Prikazani su postovi s oznakom inflacijaHrvatska2026. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom inflacijaHrvatska2026. Prikaži sve postove

nedjelja, 27. rujna 2026.

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata i carine SAD-a

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata i carine SAD-a

Autor: Nermin Sefić

Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata, tečaj EUR/USD i carine SAD-a na EU izvoz, s grafovima i izvorima.

Kraj 2025. i prva polovica 2026. donijeli su najveću razliku u kretanju cijena između Hrvatske, Slovenije i Mađarske od ulaska Hrvatske u eurozonu. Dok je prosjek europodručja krajem 2025. gotovo dotaknuo ciljanih dva posto, Hrvatska je u ožujku 2026. zabilježila skok na 4,8 posto — treću najvišu stopu u cijeloj eurozoni — a u svibnju je inflacija mjerena nacionalnim indeksom iznosila čak 5,2 posto. Slovenija i Mađarska prošle su kroz vlastite, različite putanje, a razlike između tri susjedne zemlje otkrivaju koliko različito iste globalne šokove — rat na Bliskom istoku, američke carine, jaka potražnja za zlatom — apsorbiraju gospodarstva slične veličine, ali različite strukture.

Hrvatska je 2025. godinu završila s godišnjom inflacijom od 3,7 posto, umjereno iznad prosjeka eurozone, ali unutar očekivanog raspona za gospodarstvo koje je tek nedavno ušlo u monetarnu uniju. Prosinačka stopa od 3,3 posto djelovala je kao znak stabilizacije — najniža mjesečna vrijednost cijele godine.

Taj se trend prekinuo već u siječnju 2026., kada je inflacija ponovno ubrzala na 3,4 posto, a potom nastavila rasti: veljača 3,8 posto, ožujak čak 4,8 posto prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, uz harmonizirani indeks (HICP) od 4,7 posto — prema procjenama Eurostata, najvišu stopu u cijeloj eurozoni tog mjeseca, čiji je prosjek iznosio 2,5 posto. Državni zavod za statistiku ubrzanje je pripisao prvenstveno vanjskim šokovima, ponajviše ratu na Bliskom istoku koji je poremetio cijene energenata: energija je u ožujku poskupjela 11,3 posto na godišnjoj razini, naspram 4,4 posto mjesec ranije.

Hrvatska narodna banka u svom komentaru za svibanj 2026. bilježi daljnje ubrzanje pa usporavanje: ukupna inflacija mjerena HICP-om dosegnula je 5,4 posto u travnju, da bi se u svibnju usporila na 4,9 posto, ponajviše zahvaljujući usporavanju rasta cijena hrane. Nacionalni indeks potrošačkih cijena, koji točnije odražava stvarnu potrošačku košaricu hrvatskih građana, pokazao je u svibnju 5,2 posto — čak i viši od HICP-a. Razlika između hrvatske i prosječne inflacije europodručja u svibnju je iznosila 1,7 postotnih bodova, što je manje nego 2,4 postotna boda u travnju, ali i dalje znatno.

Struktura hrvatske inflacije ostaje dosljedna kroz cijelo razdoblje: usluge su glavni pojedinačni pokretač (7,0 posto u svibnju, nakon što je u siječnju dosegnula čak 7,2 posto), dok se energija, unatoč usporavanju na 16,9 posto u svibnju sa 17,5 posto u travnju, i dalje nalazi na iznimno visokoj razini zbog ranijih poskupljenja naftnih derivata. Temeljna inflacija — ona koja isključuje hranu i energiju — treći je mjesec zaredom iznosila 3,7 posto, što pokazuje da cjenovni pritisci nisu ograničeni samo na volatilne kategorije.

Godišnja stopa inflacije (HICP) za dostupne mjesece, Hrvatska, Slovenija i Mađarska. Izvor: Eurostat, DZS, HNB, SURS, Europska komisija.

Slovenija je ušla u 2026. s inflacijom od 1,9 posto u siječnju — znatno nižom od hrvatske. No taj se trend brzo promijenio: veljača 2026. donijela je skok na 2,8 posto godišnje inflacije mjerene HICP-om, dok je nacionalni indeks (ICPŽ) pokazao gotovo identičnih 2,9 posto. Glavni pokretač bio je rast cijena stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih goriva — 10,7 posto na godišnjoj razini, s doprinosom od 1,3 postotna boda samoj ukupnoj inflaciji. Slijedile su podražitve hrane i bezalkoholnih pića (3,6 posto), zdravstva (6,1 posto) te alkoholnih pića i duhana (5,6 posto).

Slovenski analitičari primjećuju da se slovenska inflacija kreće suprotno od šireg trenda EU-a: dok cijene u većini članica usporavaju, u Sloveniji su ponovno ubrzale. Banka Slovenije za 2026. godinu prognozira gospodarski rast od 1,9 posto uz inflaciju od 3,6 posto — prognoza koja pretpostavlja da se sukob na Bliskom istoku neće dodatno zaoštriti; brzo okončanje sukoba i pad cijena energenata mogli bi sniziti i inflaciju i povećati rast, ali to prema Banci Slovenije trenutačno nije osnovni scenarij.

U ožujku 2026. slovenska inflacija dodatno je porasla na 2,4 posto godišnje (HICP), s mjesečnim rastom od 0,4 posto. Cijene usluga bile su u prosjeku više za 4,1 posto na godišnjoj razini, dok su cijene robe rasle sporije, 1,5 posto.

Mađarska predstavlja treći, potpuno drugačiji obrazac. Prema podacima Europske komisije, mađarska inflacija mjerena HICP-om u prosjeku je 2025. iznosila čak 4,4 posto, s temeljnom inflacijom (bez energije i hrane) od 5,9 posto — najviša razina među tri promatrane zemlje tijekom prošle godine. No do ožujka 2026. ta se inflacija naglo smanjila na 2,1 posto, zahvaljujući padu inflacije cijena hrane, umjerenom repriceanju usluga i regulaciji cijena goriva koja je ograničila utjecaj rastućih cijena nafte uzrokovanih sukobom na Bliskom istoku.

Zanimljivo, mađarska inflacija za veljaču 2026. prema Eurostatovim podacima pala je na samo 1,6 posto godišnje — daleko ispod hrvatske i slovenske razine istog mjeseca. Europska komisija procjenjuje da će mađarska inflacija nastaviti umjereno padati, s 4,4 posto u 2025. na 3,2 posto u 2026. i 3,1 posto u 2027., ponajviše zahvaljujući sedmoposto​tnom jačanju mađarske forinte u 2026. koje djelomično poništava domaće inflacijske pritiske uzrokovane snažnom potražnjom i visokim rastom plaća — minimalna plaća u Mađarskoj porasla je 11 posto.

Ova brza dezinflacija ima svoju cijenu: opći proračunski deficit Mađarske projicira se na 6,2 posto BDP-a u 2026., nakon uvođenja niza mjera koje povećavaju deficit krajem 2025. i početkom 2026., a omjer duga prema BDP-u nastavlja rasti prema 76,8 posto do 2027. Drugim riječima, dio mađarskog pada inflacije financiran je fiskalnom ekspanzijom čija cijena tek dolazi na naplatu.

Podaci Eurostata o kretanju cijena kroz cijeli lanac opskrbe hranom — od proizvođačkih cijena u poljoprivredi, preko prehrambene industrije, do uvoznih cijena — otkrivaju razlike koje mjesečne stope inflacije same po sebi ne prikazuju. Promatrano kumulativno, od srpnja 2021. do prosinca 2025., cijena hrane u Francuskoj i Finskoj porasla je za oko 20 posto, u baltičkim zemljama oko 50 posto, a najgore je prošla Mađarska s čak 60 posto. Hrvatska se u prosincu 2025. nalazila na 42 posto kumulativnog rasta cijena hrane — oko 9 posto iznad prosjeka Europske unije i iznad susjedne Slovenije, ali znatno ispod Mađarske.

Podaci o proizvođačkim cijenama otkrivaju zanimljiv obrazac specifičan za Hrvatsku: dok su domaće proizvođačke cijene u poljoprivredi i prehrambenoj industriji rasle sporije nego u većini članica EU-a, uvozne cijene hrane rasle su dvostruko brže od domaćih proizvođačkih cijena. Ta razlika — nepostojeća kod zemalja i sa slabijom i sa jačom inflacijom od Hrvatske — upućuje na strukturnu ovisnost hrvatskog prehrambenog sektora o uvozu u trenutku kad su globalni lanci opskrbe pod pritiskom.

U apsolutnim brojkama, proizvođačke cijene u poljoprivredi bile su u prosincu 2025. u Hrvatskoj 29 posto više nego u srpnju 2021., u Sloveniji 38 posto, a u Mađarskoj čak 45 posto. U prehrambeno-prerađivačkoj industriji razlike su još izraženije: Hrvatska 26 posto, Slovenija 39 posto, Mađarska 64 posto — što djelomično objašnjava zašto je mađarska potrošačka inflacija hrane bila toliko visoka unatoč tome što je mađarsko gospodarstvo, uz slovensko, stabilnije u poljoprivrednom sektoru nego hrvatsko.

Kumulativni rast potrošačkih cijena hrane, srpanj 2021. – prosinac 2025. Izvor: Eurostat.

Rast proizvođačkih cijena u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, prosinac 2025. naspram srpnja 2021. Izvor: Eurostat, Gospodarski list.

Cijena Brent nafte tijekom 2026. bilježi izraženu volatilnost izravno povezanu sa sukobom na Bliskom istoku. Na početku kolovoza 2026. Brent se kretao oko 90 dolara po barelu, uz jednodnevne oscilacije od nekoliko postotnih bodova ovisno o vijestima o pregovorima SAD-a i Irana oko Hormuškog tjesnaca — ključne točke kroz koju prolazi značajan dio globalne pomorske trgovine naftom. Kad su se pojavile vijesti o mogućem sporazumu i normalizaciji prolaza kroz tjesnac, cijena je u jednom danu pala i preko 4,7 posto, s prijašnjeg zatvaranja od 83,77 na sesijski minimum od 78,77 dolara, prije stabilizacije oko 80 dolara — jasan primjer koliko je tržište nafte danas osjetljivo na geopolitičke signale, ne samo na temeljnu ponudu i potražnju.

Zlato je krenulo suprotnim smjerom. Cijena je tijekom 2026. dosegnula rekordnih 5.602,22 dolara po unci krajem siječnja, da bi se do kolovoza stabilizirala u rasponu od 4.100 do 4.170 dolara. Analitičari taj rast pripisuju kombinaciji strukturnih čimbenika: rekordnoj kupnji zlata od strane središnjih banaka, ustrajnoj globalnoj inflaciji te takozvanoj "petlji oskudice" u kojoj proizvodnja rudnika raste tek jedan do dva posto godišnje, daleko sporije od potražnje. Dodatan pritisak stvaraju i nove carine na uvoz zlata u pojedinim regijama, koje povećavaju lokalne maloprodajne cijene iznad globalne spot cijene.

Za investitore i poduzeća u eurozoni, kretanje zlata mora se promatrati zajedno s tečajem EUR/USD, koji se sredinom 2026. kretao oko 1,14 dolara za euro. Slabiji dolar čini zlato jeftinijim u eurima i povećava potražnju unutar eurozone, dok jači dolar djeluje suprotno — što znači da europski investitor u zlato zapravo drži dvostruku poziciju: na cijenu metala i na tečaj.

Kretanje cijene Brent nafte (USD/barel) i zlata (USD/troy unca), siječanj 2025. – kolovoz 2026. Izvor: Investing.com, Trading Economics, JM Bullion, GoldPrice.org.

Trgovinski odnos EU-a i SAD-a doživio je u 2025. i 2026. temeljitu promjenu koja izravno utječe na cijene uvoznih proizvoda u Europi, a time i na inflaciju. Nakon dogovora najavljenog 28. srpnja 2025., konačan okvir stupio je na snagu 1. srpnja 2026.: SAD sada na većinu EU izvoza primjenjuje jedinstvenu, sveobuhvatnu carinsku stopu od 15 posto, koja uključuje postojeće MFN carine — bez dodatnog slaganja carina jedne na drugu. Za proizvode čija je MFN stopa već 15 posto ili viša, dodatna carina se ne primjenjuje.

U praksi to znači da su carine na europske automobile pale s ranijih 27,5 posto (2,5 posto MFN plus 25 posto Section 232) na jedinstvenih 15 posto — značajno rasterećenje za njemačku automobilsku industriju. Farmaceutski proizvodi, poluvodiči i drvna građa dobili su isti 15-postotni strop. No čelik i aluminij ostali su izuzeti iz dogovora: ta dva sektora i dalje nose carinu od 50 posto, nakon što je EU izvoz čelika u SAD u drugoj polovici 2025. pao 30 posto pod teretom te iste stope, a opseg je proširen na više od 400 izvedenih proizvoda — strojeve, spojne elemente, gotove dijelove — što širi izloženost i na poduzeća koja izravno ne izvoze sirovi čelik, nego gotove proizvode koji ga sadrže.

Za usporedbu, prosječne američke carine na europske proizvode prije cijelog ovog programa bile su u niskim jednoznamenkastim postocima. Novi strop od 15 posto, iako je znatno niži od 30-postotne stope koja je prijetila EU-u ako dogovor ne bude postignut do kolovoza 2025., i dalje predstavlja višestruko povećanje troška uvoza u odnosu na stanje prije samo dvije godine — trošak koji se, barem djelomično, prelijeva na potrošačke cijene s obje strane Atlantika.

Carinske stope SAD-a na EU izvoz, prije i nakon trgovinskog dogovora od 1. srpnja 2026. Izvor: Europska komisija, Congress.gov, Norton Rose Fulbright.

Europska središnja banka tijekom 2025. i rane 2026. uspjela je stabilizirati inflaciju europodručja bliže ciljanim dvama postotcima, pri čemu je prosinačka stopa od 1,9 posto potvrdila da je razdoblje agresivnog zatezanja monetarne politike praktički ispunilo svoju svrhu. No ta uspješna priča vrijedi za prosjek — pojedinačne članice, poput Hrvatske, Slovačke, Estonije i Austrije, ostale su znatno iznad cilja, što ESB-u otežava daljnje popuštanje kamatnih stopa bez rizika ponovnog raspirivanja inflacije u tim gospodarstvima.

Na američkoj strani, politika je usmjerena prema drugom cilju — zaštiti domaće industrije kroz carine, uz istovremeno upravljanje inflacijskim pritiskom putem kamatnih stopa Federalnih rezervi. Tržišta sredinom 2026. procjenjuju vjerojatnost rujanskog povećanja kamatne stope na oko 57-63 posto, ovisno o razvoju pregovora oko Hormuškog tjesnaca i njihovom utjecaju na cijene energenata — jasan znak da američka monetarna politika ostaje taoc istih geopolitičkih rizika koji pokreću i europska tržišta nafte i zlata.

Za hrvatska poduzeća koja uvoze robu iz SAD-a ili izvoze u SAD, ova dva paralelna razvoja — europska borba s vlastitom, iznadprosječnom inflacijom i američka carinska politika koja poskupljuje uvoz iz EU-a — stvaraju dvostruki pritisak: rastući domaći troškovi repromaterijala i energije, uz istovremeno smanjenu konkurentnost izvoza prema američkom tržištu zbog carina koje pogađaju upravo sektore poput strojogradnje i prerađivačke industrije u kojima je Hrvatska tradicionalno aktivna.

Hrvatska, Slovenija i Mađarska prošle su kroz 2025. i prvu polovicu 2026. različitim putanjama inflacije — Mađarska s najvišom polaznom točkom i najbržim padom, Slovenija s neočekivanim zaokretom naviše usred općeg europskog usporavanja, Hrvatska s uporno visokom i volatilnom stopom koja je u ožujku 2026. dosegnula vrh cijele eurozone. Zajednički im je nazivnik izloženost istim vanjskim šokovima — sukobu na Bliskom istoku koji pokreće cijene energije, američkoj carinskoj politici koja poskupljuje uvoz, te globalnoj potražnji za zlatom koja odražava širu neizvjesnost.

Za poduzeća koja posluju u regiji, praktična pouka nije u tome koja je zemlja trenutačno "najbolja" po stopi inflacije, nego u razumijevanju strukturnih razlika koje te stope proizvode — hrvatska ovisnost o uvoznoj hrani, mađarska fiskalna cijena brze dezinflacije, slovenska osjetljivost na cijene energenata. Ta razumijevanja, ne mjesečna brojka sama po sebi, temelj su za realno planiranje troškova i cijena u regiji koja, unatoč zajedničkoj valuti dviju od tri zemlje, ostaje ekonomski heterogena.

Članstvo Hrvatske i Slovenije u eurozoni često se pogrešno tumači kao jamstvo približno jednakih cjenovnih kretanja — zajednička valuta, zajednička monetarna politika, sličan ishod. Podaci iz 2025. i 2026. pokazuju suprotno. Hrvatska je u prosincu 2025. bila četvrta zemlja eurozone po visini inflacije, dijeleći treće mjesto s Austrijom pri 3,8 posto, dok je Slovenija u istom razdoblju bila znatno bliže prosjeku. Do ožujka 2026. odnos se dodatno zaoštrio: Hrvatska je s 4,6 posto bila treća najviša u cijeloj Europskoj uniji, odmah iza Rumunjske (9,0 posto) i Litve (4,4 posto), dok je slovenska stopa ostala umjerenija.

Razlog nije u monetarnoj politici — ista kamatna stopa ESB-a vrijedi za obje zemlje — nego u strukturi gospodarstva: udjelu uvozne hrane u potrošačkoj košarici, ovisnosti o uvoznoj energiji, veličini uslužnog sektora osjetljivog na rast plaća te brzini kojom se globalni šokovi prenose kroz domaće lance opskrbe. Hrvatska turistička privreda, primjerice, stvara sezonski pritisak na cijene usluga koji Slovenija u istoj mjeri ne dijeli, dok mađarsko gospodarstvo, izvan eurozone, ima dodatnu polugu koju Hrvatska i Slovenija nemaju — vlastitu monetarnu politiku i tečaj forinte, koji je 2026. ojačao sedam posto i time izravno amortizirao dio uvozne inflacije.

Sve tri zemlje dijele izloženost istom globalnom šoku cijena energije uzrokovanom sukobom na Bliskom istoku, ali taj se šok ne prenosi jednako. Hrvatska bilježi najveći pojedinačni skok — energija je u ožujku 2026. na godišnjoj razini poskupjela 11,3 posto, gotovo utrostručivši veljačku stopu od 4,4 posto. Do svibnja se taj rast dodatno pojačao na 16,9 posto, unatoč blagom usporavanju u odnosu na travanjskih 17,5 posto. Ta razina znatno nadmašuje ono što bi se očekivalo od same promjene cijene sirove nafte na globalnom tržištu, što upućuje na dodatne domaće čimbenike — strukturu opskrbe plinom, regulaciju cijena struje, ili kombinaciju oboje.

Mađarska je, nasuprot tome, djelomično zaštićena regulacijom cijena goriva koju je Europska komisija izričito navela kao jedan od razloga bržeg pada inflacije do ožujka 2026. Takva regulatorna intervencija ograničava prijenos globalnih cijena nafte na domaće potrošače, ali dolazi s vlastitom cijenom — fiskalnim opterećenjem koje se odražava u projiciranom proračunskom deficitu od 6,2 posto BDP-a. Slovenija zauzima srednju poziciju: rast cijena stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih goriva bio je glavni pojedinačni pokretač slovenske inflacije u veljači 2026., s doprinosom od 1,3 postotna boda ukupnoj stopi, ali bez ekstremnih razina zabilježenih u Hrvatskoj.

Organizacije koje posluju istovremeno u sve tri zemlje — a takvih je u regionalnim opskrbnim lancima mnogo — suočavaju se s praktičnim izazovom: jedinstvena regionalna cjenovna strategija, prirodna za tri susjedne, kulturno bliske zemlje, sve je teže održiva kad se stope inflacije razlikuju i za nekoliko postotnih bodova unutar istog mjeseca. Ugovori indeksirani prema jednoj nacionalnoj stopi inflacije mogu značajno odstupati od stvarnog troška poslovanja u drugoj zemlji unutar iste grupe.

Praktičan pristup zahtijeva praćenje ne samo agregatne stope inflacije, nego i njezine strukture po zemlji — udjela energije, hrane i usluga u svakoj nacionalnoj košarici, budući da upravo ta struktura određuje koliko će se globalni šok (rast cijene nafte, jačanje dolara, nova carina) preliti u domaće troškove. Poduzeće izloženo pretežno uslužnom sektoru u Hrvatskoj, gdje usluge nose najveći pojedinačni doprinos inflaciji (7,0 posto u svibnju 2026.), suočava se s bitno drugačijim rizikom od poduzeća izloženog energetski intenzivnoj proizvodnji u Mađarskoj, gdje je regulacija cijena goriva ublažila upravo tu kategoriju troška.

Dugoročno, razlike među trima zemljama vjerojatno će se smanjivati kako se globalni šokovi — prvenstveno sukob na Bliskom istoku i njegov utjecaj na cijene energije — postupno stabiliziraju, no brzina te konvergencije ovisit će o strukturnim čimbenicima koji se ne mijenjaju preko noći: udjelu uvozne hrane, energetskoj neovisnosti i fiskalnom prostoru svake pojedine zemlje da apsorbira šokove bez prenošenja pune cijene na potrošače.

Za brz pregled, ključni pokazatelji obrađeni u ovoj analizi: hrvatska inflacija kretala se od 3,3 posto u prosincu 2025. do vrhunca od 5,4 posto u travnju 2026., uz naknadno usporavanje na 4,9 posto u svibnju. Slovenska stopa porasla je s 1,9 posto u siječnju na 2,8 posto u veljači, dok je mađarska prošla suprotan put — s prosjeka od 4,4 posto u cijeloj 2025. na samo 1,6 posto u veljači 2026., prije stabilizacije oko dva posto. Cijena Brent nafte oscilirala je između 78 i 90 dolara po barelu tijekom 2026., dok je zlato dosegnulo povijesni vrhunac od 5.602 dolara po unci u siječnju, prije stabilizacije oko 4.100-4.170 dolara sredinom godine. Tečaj EUR/USD kretao se oko 1,14, a carine SAD-a na EU izvoz od 1. srpnja 2026. iznose 15 posto za većinu proizvoda, uz zadržanih 50 posto za čelik i aluminij.

Nijedan od ovih pokazatelja ne postoji izolirano — cijena energije utječe na proizvođačke cijene hrane, tečaj utječe na cijenu zlata i uvoznih sirovina, a carine utječu na cijenu gotovih proizvoda koji se vraćaju natrag u potrošačku košaricu preko uvoznih komponenti. Za poduzeća u regiji, praćenje samo jedne brojke — bilo to nacionalna stopa inflacije ili cijena jedne sirovine — daje nepotpunu, često zavaravajuću sliku stvarnog troškovnog pritiska s kojim se suočavaju u drugoj polovici 2026. i dalje.

#Inflacija #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #EURUSD #Zlato #Nafta #CarineEU #GNKASG #NerminSefić #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/analize/inflacija-hrvatska-slovenija-madzarska-2025-2026/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenija #inflacijaMađarska #cijenanafte #cijenazlata #EURUSDtečaj #carineSADEU #NerminSefić

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: zašto susjedi plaćaju različitu cijenu za isti kruh

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: zašto susjedi plaćaju različitu cijenu za isti kruh

Autor: Nermin Sefić

Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, zlato, nafta, tečaj eura i novi 15-postotni carinski strop SAD-EU.

