Prikazani su postovi s oznakom agtech. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom agtech. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 10. kolovoza 2026.

Feeding Ten Billion: The Future of Global Food Security

Feeding Ten Billion: The Future of Global Food Security

Autor: Nermin Sefić

Global population is projected to reach nearly ten billion people by mid-century, raising a question that has always accompanied humanity, but which today carries new urgency given climate change, soil…

Global population is projected to reach nearly ten billion people by mid-century, raising a question that has always accompanied humanity, but which today carries new urgency given climate change, soil degradation, and geopolitical disruptions to global food trade — how to feed that growing population in a sustainable, secure, and equitable way.

Climate change represents perhaps the most significant long-term challenge to global agricultural productivