se provlači kroz svaki segment: potrebu Sjedinjenih Država da financiraju sve veći dug u svijetu gdje su i njihovi vojni angažmani i njihova monetarna politika istovremeno pod pritiskom.
Ta potreba financiranja duga drži prinose na obveznice strukturno visokima. Visoki prinosi odvlače kapital od zlata i Bitcoina. Istovremeno, isti geopolitički angažmani koji doprinose fiskalnom pritisku — podrška Ukrajini, vojna operacija protiv Irana — izravno oblikuju cijenu nafte, koja zauzvrat oblikuje inflaciju, koja zauzvrat oblikuje hoće li Fed moći popustiti upravo one prinose koji trenutno drže zlato i Bitcoin pod pritiskom. Krug se zatvara sam u sebe, a razumijevanje te cirkularnosti, ne praćenje svakog pojedinačnog naslova izolirano, jedini je način da se stvarno predvidi kamo ovi tržišni tokovi vode kroz preostali dio desetljeća.
Manje, otvorene ekonomije poput hrvatske ne sudjeluju izravno u ovim sukobima, ali osjećaju gotovo svaki opisani učinak kroz uvozne cijene energije, kretanje eura naspram dolara, i indirektnu izloženost kroz turizam i trgovinske tokove s većim europskim gospodarstvima koja su izravnije pogođena ruskim sankcijama i cijenama plina. Stabilizacija europskih cijena plina prema 26-30 eura po megavatsatu tijekom 2026. predstavlja izravnu, mjerljivu olakšicu za industrijske i kućanske potrošače u regijama poput jugoistočne Europe, koje su tijekom ranijih faza energetske krize nosile nerazmjerno velik teret volatilnosti cijena u odnosu na veličinu vlastitog gospodarstva.
Istovremeno, visoki prinosi na američke državne obveznice povlače za sobom i više troškove zaduživanja za europske vlade i poduzeća, uključujući i ona u manjim gospodarstvima poput hrvatskog, jer se globalni troškovi kapitala ne određuju izolirano unutar eurozone, nego u kontinuiranom dijalogu s američkim tržištem obveznica koje ostaje najveće i najlikvidnije na svijetu. Ta povezanost znači da odluke donesene u Washingtonu o fiskalnoj politici i suverenom fondu, iako naizgled daleke, imaju stvaran, mjerljiv trag na trošku zaduživanja i investicijskim odlukama poduzeća diljem Europe, uključujući i onih u Hrvatskoj.
#Geopolitika #Nafta #Zlato #Bitcoin #Rusija #Ukrajina #AmerickiDug #GNKASG #NerminSefić
Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/analize/rat-dug-i-zlato-kapital-bitcoin-2026/
Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..
#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #naftacijena2026 #zlatocijena #bitcoinobveznice #RusijaUkrajinagospodarstvo #americkidug #suverenifondSAD #Iranrat #NerminSefić