Kad se u istoj rečenici spomenu Hrvatska, Slovenija i Mađarska, prva pomisao je da riječ "susjedi" znači i slično iskustvo poskupljenja. Brojke iz 2025. i prve polovice 2026. pokazuju nešto suptilnije: tri zemlje s gotovo identičnom geografskom pozicijom prošle su kroz tri različita inflacijska ciklusa, s različitim vrhuncima, različitim uzrocima i različitim brzinama povratka prema stabilnosti.

Ovaj pregled ne nudi jednu brojku kao odgovor. Umjesto toga, slaže sliku iz nekoliko slojeva — domaće potrošačke cijene, globalno tržište zlata i nafte, tečaj eura prema dolaru, i novi carinski režim SAD-a prema Europskoj uniji — jer nijedan od tih slojeva ne djeluje izolirano. Cijena goriva na crpki u Zagrebu danas ovisi jednako o odluci OPEC-a i o tečaju eura koliko i o domaćoj poreznoj politici.

Prema Eurostatovim harmoniziranim podacima, 2025. godina završila je s prosječnom godišnjom inflacijom od 4,4% u Hrvatskoj , 4,4% u Mađarskoj i 2,4% u Sloveniji — Hrvatska i Mađarska dijelile su treće mjesto po visini inflacije u cijeloj Europskoj uniji za tu godinu, iza Rumunjske (6,8%) i Estonije (4,8%).

Iza tih prosjeka kriju se vrlo različite priče. Mađarska je 2025. godinu završila s prosjekom od 4,4%, ali unutar te godine inflacija je oscilirala dramatično — s vrha od 4,3% u rujnu prema iznenađujuće niskoj razini od 1,4% u veljači 2026., najnižoj razini od studenog 2016. Taj pad objašnjava mađarska Središnja banka usporavanjem rasta cijena hrane, energije i usluga, uz privremeni "margin cap" (ograničenje marže) uveden na dodatnih 14 prehrambenih proizvoda 1. prosinca 2025.

Slovenija je 2025. prošla najblaže od sve tri zemlje, s prosjekom od 2,4%, ali europska prognoza za 2026. predviđa ubrzanje prema 3,5% zbog rastućih globalnih cijena energije i hrane. Zanimljivo, Slovenija je u ožujku 2026. privremeno ograničila kupnju goriva na benzinskim postajama i smanjila trošarine na naftu kako bi ublažila skok cijena povezan s bliskoistočnim sukobom — mjera koju ni Hrvatska ni Mađarska nisu javno najavile u istom razdoblju.

Hrvatska je od travnja 2026. bila zemlja s najvišom inflacijom u eurozoni: 5,4% u travnju, dok je EU prosjek iznosio 3,2%. Energetski trošak u Hrvatskoj skočio je 16,9% u svibnju 2026., najviše od sve tri promatrane zemlje, izravno povezan s produljenim sukobom na Bliskom istoku. Do lipnja 2026. hrvatska inflacija usporila je na 4,5%, a usluge su i dalje rasle najbrže — 8,1% na godišnjoj razini.

Statistički ured Slovenije proveo je izravnu usporedbu razina cijena hrane i bezalkoholnih pića između susjednih zemalja za 2025. godinu, koja daje konkretniji uvid od same stope inflacije: cijene hrane u Sloveniji bile su iste kao u Italiji, 1% iznad EU prosjeka. U Hrvatskoj su bile 4% više nego u Sloveniji, dok su u Mađarskoj bile 6% niže.

Ova usporedba objašnjava zašto se u domaćinstvima "osjećaj" inflacije često ne poklapa sa statističkom stopom — apsolutna razina cijena i njezina stopa promjene dvije su različite stvari. Mađarska može istovremeno imati nižu apsolutnu razinu cijena hrane od Hrvatske, a ipak povremeno bilježiti brže godišnje poskupljenje, ako polazi s niže osnove.

Unutar same Mađarske, hrana je krajem 2025. i početkom 2026. prošla nagli obrat: nakon rasta od 4,7% u rujnu 2025., cijene hrane u veljači 2026. pale su 3,2% na godišnjoj razini — deflacija hrane, rijedak fenomen u regiji posljednjih godina. Slovenija je u istom razdoblju bilježila umjereniji rast cijena hrane od 2,6% (ožujak 2026.), dok mađarski pad ostaje statistička anomalija koju analitičari povezuju s privremenim regulatornim ograničenjima marži.

Dok se domaće potrošačke cijene mjere postotcima, globalno tržište sirovina 2025. i 2026. kretalo se brzinom koja nadilazi uobičajene granice. Cijena zlata krenula je s približno 2.624 dolara po unci na početku 2025., popela se preko 4.339 dolara do kraja te godine (rast od oko 65% u jednoj godini), a 28. siječnja 2026. dosegnula povijesni rekord od 5.589,38 dolara po unci.

Analitičari J.P. Morgan Global Researcha predviđaju da bi cijena mogla u prosjeku dosegnuti 6.000 dolara po unci do kraja četvrtog tromjesečja 2026. Iza tog rasta stoji nekoliko istovremenih čimbenika: slabljenje američkog dolara, masovna kupnja zlata od strane centralnih banaka Kine, Indije i Turske u pokušaju smanjenja ovisnosti o dolaru, te opća geopolitička nesigurnost povezana s carinskim ratom i sukobima na Bliskom istoku. Zlato je u rujnu 2025. nadmašilo i svoj inflacijski prilagođen rekord iz 1980. (850 dolara po unci tadašnje vrijednosti).

Nafta je krenula suprotnim smjerom. Dok je zlato bježalo prema gore kao "sigurna luka", cijena nafte tipa Brent pala je s razine oko 80 dolara po barelu na približno 79,53 dolara početkom kolovoza 2026., a Američka uprava za energetske informacije (EIA) u svojim projekcijama predviđa daljnji pad prosječne cijene Brenta s 69 dolara u 2025. na oko 57,7 dolara u 2026., zbog očekivanog globalnog viška ponude i popuštanja geopolitičkih napetosti oko Hormuškog tjesnaca.

Ova suprotna kretanja — zlato gore, nafta dolje — nisu slučajnost. Kad se očekuje smirivanje sukoba, kapital napušta "sigurne luke" poput zlata i naftu kao rizičnu imovinu, i seli se prema dionicama; obrnuto, kad napetost raste, zlato dobiva na vrijednosti dok nafta postaje rizičnija zbog straha od prekida opskrbe. Za hrvatsko, slovensko i mađarsko gospodarstvo, koja su neto uvoznici energije, pad cijene nafte izravno olakšava inflacijski pritisak — dok rast cijene zlata utječe uglavnom posredno, kroz investicijske portfelje i percepciju globalne nesigurnosti.

Tečaj eura prema američkom dolaru rijetko se spominje u raspravama o domaćoj inflaciji, iako izravno utječe na uvoznu cijenu svega što se plaća u dolarima — od nafte do poluvodiča. Početkom kolovoza 2026. euro se kretao oko 1,15 dolara , blizu sedmotjednog maksimuma, ojačan slabljenjem dolara usred smirivanja geopolitičkih napetosti i snažnijih od očekivanih gospodarskih podataka iz eurozone — gospodarstvo je u drugom tromjesečju 2026. naraslo 0,4%, dvostruko brže od očekivanog, uz godišnju inflaciju koja je u srpnju ubrzala na 2,9%.

Jači euro djeluje kao prirodni amortizer uvozne inflacije za sve tri promatrane zemlje: kad euro jača prema dolaru, nafta, plin i sirovine plaćene u dolarima postaju relativno jeftiniji u eurima, neovisno o tome što se događa sa samom dolarskom cijenom te robe. Upravo ta kombinacija — pad cijene nafte u dolarima i istovremeno jačanje eura — objašnjava dio usporavanja hrvatske inflacije u lipnju 2026. u odnosu na travanjski vrhunac.

Trgovinski odnos između Sjedinjenih Država i Europske unije prošao je 2025. i 2026. kroz jedan od najturbulentnijih perioda u posljednjih desetljeća. Travnja 2025. Trumpova administracija najavila je "recipročnu" carinu od 20% na uvoz iz EU-a, a već u svibnju iste godine zaprijetila je i carinom od 50% počevši od lipnja — prijetnja koja nikad nije u potpunosti provedena, ali je stvorila mjesece neizvjesnosti za europske izvoznike.

Konačan dogovor, poznat kao Turnberryjski sporazum, potpisan je krajem srpnja 2025.: SAD i EU dogovorili su baznu carinu od 15% na većinu europske robe koja ulazi na američko tržište, u zamjenu za obvezu EU-a da kupi energiju iz SAD-a u vrijednosti 750 milijardi dolara i uloži dodatnih 600 milijardi dolara u američko gospodarstvo. Analiza njemačkog Instituta za gospodarstvo (IW) pokazuje da je stvarna, efektivna carinska stopa na uvoz iz EU-a u razdoblju od rujna 2025. do veljave 2026. iznosila 8,2% — znatno niže od najavljenih 15%, zahvaljujući izuzećima za pojedine sektore.

Sudac Vrhovnog suda SAD-a u veljači 2026. poništio je dio ranijih IEEPA carina, što je privremeno spustilo opću stopu na 10% (takozvani Section 122 dodatak), no 1. srpnja 2026. na snagu je stupio konačni EU-SAD trgovinski okvir: 15-postotni sveobuhvatni carinski strop na većinu europske robe, koji se ne zbraja s postojećim MFN carinama. Automobilska industrija dobila je značajno olakšanje — carina je pala s 27,5% na 15% — dok čelik i aluminij ostaju pod posebnim, znatno višim režimom od 50%.

Za hrvatske, slovenske i mađarske izvoznike koji prodaju na američko tržište, praktična posljedica je stabilnija, predvidljivija carinska osnova nakon godinu dana neizvjesnosti — ali i dalje znatno viša nego prije 2025., kada su carine na većinu europske robe bile blizu nule prema Ugovoru o slobodnoj trgovini u okviru WTO-a.

Europska komisija je, u zamjenu za carinski strop, preuzela obvezu potpunog ukidanja carina na uvoz američke industrijske robe i poboljšanog pristupa tržištu za određene poljoprivredno-prehrambene proizvode, uključujući jastoge. Prema komisijinim vlastitim navodima, taj je pristup 2025. omogućio europskim izvoznicima zadržavanje pa čak i blagi rast razine trgovine sa SAD-om, uz održavanje ukupno uravnoteženog transatlantskog odnosa.

Istovremeno, kod kuće u eurozoni, Europska središnja banka suočava se s dvostrukim pritiskom: inflacija ubrzava (2,9% u srpnju 2026.) upravo u trenutku kad gospodarski rast iznenađuje pozitivno (0,4% u drugom tromjesečju), što tržište tumači kao signal da bi ECB mogla razmotriti podizanje kamatnih stopa na rujanskom sastanku — obrat od dosadašnje politike popuštanja koja je obilježila veći dio 2025. i početak 2026.

Za tri promatrane zemlje regije, taj obrat ima izravne posljedice. Mađarska već sada projicira porast proračunskog deficita na 6,2% BDP-a u 2026., dok se dug prema BDP-u penje prema 76,8% do 2027. — trend koji čini mađarsko gospodarstvo osjetljivijim na svaku promjenu kamatne politike ECB-a nego što bi to bio slučaj u razdoblju stabilnijih javnih financija. Slovenija, s nižim deficitom (projicirano 3,3% BDP-a u 2026.) i umjerenijim dugom, ima više prostora za apsorpciju šoka viših kamata. Hrvatska, kao dio eurozone od 2023., nema vlastitu monetarnu politiku kojom bi mogla amortizirati domaći inflacijski udar — svaka odluka ECB-a prenosi se izravno, bez filtera nacionalne središnje banke.

Zbroj svih ovih slojeva — domaća inflacija, globalna cijena zlata i nafte, tečaj eura, i novi carinski režim — rijetko se vidi u jednoj vijesti, jer svaka institucija izvještava samo o svom dijelu slike. Hrvatski potrošač koji u kolovozu 2026. plaća račun za gorivo istovremeno je pod utjecajem pada cijene Brent nafte, jačanja eura prema dolaru, i vlastite, i dalje najviše inflacije energije u regiji.

Razlika između Hrvatske, Slovenije i Mađarske u 2025. i 2026. nije razlika u "sreći" ili "nesreći" — to je razlika u strukturi gospodarstva, izloženosti energetskom uvozu, i brzini kojom svaka država prenosi globalne šokove na domaće potrošače. Slovenija je pokazala da izravna intervencija (privremeno ograničenje kupnje goriva, smanjenje trošarina) može ublažiti vrhunac. Mađarska je pokazala da regulatorne mjere poput ograničenja marže na hranu mogu brzo srušiti inflaciju hrane, ali uz rizik tržišnih distorzija. Hrvatska je, kao članica eurozone bez vlastite monetarne politike, ostala najviše izložena čistom prijenosu globalnih energetskih šokova — što djelomično objašnjava zašto je upravo ona, unatoč sličnoj strukturi gospodarstva kao susjedi, u travnju 2026. nosila naslov najviše inflacije u cijeloj eurozoni.

Inflacija sama po sebi ne govori je li stanovništvo stvarno na gubitku — presudno je uspoređuje li se rast plaća s rastom cijena. Ovdje se slika triju zemalja dodatno razlikuje.

Slovenija u 2026. projicira rast nominalnih plaća od 6,5%, ponajviše zbog reforme plaća u javnom sektoru, povećanja minimalne plaće i i dalje zategnute ponude radne snage — što, uz projiciranu inflaciju od 3,5%, ostavlja realan rast kupovne moći od otprilike tri postotna boda. Nezaposlenost u Sloveniji je 2025. porasla na 3,9%, jednu od najnižih razina u cijeloj Europskoj uniji, što dodatno pritišće poslodavce na rast plaća.

Mađarska ide sličnim putem, ali agresivnije: minimalna plaća raste 11% u 2026., uz daljnje povećanje plaća u javnom sektoru i općenito zategnuto tržište rada. Ukupan rast BDP-a u Mađarskoj u 2025. iznosio je tek 0,5%, ponajviše zahvaljujući snažnoj potrošnji koju su omogućili upravo ti veliki rasti plaća i pad stope štednje kućanstava — građani su trošili iz rezervi, ne samo iz tekućeg dohotka. Investicije su istovremeno pale, a izvoz je ostao slab zbog loše izvedbe proizvodnog sektora, što ukazuje na gospodarstvo koje raste zahvaljujući potrošnji, ne proizvodnji.

Hrvatska, kao dio eurozone, nema usporedive vlastite projekcije plaća u istom formatu kao susjedne zemlje izvan monetarne unije, ali strukturno dijeli isti obrazac: rast usluga (7,9-8,1% u 2026.) uvelike je posljedica rasta troškova rada u sektoru usluga, gdje je udio plaća u ukupnom trošku znatno viši nego kod energije ili robe.

Zajednički nazivnik za sve tri zemlje: deficit javnih financija raste. Slovenija projicira deficit od 3,3% BDP-a u 2026. (rastući prema 3,5% u 2027.), dok Mađarska ide znatno dalje — 6,2% BDP-a u 2026., nakon uvođenja niza mjera koje povećavaju deficit krajem 2025. i početkom 2026. Mađarski omjer duga prema BDP-u projiciran je da naraste na 76,8% do 2027., dok slovenski pada s 65,7% (2025.) na 65,1% (2027.) — suprotan trend koji odražava različitu fiskalnu disciplinu dviju vlada usred istog regionalnog inflacijskog vala.

Europska komisija za Sloveniju projicira usporavanje inflacije s 3,5% (2026.) na približno 2,5% (2027.), objašnjeno postupnim popuštanjem pritiska na cijene energije i hrane. Za Mađarsku se očekuje sličan obrazac — s 4,4% (2025.) na 3,2% (2026.) i 3,1% (2027.), potpomognuto jačanjem forinte i slabljenjem domaćih inflacijskih pritisaka. Nijedna od dostupnih prognoza ne predviđa povratak na pretpandemijske razine inflacije od 1-2% prije 2027., što znači da će građani sve tri zemlje barem još godinu-dvije živjeti s inflacijom osjetno iznad povijesnog prosjeka.

Ono što čini ovu prognozu neizvjesnom nije domaća politika, nego upravo oni globalni čimbenici opisani ranije u ovom tekstu: hoće li se bliskoistočni sukob smiriti i time trajno srušiti cijenu nafte, hoće li dolar nastaviti slabiti i time dodatno ojačati kupovnu moć eura za uvoznu robu, i hoće li 15-postotni carinski strop SAD-EU ostati stabilan ili će, kao što se već jednom dogodilo između travnja 2025. i srpnja 2026., ponovno biti predmet pregovora, prijetnji i iznenadnih promjena. Za sada, jedino što je izvjesno jest da tri susjedne zemlje — unatoč zajedničkom tržištu, zajedničkoj valuti u dva od tri slučaja, i sličnoj geografskoj izloženosti istim globalnim šokovima — nastavljaju pisati tri različite inflacijske priče.

Prosječna godišnja stopa prikriva veliku unutarnju raznolikost. Kad se inflacija razloži po sektorima potrošnje, obrazac postaje jasniji: usluge su u sve tri zemlje 2026. rasle brže od robe, dok je energija ostala najvolatilnija kategorija, izravno povezana s bliskoistočnim sukobom.

U eurozoni kao cjelini, usluge su u lipnju 2026. doprinijele 1,51 postotni bod ukupnoj godišnjoj inflaciji, dok je energija dodala 0,77 postotnih bodova — omjer koji se mijenjao mjesečno kako su se cijene nafte kretale. U Hrvatskoj je taj omjer bio još izraženiji: usluge su u lipnju 2026. rasle 8,1% godišnje, dok su cijene neenergetske industrijske robe zapravo pale 0,6%. Drugim riječima, hrvatska inflacija 2026. gotovo je u potpunosti pokretana radno intenzivnim sektorima (turizam, ugostiteljstvo, financijske usluge) i energijom, dok proizvedena roba djeluje kao stabilizirajuća, čak deflatorna sila.

Slovenija pokazuje sličan, ali blaži obrazac: stanovanje i komunalne usluge skočile su 10,7% u veljači 2026., prije nego što su usporile na 5,8% u ožujku nakon vladine intervencije na tržištu goriva. Osiguranje i financijske usluge rasle su 6,4% u veljači, jedna od najbržih kategorija u cijeloj slovenskoj potrošačkoj košarici te godine.

Mađarska je jedina od tri zemlje zabilježila stvarnu deflaciju u pojedinim kategorijama — cijene energije pale su 2,1% krajem 2025., a hrana je, kako je već spomenuto, pala 3,2% u veljači 2026. Istovremeno, najam i stambeni troškovi u Mađarskoj rasli su 5,7% u istom razdoblju, pokazujući da čak i kad glavna stopa inflacije izgleda umirujuće, pojedini, za kućni budžet ključni segmenti mogu se kretati sasvim suprotnim smjerom.

Za poduzeća poput GNK ASG d.o.o. koja posluju preko granica unutar ove tri zemlje, razlike opisane u ovom tekstu nisu apstraktna makroekonomija — one izravno oblikuju odluke o cijenama, ugovorima i valutnoj izloženosti. Poduzeće koje ugovara isporuku u Mađarskoj mora računati s većom volatilnošću cijena hrane i energije unutar iste godine nego u Sloveniji, gdje su intervencije vlade dosad djelovale kao stabilizirajući faktor.

Ugovori s indeksacijom cijena vezanom uz jedinstvenu, agregiranu stopu inflacije nose rizik upravo zbog razlika opisanih u sektorskom pregledu — ugovor indeksiran uz opću HICP stopu ne odražava stvarnost ako se relevantan trošak (primjerice energija ili najam poslovnog prostora) kreće bitno drugačijom brzinom od agregatne brojke. Poduzeća koja ugovaraju dugoročne odnose u sve tri zemlje trebala bi razmotriti indeksaciju vezanu uz specifičnu, relevantnu potkategoriju, ne opću stopu.

Jačanje eura prema dolaru, opisano ranije, izravno smanjuje trošak svih ulaznih sirovina i usluga plaćenih u dolarima za sve tri zemlje — prilika koju poduzeća s dolarskom izloženošću mogu iskoristiti kroz pravovremeno ugovaranje forward pozicija, umjesto čekanja da tečaj sam po sebi donese uštedu bez ikakvog aktivnog upravljanja rizikom.

Podaci o inflaciji temelje se na harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) Eurostata i nacionalnih statističkih ureda (DZS Hrvatska, SURS Slovenija, KSH Mađarska), objavljenim do srpnja 2026. Podaci o cijeni zlata i nafte preuzeti su iz tržišnih izvora (Trading Economics, J.P. Morgan Global Research, World Gold Council) na dan objave ovog teksta i podložni su svakodnevnoj promjeni. Podaci o carinama temelje se na službenim objavama Europske komisije i analizi Njemačkog instituta za gospodarstvo (IW Köln). Sve brojke odražavaju stanje dostupno na datum objave i ne predstavljaju investicijski savjet.

Vrijedi zapamtiti i da nijedna od tri zemlje ne djeluje potpuno neovisno o preostale dvije — Hrvatska, Slovenija i dijelom Mađarska duboko su isprepletene lancima opskrbe, turističkim tokovima i prekograničnom radnom snagom, što znači da inflacijski šok u jednoj zemlji rijetko ostaje potpuno izoliran. Rast cijena usluga u hrvatskom turizmu, primjerice, izravno utječe na trošak odmora slovenskih i mađarskih gostiju, dok energetski poremećaji koji prvo pogode jednu zemlju regije obično, s manjim vremenskim odmakom, dosegnu i susjede.

Za obitelj koja planira mjesečni proračun, ta međuovisnost znači jedno praktično pravilo: pratiti samo domaću stopu inflacije nikad nije dovoljno. Cijena zlata, tečaj eura i odluke donesene u Washingtonu ili Bruxellesu stižu do lokalne trgovine brže nego što statistika stigne to zabilježiti.

#Inflacija #EU2026 #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #Zlato #Nafta #CarineEUSAD #GNKASG #NerminSefić #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/inflacija-eu-regija-usporedba-hrvatska-slovenija-madjarska-2025-2026/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenijaMađarska #cijenazlata2026 #cijenanafteBrent #tečajeuradolar #carineSADEU #NerminSefić

srijeda, 5. kolovoza 2026.

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: usporedba cijena hrane, energenata i valutnih kretanja 2025-2026

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: usporedba cijena hrane, energenata i valutnih kretanja 2025-2026

Autor: Nermin Sefić

Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj kroz 2025. i 2026., s podacima o cijenama hrane, nafte, zlata, tečaju EUR/USD i utjecaju američkih carina na EU tržište.

Kad se govori o "inflaciji u regiji", lako je pretpostaviti da tri susjedne zemlje eurozone dijele sličnu sudbinu. Podaci za 2025. i 2026. pokazuju suprotno — Hrvatska, Slovenija i Mađarska prošle su kroz gotovo suprotne putanje, unatoč zajedničkom članstvu u EU i, za dvije od tri, zajedničkoj valuti.

Prema Eurostatovim harmoniziranim podacima, Hrvatska i Mađarska završile su 2025. s identičnom prosječnom stopom od 4,4 posto — obje među tri najviše u cijeloj Europskoj uniji, uz Rumunjsku koja je s 6,8 posto ostala neprikosnoven lider. Slovenija je istu godinu zaključila znatno mirnije, s prosjekom od 2,48 posto — gotovo upola manje od svojih susjeda.

Hrvatska inflacija tijekom 2025. i u prvoj polovici 2026. pokazuje dosljedan obrazac: cijene roba usporavaju, dok usluge i stanovanje ostaju uporno visoki. Rujan 2025. donio je 21-mjesečni maksimum od 4,2 posto, vođen uslugama (rast 6,0%) i hranom (5,6%). Do ožujka 2026. ukupna stopa popela se na 5,4 posto, čime je Hrvatska nakratko postala treća najviša u cijeloj eurozoni, iza Rumunjske i Bugarske.

Zanimljivo, unutar te ukupne brojke sama hrana pokazuje usporavanje — u siječnju 2026. cijene hrane i bezalkoholnih pića rasle su 2,1 posto na godišnjoj razini, dok su stanovanje i komunalije istog mjeseca skočile čak 10,1 posto. To je obrnuto od uobičajene percepcije da je "poskupljenje hrane" glavni krivac — u Hrvatskoj je teret sve više na strani stanovanja i usluga, ne robe na policama.

Slovenski primjer posebno je zanimljiv jer pokazuje da usporavanje inflacije nije bilo besplatno. U ožujku 2026. slovenska stopa pala je na 2,5 posto — najniže od studenog 2025. — unatoč naglom skoku cijena nafte zbog poremećaja opskrbe povezanih s bliskoistočnim sukobom. Slovenija je tada privremeno ograničila kupnju goriva na benzinskim postajama i smanjila trošarine na gorivo kako bi ublažila udar rastućih cijena nafte na potrošače — izravna, vidljiva mjera fiskalne politike koja objašnjava zašto brojka nije eksplodirala unatoč vanjskom šoku.

Slovenske cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su samo 2,6 posto godišnje u ožujku 2026., usporavajući s 3,6 posto u veljači. U usporedbi cijena na razini EU, slovenske cijene hrane bile su iste kao talijanske i tek 1 posto iznad prosjeka EU — dok su hrvatske cijene hrane bile 4 posto iznad slovenskih, a mađarske čak 6 posto ispod.

Mađarski slučaj možda je najdramatičniji od sva tri. Prosječna HICP inflacija za 2025. iznosila je 4,4 posto, ali jezgrena inflacija (bez energije i hrane) bila je znatno viša — 5,9 posto, znak da je pritisak dolazio duboko iz strukture gospodarstva, ne samo iz vanjskih šokova. Unatoč tome, do ožujka 2026. mađarska inflacija pala je na svega 2,1 posto — jedan od najbržih zaokreta u cijeloj regiji, potaknut padom inflacije hrane, umjerenim repriciranjem usluga i regulacijom cijena goriva koja je ograničila utjecaj rastuće nafte.

Europska komisija projicira daljnje umjerenje mađarske inflacije na 3,2 posto u 2026. i 3,1 posto u 2027., zahvaljujući aprecijaciji forinte i slabljenju domaćih inflacijskih pritisaka — no istovremeno upozorava da će proračunski deficit rasti na 6,2 posto BDP-a u 2026. zbog mjera koje povećavaju deficit uvedenih krajem 2025. i početkom 2026.

ruj 2025 sij 2026 velj 2026 ožu 2026 Hrvatska Slovenija Mađarska Ilustrativno kretanje godišnje inflacije po mjesecima (Eurostat, Trading Economics) Cijena nafte: godina ekstremne volatilnosti Nijedan od tri gospodarstva ne postoji izolirano od globalnog tržišta nafte, a 2025./2026. donijela je jednu od najturbulentnijih godina u posljednjem desetljeću. Brent sirova nafta počela je 2026. oko 63 dolara za barel, da bi zbog eskalacije sukoba s Iranom i napada na naftnu infrastrukturu kratkotrajno premašila 100 dolara sredinom godine. Do kolovoza 2026. cijena se stabilizirala u rasponu od 79 do 84 dolara, nakon naglog pada od gotovo 5 posto u jednom danu kad su najavljeni pregovori Iran-SAD.

Ta volatilnost izravno se prelijeva u inflaciju energije u sve tri promatrane zemlje, ali s različitim intenzitetom ovisno o mjerama koje su vlade poduzele — slovensko privremeno ograničenje goriva i smanjenje trošarina izravan je primjer kako fiskalna politika može djelomično apsorbirati globalni šok prije nego što stigne do potrošača.

Cijena zlata u 2026. odražava istu nesigurnost koja pokreće naftu i valutna kretanja. Zlato se sredinom 2026. trguje oko 4.060 dolara za unce, uz kolebanja povezana s geopolitičkim napetostima i podacima o američkom gospodarstvu. Rast cijene zlata tradicionalno signalizira da institucionalni investitori traže sigurnu luku — signal koji, promatran zajedno s inflacijom u regiji, potvrđuje da 2025./2026. nije bila godina mirnog, predvidivog rasta cijena, nego godina u kojoj su i potrošači i investitori reagirali na stvaran, opipljiv rizik.

Prosječan tečaj EUR/USD u 2026. iznosio je 1,1630 dolara za euro, uz pad od 1,79 posto tijekom godine — euro je oslabio prema dolaru. Najviša zabilježena vrijednost bila je 1,2019, najniža 1,1356. Slabiji euro izravno poskupljuje sav uvoz nominiran u dolarima — uključujući naftu, koja se globalno trguje gotovo isključivo u američkoj valuti — što dodatno pojačava energetsku komponentu inflacije u eurozoni, uključujući Hrvatsku i Sloveniju.

Trgovinski odnos SAD-a i EU prošao je kroz burnu 2025./2026. godinu koja izravno utječe na cijene industrijskih dobara u cijeloj regiji. Sporazum sklopljen sredinom 2025. postavio je stropnu carinu od 15 posto na većinu europske robe koja ulazi u SAD, u zamjenu za ukidanje europskih carina na američku industrijsku robu. Taj je okvir formalno stupio na snagu 1. srpnja 2026., nakon odobrenja Europskog parlamenta i Vijeća EU.

No put do te stabilnosti nije bio linearan. Vrhovni sud SAD-a presudio je početkom 2026. da predsjednik nema zakonsku ovlast proglasiti gospodarsku krizu i uvoditi carine po toj osnovi, što je privremeno srušilo dio prvotnog režima na 10 posto, prije nego što je novi, revidirani sporazum od 15 posto konačno stupio na snagu. Carine na čelik i aluminij ostale su izvan tog stropa — i dalje na 50 posto prema Section 232 ovlastima koje sudska presuda nije dirala, dok su automobili pali s 27,5 na 15 posto, a farmaceutski proizvodi i poluvodiči dobili isti 15-postotni strop.

Za regiju poput Hrvatske, Slovenije i Mađarske — sve tri izvozno orijentirane prema automobilskoj i metalnoj industriji — ova promjena znači opipljivu razliku u cijeni svake pošiljke prema američkom tržištu, ovisno o tome je li riječ o gotovom automobilu (15%) ili sirovom čeliku (50%).

Kroz cijeli proces, pozicija Europske komisije bila je obrambena — insistiranje na tome da EU "poštuje svoje obveze", uz zadržavanje prava na suspenziju ustupaka ako SAD ne uskladi carine na čelik i aluminij sa stropom od 15 posto do kraja 2026. Ta odredba — mogućnost EU da povuče vlastite koncesije ako Washington ne ispuni dogovor — ugrađena je izravno u sporazum kao mehanizam ravnoteže, ali njezina stvarna primjena ovisi o političkoj volji koja je tijekom cijele 2025./2026. bila nepredvidiva.

Pitanje koje se prirodno nameće jest zašto tri gospodarstva, izložena istim globalnim silama — istoj cijeni nafte, istom tečaju eura, istim američkim carinama — završavaju s tako različitim ishodima. Odgovor leži u strukturi svakog gospodarstva pojedinačno: udjelu usluga u potrošačkoj košarici, stupnju regulacije energetskih cijena, i brzini kojom se domaća potražnja prilagođava vanjskom šoku.

Hrvatska ima razmjerno visok udio turizma i s njim povezanih usluga u gospodarstvu, što znači da sezonska potražnja — posebno ljetni mjeseci — sustavno gura cijene restorana, smještaja i povezanih usluga prema gore, neovisno o tome što se događa s globalnim cijenama sirovina. Ta strukturna karakteristika djelomično objašnjava zašto je upravo sektor usluga, ne roba, bio glavni pokretač hrvatske inflacije kroz 2025. i 2026.

Mađarska, s druge strane, ima znatno veći udio industrijske proizvodnje i izvoza u BDP-u, što je čini osjetljivijom na promjene troška energije u proizvodnji i na kretanja tečaja forinte prema euru i dolaru. Kad forinta ojača, kao što se dogodilo krajem 2025. i početkom 2026., uvozni troškovi padaju brže nego u gospodarstvima manje izloženim međunarodnoj trgovini — što objašnjava neobično brz pad mađarske inflacije unatoč visokoj jezgrenoj stopi.

Iako je ukupna brojka inflacije hrane korisna za brzu usporedbu, stvarna slika zahtijeva pogled unutar te kategorije. Eurostatova nowcast analiza za 2025. pokazuje da su cijene hrane i bezalkoholnih pića u Sloveniji bile identične talijanskim, dok su u Hrvatskoj bile četiri posto više od slovenskih, a u Mađarskoj čak šest posto niže od slovenskih — što Mađarsku svrstava među jeftinije zemlje EU za osnovnu prehrambenu košaricu, unatoč visokoj ukupnoj inflaciji koja pogađa druge kategorije potrošnje.

Ova razlika ima praktičnu posljedicu za regionalne lance opskrbe: proizvođač hrane koji distribuira istovremeno u sve tri zemlje suočava se s bitno različitom cjenovnom osjetljivošću potrošača — ono što je u Mađarskoj konkurentna cijena, u Hrvatskoj može djelovati preskupo, jednostavno zbog različite bazne razine cijena na tim tržištima.

Dok se javna rasprava često fokusira na cijenu hrane, podaci pokazuju da je upravo kategorija stanovanja i komunalnih usluga bila daleko volatilnija tijekom promatranog razdoblja. Hrvatska je u siječnju 2026. zabilježila rast od čak 10,1 posto u toj kategoriji — više nego dvostruko iznad ukupne inflacijske stope. Slovenija je u istom razdoblju vidjela usporavanje s 10,7 na 5,8 posto, dijelom zahvaljujući spomenutim mjerama ograničenja cijena goriva.

Ova razlika u kretanju kategorije stanovanja objašnjava zašto ukupne brojke inflacije, promatrane izolirano, mogu zavarati — dvije zemlje s istom ukupnom stopom mogu imati potpuno različitu strukturu troška za prosječno kućanstvo, ovisno o tome koliki udio proračuna odlazi na stanovanje naspram hrane ili usluga.

Hrvatska, Slovenija i Mađarska međusobno su značajni trgovinski partneri. Slovenija je drugi najveći hrvatski izvozni partner s udjelom od 11,84 posto, dok Mađarska drži 4,63 posto hrvatskog izvoza. Na uvoznoj strani, Slovenija je treći najveći izvor hrvatskog uvoza (11,96%), a Mađarska sedmi (7,07%). Ta međusobna povezanost znači da inflacijski pritisak u jednoj zemlji regije brzo prelijeva u susjedne, kroz cijenu sirovina, poluproizvoda i transportnih usluga koje prelaze granice višekratno prije nego što proizvod stigne do konačnog potrošača.

Kad euro slabi prema dolaru, kao što se dogodilo tijekom 2026., taj učinak pogađa cijelu regiju istovremeno — uvoz sirovina nominiranih u dolarima poskupljuje jednako za hrvatske, slovenske i mađarske uvoznike, neovisno o razlikama u domaćoj monetarnoj politici, jer sve tri zemlje uvoze energente i sirovine na globalnom, dolarski nominiranom tržištu.

Praktičan odgovor poduzeća na ovu nestabilnost rijetko je jednostavno "podizanje cijena za postotak inflacije" — takav pristup ignorira da različiti troškovni elementi rastu različitom brzinom. Poduzeće izloženo najviše energiji i sirovinama, kao proizvodni pogoni u Mađarskoj, mora pratiti kretanje forinte i cijene nafte gotovo dnevno, dok poduzeće izloženo uslugama i radnoj snazi, kao turistički sektor u Hrvatskoj, mora pratiti rast plaća i sezonsku potražnju kao primarni pokretač troška.

Formalno hedžiranje valutnog rizika, koje smo ranije opisali u kontekstu izvoznika, postaje posebno relevantno za poduzeća koja istovremeno posluju u sve tri zemlje regije — jer razlika u monetarnoj politici i tečajnim kretanjima između eurozone (Hrvatska, Slovenija) i Mađarske, koja zadržava vlastitu valutu, stvara dodatan sloj rizika koji čisto euro-nominirano poslovanje ne bi imalo.

Prognoze Europske komisije za Mađarsku predviđaju daljnje usporavanje inflacije na 3,2 posto u 2026. i 3,1 posto u 2027., uz rast BDP-a od 1,8 posto odnosno 2,1 posto. Za Hrvatsku i Sloveniju, kao članice eurozone, putanja inflacije bit će usko vezana uz odluke Europske središnje banke o kamatnim stopama i daljnji razvoj sukoba na Bliskom istoku koji izravno utječe na cijenu nafte.

Ključna nepoznanica ostaje hoće li se dogovoreni EU-SAD trgovinski okvir od 15 posto pokazati stabilnim kroz cijelu 2026. i 2027., ili će — kao što se već jednom dogodilo s prijetnjom povećanja carina na automobile na 25 posto — proći kroz dodatne runde napetosti koje bi ponovno unijele nesigurnost u planiranje izvoznih poduzeća u regiji.

Za poduzeća koja posluju istovremeno u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj, ova usporedba nije akademska vježba — ona određuje stvarne odluke o cijenama, plaćama i ugovorima. Hrvatska i Mađarska nose sličan inflacijski teret, ali iz različitih uzroka: hrvatski pritisak dolazi iz usluga i stanovanja, mađarski iz jezgrene inflacije koja je sad u brzom padu. Slovenija pokazuje da aktivna fiskalna intervencija — ograničenje goriva, smanjenje trošarina — može stvarno usporiti prijenos globalnog šoka na domaće potrošače, iako uz vlastitu cijenu za državni proračun.

GNK ASG d.o.o. prati ova kretanja kao dio šire tržišne analitike, jer odluke o investicijama, opskrbnim lancima i cjenovnoj strategiji u regiji zahtijevaju razumijevanje ne samo ukupne brojke inflacije, nego i njezine strukture — odakle dolazi pritisak i koliko je vjerojatno da će potrajati.

Brojka inflacije sama po sebi ne govori je li prosječno kućanstvo bogatije ili siromašnije nego godinu ranije — to ovisi o odnosu prema rastu plaća. U Hrvatskoj je prosječna bruto plaća u ožujku 2026. iznosila 2.183 eura mjesečno, neto 1.555 eura, uz stopu nezaposlenosti od 3,7 posto — povijesno nisku razinu koja obično ide uz pritisak na rast plaća jer poslodavci moraju plaćati više da zadrže radnu snagu na tijesnom tržištu rada.

Mađarska bilježi slično kretanje: nominalni rast plaća ostaje povišen u 2026., djelomično potaknut jedanaestopostotnim povećanjem minimalne plaće te povećanjima u javnom sektoru, dok se stopa nezaposlenosti drži stabilnom na 4,4 posto. Ako rast plaća nadmaši inflaciju, kupovna moć raste unatoč visokim brojkama poskupljenja — upravo ta dinamika djelomično objašnjava zašto je mađarska domaća potrošnja ostala jaka tijekom 2025. unatoč visokoj inflaciji, dok su investicije istovremeno padale.

Slovenija ostaje najstabilnija po ovom pitanju — niža inflacija automatski znači manji teret na rast plaća potreban da se održi ista kupovna moć, što je jedna od strukturnih prednosti slovenskog pristupa aktivne fiskalne intervencije opisanog ranije u ovom pregledu.

Usporedba Hrvatske, Slovenije i Mađarske kroz 2025. i 2026. pokazuje da regionalna blizina i zajedničko članstvo u EU ne jamče slične ekonomske ishode. Hrvatska se bori s pritiskom usluga i stanovanja u gospodarstvu ojačanom turizmom, Mađarska prolazi kroz brz, ali strukturno rizičan pad inflacije uz rastući proračunski deficit, a Slovenija pokazuje da aktivna, pravovremena fiskalna intervencija može stvarno usporiti prijenos globalnog šoka na domaće potrošače.

Zajednički rizik koji sve tri zemlje dijele leži izvan njihove kontrole — u volatilnosti cijene nafte, kretanju tečaja EUR/USD i nepredvidivosti američke trgovinske politike. Za poduzeća koja planiraju poslovanje u regiji kroz drugu polovicu 2026. i u 2027., praćenje tih vanjskih čimbenika jednako je važno kao i praćenje domaćih inflacijskih brojki — jer upravo ti vanjski šokovi, ne domaća potražnja, bili su glavni pokretač nestabilnosti tijekom cijelog promatranog razdoblja.

Vrijedi napomenuti da brojke korištene u ovoj usporedbi dolaze pretežno iz Eurostatovog harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HICP), standarda koji omogućuje izravnu usporedbu među članicama EU jer koristi ujednačenu metodologiju i košaricu dobara. Nacionalni statistički uredi ponekad objavljuju vlastite, blago drugačije brojke CPI-ja, prilagođene lokalnim navikama potrošnje — razlika koja objašnjava zašto se ponekad u medijima pojavljuju neznatno različite brojke za istu zemlju i isti mjesec, ovisno o tome je li izvor Eurostat ili domaći zavod za statistiku.

Za Mađarsku, koja nije članica eurozone, HICP dodatno uključuje i učinak kretanja tečaja forinte prema euru — element koji ne postoji u hrvatskim i slovenskim podacima jer obje zemlje već koriste euro kao domaću valutu, čime je otklonjen jedan sloj potencijalne volatilnosti koji mađarsko gospodarstvo i dalje nosi.

Hrvatska zaslužuje dodatnu pažnju upravo zbog razmjera turističkog sektora u ukupnom gospodarstvu — sektor koji stvara snažan sezonski pritisak na cijene usluga, ugostiteljstva i smještaja tijekom ljetnih mjeseci, pritisak koji se zatim djelomično prelijeva i u ostatak godine kroz rast plaća u tom sektoru. Restorani i hoteli u Hrvatskoj tijekom siječnja 2026. bilježili su rast cijena od 6,8 posto godišnje — usporavanje s 7,8 posto u prethodnom mjesecu, ali i dalje znatno iznad ukupne inflacijske stope.

Ta dinamika stvara specifičan izazov za hrvatsku monetarnu i fiskalnu politiku: kao članica eurozone, Hrvatska nema vlastitu kamatnu politiku kojom bi mogla hladiti sezonski pregrijano gospodarstvo, što znači da se upravljanje turističkim ciklusom inflacije mora odvijati kroz druge kanale — poreznu politiku, regulaciju cijena energenata, ili jednostavno čekanje da sezonski ciklus prirodno prođe.

Kontekst postaje jasniji kad se Hrvatska, Slovenija i Mađarska usporede sa širom regijom. Rumunjska je kroz cijelo promatrano razdoblje ostala neprikosnoven lider inflacije u EU, sa stopama koje su u pojedinim mjesecima 2026. dosezale i 9,5 posto — više nego dvostruko iznad hrvatske i mađarske razine. Bugarska, koja je 1. siječnja 2026. formalno pristupila eurozoni kao dvadeset i prva članica, ušla je u monetarnu uniju upravo u trenutku regionalne inflacijske nestabilnosti, što će biti zanimljiv test koliko brzo nova članica uspijeva uskladiti domaće cijene s ostatkom eurozone.

Nasuprot tome, zemlje poput Cipra, Francuske i Italije zadržale su među najnižim stopama u cijeloj Uniji tijekom 2025., što pokazuje da visoka inflacija nije bila univerzalna europska pojava, nego je pogodila određene ekonomije — pretežno one s većom izloženošću energetskim uvozima, turizmu, ili nedavnim ulaskom u eurozonu — znatno više od drugih.

Za tvrtke i pojedince koji planiraju značajnije financijske odluke u ova tri gospodarstva tijekom preostalog dijela 2026. i u 2027., nekoliko zaključaka iz ove analize zaslužuje konkretnu primjenu. Prvo, ugovori denominirani u dolarima — bilo za sirovine, opremu ili usluge — nose dodatan valutni rizik dok god trend slabljenja eura prema dolaru ostaje aktivan, što čini hedžiranje tečaja racionalnom, ne pretjeranom mjerom opreza. Drugo, planiranje troška energije mora uzeti u obzir da je volatilnost cijene nafte u 2026. bila neuobičajeno visoka — raspon od 63 do preko 100 dolara za barel unutar iste godine — što čini fiksne, dugoročne ugovore o opskrbi energijom vrjednijim nego u mirnijim razdobljima.

Treće, poduzeća izložena američkom tržištu moraju pratiti ne samo trenutnu stopu carine, nego i političku stabilnost dogovora koji je stupio na snagu tek 1. srpnja 2026. — s obzirom na to koliko je puta taj isti dogovor bio prijetnjom povlačenja ili povećanja tijekom prethodnih dvanaest mjeseci, planiranje isključivo prema trenutnoj stopi od 15 posto nosi rizik da se stvarnost promijeni brže nego što ugovorne obveze dopuštaju prilagodbu.

Eurostat (HICP godišnja inflacija po zemljama, 2025-2026), Europska komisija (gospodarska prognoza za Mađarsku), Statistički ured Republike Slovenije, Trading Economics (Hrvatska, Slovenija — mjesečni podaci), Investing.com i FRED (Brent nafta, zlato), Exchange-rates.org (EUR/USD 2026), Europska komisija — Trgovina (EU-SAD trgovinski sporazum), Reuters, CNBC, Euronews (carinski razvoj 2025-2026).

#Inflacija #EURUSD #EUSADCarine #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #GNKASG #NerminSefić #TržišnaAnalitika


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/inflacija-hrvatska-slovenija-madarska-2025-2026/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenija #inflacijaMađarska #cijenehraneEU #EURUSDtečaj #carineSADEU #cijenanafte2026 #NerminSefić

Globalna financijska slika 2025./26.: euro, zlato, bitcoin, nafta, dionice i inflacija — gdje stoji Hrvatska

Globalna financijska slika 2025./26.: euro, zlato, bitcoin, nafta, dionice i inflacija — gdje stoji Hrvatska

Autor: Nermin Sefić

Kritička analiza ključnih tržišta 2025./26.: EUR/USD, rekord zlata, korekcija bitcoina, carine SAD-a, nafta i sukob na Bliskom istoku, povrat vodećih dionica, te usporedba inflacije Hrvatske, Mađarske i Slovenije.

Prva polovica 2026. potvrdila je ono što je 2025. tek nagovijestila: globalna financijska tržišta ušla su u razdoblje gdje se sigurna imovina ponaša volatilnije od dionica, a geopolitika određuje smjer nafte i zlata brže nego monetarna politika. Za hrvatske poduzetnike i investitore to znači jedno — tromjesečno praćenje više nije dovoljno. Ovaj pregled povezuje šest ključnih tržišta i pokazuje gdje Hrvatska stoji u odnosu na regiju.

Razlog za ovakav pristup nije akademska znatiželja, nego praktična nužnost. Poduzeće koje uvozi opremu u dolarima, drži dio rezervi u zlatu ili digitalnoj imovini, ovisi o energentima za proizvodnju, izvozi na tržišta izložena američkim carinama i istovremeno prati domaću inflaciju radi određivanja cijena — takvo poduzeće ne može si priuštiti da promatra svaki od tih pokazatelja izolirano. Ono što slijedi nije prognoza, nego presjek stanja utemeljen na provjerljivim izvorima, s naglaskom na ono što se stvarno dogodilo, ne na ono što bi se moglo dogoditi.

Euro je 2025. godinu otvorio na povijesno niskoj razini od 1,02 dolara, a do sredine godine ojačao na 1,18, potaknut očekivanjima labavije politike američkog Fed-a i stabilizacijom europskog gospodarstva. Godinu je zatvorio oko 1,17. Prva polovica 2026. donijela je konsolidaciju u rasponu 1,15-1,19, a sredinom srpnja tečaj se kretao oko 1,14, da bi početkom kolovoza ponovno ojačao prema 1,15, dijelom zahvaljujući iznenađujuće snažnom rastu BDP-a eurozone u drugom kvartalu (0,4%, dvostruko od očekivanog) i ubrzanju inflacije koje otvara prostor za daljnje zaoštravanje politike ESB-a.

Za hrvatske izvoznike koji fakturiraju u eurima, ali nabavljaju sirovine ili opremu u dolarima, ovakva volatilnost unutar uskog raspona (1,14-1,19) manje je opasna od naglih skokova — ali svejedno zahtijeva aktivno praćenje, ne pasivno oslanjanje na tečaj od prije nekoliko mjeseci.

Vrijedi napomenuti da su prognoze velikih banaka za ostatak 2026. i dalje razjedinjene do stupnja koji rijetko viđamo kod glavne valutne parice. UBS vidi ravnotežu rizika oko 1,20 do kraja godine, dok pojedini modeli, poput onog kod LongForecasta, projiciraju pad prema 1,10 do prosinca — razlika od gotovo deset centi na paru koji svakodnevno određuje trošak uvoza za tisuće hrvatskih tvrtki. Ta razjedinjenost sama po sebi je signal: kad institucionalni analitičari ne mogu postići konsenzus unutar uskog raspona, poduzeća bi trebala planirati scenarije, ne jednu točku predviđanja.

Temeljni pokretači ove neizvjesnosti nisu tajna — ECB-ove lipanjske projekcije predviđaju rast BDP-a eurozone od 0,9% u 2025. i 1,1% u 2026., dok OECD očekuje slično, blago ubrzanje uz oporavak vanjske potražnje. No upravo taj "blagi oporavak" osjetljiv je na svaku promjenu u trgovinskoj politici — daljnja eskalacija carinskih prijetnji mogla bi brzo obrnuti trenutan trend jačanja eura, dok bi definitivno rješenje sukoba na Bliskom istoku, s posljedičnim padom cijena energije, moglo dodatno ubrzati eurozonski oporavak i euro gurnuti prema gornjem dijelu prognoziranog raspona.

sij 2025 lip 2025 (1.18) pro 2025 (1.17) kol 2026 (1.15) 1.02 Zlato — povijesni rekord, pa nagla korekcija Nijedna klasa imovine nije u ovom razdoblju imala dramatičniju putanju od zlata. Cijena je 2025. godinu otvorila oko 2.624 dolara za unce, probila psihološku granicu od 3.000 dolara već u prvom tromjesečju, a do kraja prosinca dosegnula 4.550 dolara. Rast se nastavio i u novu godinu — 28. siječnja 2026. zlato je postavilo apsolutni povijesni rekord od gotovo 5.600 dolara za unce, potaknuto kombinacijom geopolitičke neizvjesnosti, rekordne kupnje središnjih banaka (predvođenih Kinom, Poljskom i Indijom) i slabljenja povjerenja u dolar kao rezervnu valutu.

Ono što je uslijedilo jednako je važno za razumjeti kao i sam rast: eskalacija sukoba SAD-Iran u proljeće 2026. gurnula je Fed prema jastrebijem stavu i zadržavanju kamatnih stopa na 3,75%, što je ojačalo dolar i pokrenulo korekciju zlata — do kraja srpnja 2026. cijena je pala na oko 4.053 dolara, gubitak od gotovo 28% od siječanjskog vrha. Analitičari poput onih iz Goldman Sachsa i dalje očekuju cilj od oko 4.900 dolara do kraja 2026., dok konzervativnije procjene govore o stabilizaciji u rasponu 4.100-5.250 dolara.

Podaci Svjetskog vijeća za zlato dodatno kompliciraju sliku: iako je javno vidljiva kupnja središnjih banaka usporila tijekom 2026. u odnosu na prosjek od 225 tona po kvartalu iz razdoblja 2021-2025., alternativni podaci s londonskog OTC tržišta i švicarskih rafinerija upućuju da se stvarna kupnja u prvom kvartalu 2026. zapravo povećala — s kineskim neto uvozom zlata koji je porastao gotovo tri puta u odnosu na prethodni kvartal. Ovo je važno jer sugerira da dio potražnje jednostavno postaje manje transparentan, ne da nestaje — što za dugoročnu procjenu vrijednosti zlata kao zaštite od inflacije i geopolitičkog rizika ostaje relevantan, iako teže mjerljiv, faktor.

sij 2025 28.1.2026 — 5.600$ ATH srp 2026 — 4.053$ Bitcoin i digitalna imovina — institucionalizacija bez smanjenja volatilnosti Bitcoin je 6. listopada 2025. dosegnuo povijesni vrh od 126.198 dolara, kulminaciju godine obilježene priljevom kapitala kroz spot ETF-ove odobrene u SAD-u 2024. i rastućim interesom korporativnih riznica. No ta razina pokazala se neodrživom — do veljače 2026. cijena je korigirala gotovo 50%, stabilizirajući se u rasponu 62.000-67.000 dolara, gdje se zadržala i tijekom ljeta 2026.

Zanimljivo je da je institucionalizacija Bitcoina, koja je trebala smanjiti njegovu volatilnost, u ovom ciklusu djelovala suprotno — veliki fondovi koji drže pozicije radi strateške izloženosti, ne kratkoročne špekulacije, sporije reagiraju na promjene raspoloženja, ali kad povuku kapital, to čine u velikom opsegu odjednom. Wall Street ostaje podijeljen: dok pojedini analitičari predviđaju novi rekord u 2026. (Bitwise cilja iznad 126.000 dolara, tvrdeći da četverogodišnji ciklus vezan uz halving gubi značaj), Morgan Stanley i Fidelity smatraju da je ciklus rasta završen i da 2026. ostaje "usnula" godina za kripto imovinu.

Regulatorni kontekst dodatno je ojačao legitimitet ove klase imovine tijekom promatranog razdoblja — kroz 2025. uslijedili su rezovi kamatnih stopa Fed-a, uspostava strateških državnih rezervi Bitcoina, promjena na čelu SEC-a, donošenje zakona o stabilnim kovanicama i ukidanje dijela regulatornih ograničenja prijašnje administracije. Svaki od tih događaja pojedinačno djelovao je kao poticaj cijeni, a njihov kumulativni učinak objašnjava zašto je Bitcoin uopće dosegnuo razinu iznad 120.000 dolara — no isti taj niz pozitivnih vijesti sada je uglavnom već ugrađen u cijenu, što dio analitičara navodi kao razlog zašto ponavljanje sličnog rasta u drugoj polovici 2026. zahtijeva potpuno nov katalizator, ne nastavak starog.

Za GNK ASG Digital Exchange Monitor, ova dinamika potvrđuje ono što smo ranije pisali o riziku koncentracije u digitalnoj imovini — čak i uz institucionalno sudjelovanje, raspon od 50% korekcije unutar nekoliko mjeseci ostaje realnost s kojom svaki poslovni subjekt koji prima ili drži kriptovalutu mora računati.

Usporedba s prethodnim ciklusima daje dodatan kontekst: pad 2022. godine, uzrokovan kolapsom Terra/LUNA ekosustava i FTX burze, odnio je 77% vrijednosti Bitcoina, dok je korekcija iz 2025-2026. dosad "samo" oko 50%, unatoč usporedivo visokoj polugi na ulasku u vrh ciklusa. Ta razlika u dubini pada, čak i uz sličan uzrok (prekomjerna poluga), djelomično se pripisuje upravo dubljem institucionalnom sudjelovanju — veći dio pozicija drži se dugoročnije, čime se ublažava, ali ne uklanja, karakteristična volatilnost ove klase imovine.

Trgovinska politika Trumpove administracije obilježila je 2025. i nastavlja oblikovati 2026. Ključni datum bio je 2. travnja 2025. — takozvani "Dan oslobođenja" — kada je uvedena kombinacija recipročnih carina na više od 80 zemalja, s rasponom od 10% osnovne stope do 46% za Vijetnam. Nakon mjeseci pregovora, u srpnju 2025. EU i SAD dogovorili su okvirni sporazum koji je postavio gornju granicu od 15% za većinu europskog izvoza u SAD, uključujući automobile — znatno niže od prijetnji koje su išle do 30%, ali i dalje višestruko iznad prijašnjih stopa.

Pravna drama nastavila se u 2026. — Vrhovni sud SAD-a u veljači proglasio je nezakonitima carine uvedene pod IEEPA ovlastima, prisilivši administraciju na brzu zamjenu kroz Section 122, 301 i 232 mehanizme. Prema procjeni Tax Foundationa, kumulativni učinak svih ovih mjera premašuje 900 dolara dodatnog godišnjeg troška po američkom kućanstvu u 2026. — trošak koji se, posredno kroz cijene uvoznih dobara, prenosi i na globalne lance opskrbe s kojima hrvatska poduzeća posluju.

Poseban sloj kompleksnosti dodaje činjenica da je Section 122 globalna carina od 10%, uvedena kao brza zamjena za poništene IEEPA mjere, sama istekla 24. srpnja 2026. i zamijenjena carinom vezanom uz prisilni rad od 10% (12,5% za 46 gospodarstava uključujući Kinu, Vijetnam i Tajland). Istovremeno su Section 232 carine na čelik, aluminij, bakar, automobile i poluvodiče, te Section 301 carine na Kinu, ostale u punoj primjeni neovisno o sudskoj odluci. Za europske izvoznike praktična posljedica je da je 15%-tni krov iz sporazuma s EU-om postao jedna od rijetkih stabilnih točaka u inače neprestano promjenjivom sustavu — vrijednost predvidivosti u ovakvom okruženju teško je precijeniti.

Dio sporazuma koji rijetko dospijeva u naslove jednako je važan za dugoročnu sliku: EU se obvezala potrošiti preko 640 milijardi eura na američku energiju, uložiti više od 500 milijardi eura u američko gospodarstvo i kupiti oko 35 milijardi eura AI čipova američke proizvodnje do kraja Trumpovog mandata, dok SAD nije preuzeo usporedive obveze prema europskom gospodarstvu. Kombinirano s američkim poreznim poticajima poput stopostotne ubrzane amortizacije za novu opremu, ovo stvara snažan financijski poticaj europskim i multinacionalnim tvrtkama da ulaganja preusmjere preko Atlantika — dinamika koja dugoročno oblikuje konkurentnost europskog gospodarstva jednako, ako ne i više, od same visine carinske stope.

Brent sirova nafta 2025. godinu je zatvorila na oko 85 dolara za barel, umjerenim rastom od 5,3% tijekom godine, vođenim disciplinom OPEC+ proizvodnje. Travanj 2026. donio je nagli skok na 52-tjedni vrh od 120,88 dolara zbog eskalacije sukoba SAD-Iran i prijetnji zatvaranju Hormuškog tjesnaca — kroz koji prolazi gotovo petina svjetske nafte. Do kolovoza 2026., nakon diplomatskih signala o mogućem rješenju sukoba, cijena je pala natrag na oko 78-85 dolara, uz jednodnevne oscilacije od 5-6% ovisno o vijestima iz pregovora.

J.P. Morgan sada projicira prosjek od 86 dolara za treći kvartal 2026., padajući na 78 dolara do kraja godine — značajno niže od prijašnje prognoze od 95 dolara, odražavajući veću ponudu i sporiji rast potražnje, posebice iz Kine. Za hrvatsko gospodarstvo, ovisno o uvozu energenata, ova volatilnost unutar raspona od gotovo 40 dolara u samo nekoliko mjeseci izravno se prelijeva u trošak transporta i proizvodnje.

Vrijedi istaknuti i diplomatsku dimenziju koja stoji iza brojki: američki ministar financija javno je govorio o mogućnosti dogovora oko ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca "već sutra ili prekosutra", dok je Katar posredovao u pregovorima — no Iran je istovremeno demantirao da izravni razgovori uopće traju. Ova nesuglasica između američkih i iranskih izjava sama po sebi objašnjava zašto se cijena nafte u kolovozu 2026. kretala s dnevnim oscilacijama od 5-6% — tržište reagira na svaku izjavu, ne na potvrđene činjenice, što je obrazac koji vjerojatno neće nestati dok se sukob formalno ne razriješi.

sij 2025 (81$) tra 2026 — 120.88$ (Iran) kol 2026 (79$) Dionice najvećih svjetskih tvrtki — treća uzastopna godina dvoznamenkastog rasta Američko tržište dionica isporučilo je 2025. treću uzastopnu godinu snažnog rasta: S&P 500 porastao je 17,9% (uključujući dividende), Nasdaq Composite 21,2%, dok je "Veličanstvenih sedam" (Apple, Nvidia, Microsoft, Alphabet, Amazon, Meta, Tesla) donijelo 24,9% povrata, oporavivši se od strmog pada od 33% s prosinačkog vrha prethodne godine. Dow Jones, manje izložen tehnološkom sektoru, zaostao je s 14,9% rasta.

Prva polovica 2026. donijela je promjenu vodstva — po prvi put od 2022., S&P 500 i Dow nadmašili su Nasdaq. Do kraja srpnja, S&P 500 je bilježio ukupan povrat od 9%, Dow 9,1%, dok je Nasdaq zaostao na 7,8% nakon rasprodaje tehnoloških dionica. Ovaj obrat djelomično odražava širenje rasta izvan usko koncentriranih AI dionica prema širem tržištu, i djelomično reakciju na sukob na Bliskom istoku koji je podigao inflacijska očekivanja i doveo u pitanje daljnje snižavanje kamatnih stopa Fed-a.

Podaci o zaradama dodatno potkrepljuju sliku šireg, ne samo tehnološki koncentriranog rasta: do kraja svibnja 2026., s objavljenih otprilike 97% rezultata S&P 500 kompanija, oko 85% nadmašilo je očekivanja analitičara — znatno iznad petogodišnjeg prosjeka od 78%. Istovremeno se valuacija indeksa smirila s vrhunca od oko 23 puta očekivane zarade krajem 2025. na otprilike 21 put, što mnogi investitori tumače kao zdravu prilagodbu u kojoj rast zarada napokon sustiže rast cijena, ne obrnuto. Bloombergov konsenzus za zaradu po dionici S&P 500 u 2026. iznosi 313 dolara, 13,6% više nego u 2025. — hoće li se taj cilj ostvariti ovisi ponajviše o tome hoće li tehnološki sektor zadržati dosadašnji tempo rasta profita.

Ovdje dolazimo do dijela koji najizravnije pogađa svakodnevni proračun hrvatskih kućanstava i poduzeća. Prema prvoj procjeni DZS-a, godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u srpnju 2026. iznosila je 3,9%, nastavljajući trend usporavanja treći mjesec zaredom — s travanjskih 5,8% preko svibanjskih 5,2% i lipanjskih 4,5%. Ipak, čak i ta usporena stopa ostaje osjetno iznad prosjeka eurozone od 2,9% u istom mjesecu, a energija (rast od 12,2% na godišnjoj razini) i usluge (8,5%) ostaju glavni pokretači.

Usporedba s neposrednim susjedima otkriva nelaskavu sliku. Mađarska je, nakon što je inflacija početkom 2026. pala na skoro osmogodišnji minimum od 1,4-2,1%, kroz godinu ubrzala prema prosjeku koji Europska komisija procjenjuje na 3,2% za cijelu 2026. — vidljivo niže od hrvatske stope. Slovenija je u svibnju 2026. zabilježila godišnju inflaciju od 3,6% (šestomjesečni maksimum), a Europska komisija projicira prosjek od 3,5% za cijelu godinu — također ispod hrvatske razine.

Drugim riječima: dok se cijela regija suočava sa sličnim vanjskim šokovima (energija, sukob na Bliskom istoku, carine), Hrvatska te šokove apsorbira sporije od Mađarske i Slovenije. Ministar financija Tomislav Ćorić izjavio je da je cilj dostići prosjek eurozone do prvog kvartala 2027., uz najavljene mjere kontrole administrativnih cijena i poreznog tretmana prekomjernih marži — no dosadašnji trend pokazuje da to neće biti automatski proces.

Detaljniji pogled na sastavnice hrvatske inflacije otkriva zašto je usporavanje sporije nego kod susjeda: cijene usluga u srpnju 2026. rasle su 8,5% na godišnjoj razini, dvostruko brže od energije po udjelu u ukupnom doprinosu inflaciji, prema komentaru HNB-a. Uslužni sektor tradicionalno sporije reagira na pad ulaznih troškova jer velik dio njegove cijene čini rad, ne sirovina — a rast plaća u Hrvatskoj, kao i u cijeloj regiji, ostaje visok zbog napete tržišta rada. Usporedbe radi, mađarski rast minimalne plaće od 11% u 2026. i slovenski nominalni rast plaća od 6,5% pokazuju da je pritisak na strani rada regionalna pojava — razlika je u tome koliko brzo se taj pritisak prelijeva u konačne cijene, a upravo tu Hrvatska trenutačno zaostaje.

Nijedno od šest tržišta obrađenih ovdje ne kreće se izolirano. Slabljenje dolara tijekom 2025. izravno je pridonijelo rastu zlata, jer se plemeniti metal tradicionalno kreće suprotno vrijednosti valute u kojoj se najčešće trguje. Rast cijena nafte zbog sukoba na Bliskom istoku prelio se u ubrzanje inflacije diljem Europe, uključujući i Hrvatsku, gdje je upravo energetska komponenta bila glavni pojedinačni pokretač ubrzanja u proljeće 2026. Neizvjesnost oko američke trgovinske politike istovremeno je pritiskala dionice u trenucima najave novih carina, a olakšavala ih čim bi se najavio dogovor ili odgoda — obrazac koji se ponavljao gotovo mjesečno tijekom promatranog razdoblja.

Digitalna imovina u ovom lancu igra nešto drugačiju ulogu — Bitcoin se sve više ponaša kao rizičnija, poluga-osjetljivija verzija tehnoloških dionica, ne kao "digitalno zlato" kojim ga se često opisivalo. Kad su tehnološke dionice u ljeto 2026. korigirale, Bitcoin nije pokazao poseban otpor; kretao se u istom smjeru, samo izraženije. Ta korelacija, ako se pokaže trajnom, mijenja način na koji bi poduzeća trebala razmišljati o digitalnoj imovini unutar šireg portfelja rizika — ne kao o zaštiti od pada tržišta dionica, nego kao o dodatnom, pojačanom obliku iste izloženosti.

Šest tržišta, jedna zajednička nit: 2025./26. bila je godina u kojoj su geopolitički šokovi — sukob na Bliskom istoku, trgovinski rat SAD-a, pravna neizvjesnost oko carina — nadjačali tradicionalne monetarne signale kao glavni pokretač cijena. Zlato i nafta pokazali su da "sigurna luka" i "strateška roba" danas znače dvoznamenkaste mjesečne oscilacije, ne stabilnost. Bitcoin je dokazao da institucionalno sudjelovanje ne jamči manju volatilnost. Dionice najvećih svjetskih tvrtki nastavljaju rasti, ali vodstvo se mijenja brže nego što modeli portfelja stignu reagirati.

Za Hrvatsku, najkonkretnija poruka je domaća: inflacija se usporava, ali sporije od Mađarske i Slovenije, što znači da domaći poduzetnici i dalje nose relativno veći trošak inputa od regionalne konkurencije. To nije razlog za paniku — trend je jasno silazan — ali jest razlog da se planiranje cijena i marži za drugu polovicu 2026. temelji na stvarnim, mjesečno ažuriranim podacima, ne na pretpostavci da će konvergencija prema eurozoni doći sama od sebe.

Postoji i šira pouka koja povezuje svih šest tržišta obrađenih ovdje: razdoblje "normalne" volatilnosti, na koje su se modeli i navike planiranja oslanjali posljednja dva desetljeća, izgleda sve više kao iznimka, ne pravilo. Kad zlato u istoj godini postavi rekord i zatim izgubi gotovo trećinu vrijednosti, kad nafta oscilira 40 dolara unutar nekoliko mjeseci zbog izjava koje se demantiraju unutar dana, i kad vodeći svjetski indeksi mijenjaju međusobni poredak po prvi put u četiri godine — planiranje utemeljeno na jednoj, fiksnoj pretpostavci postaje rizičnije od samog planiranja s više scenarija.

GNK ASG d.o.o. nastavlja pratiti sve ove pokazatelje kroz vlastiti Market Intelligence pregled, jer smatramo da razumijevanje ovih međusobno povezanih tržišta — valuta, plemenitih metala, digitalne imovine, energenata, dionica i domaće inflacije — nije akademsko pitanje, nego svakodnevni alat za donošenje poslovnih odluka. Kritički pogled na ove brojke ne znači pesimizam; znači priznanje da je 2025./26. bila godina u kojoj su i najveće institucije — od Fed-a do OPEC-a, od Vrhovnog suda SAD-a do Europske komisije — bile prisiljene revidirati vlastite pretpostavke usred godine, više puta. Tvrtka koja svoje planiranje gradi na istoj spremnosti za reviziju, umjesto na jednom, nepromjenjivom scenariju, ulazi u drugu polovicu 2026. u boljoj poziciji od one koja to ne čini.

Izvori podataka: Državni zavod za statistiku (DZS), Hrvatska narodna banka (HNB), Europska komisija (proljetna prognoza 2026.), Eurostat, Europski parlament, Tax Foundation, J.P. Morgan Global Research, RBC Wealth Management, Nasdaq Economic Research, World Gold Council, Trading Economics, tportal, HRT, Reuters (Poll), U.S. Energy Information Administration. Podaci prikupljeni i provjereni 5. kolovoza 2026.

#TržišnaAnalitika #EURUSD #Zlato #Bitcoin #Nafta #Inflacija #GNKASG #NerminSefić #GNKDINAMOLtd #MarketIntelligence


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/globalna-financijska-slika-2025-2026-eur-zlato-bitcoin-inflacija/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #EURUSD2026 #cijenazlata2026 #bitcoincijena2026 #carineSADEuropa #cijenanafte2026 #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaMađarskaSlovenija #NerminSefić

Parametri i analize: 64 parametra koje SPT mjeri — i što pokazuju

Autor: Nermin Sefić Svih 64 parametra sustava SPT — od kretanja, srca i sna do prehrane i taktike — što pokazuju i kako ih šest analiza i ...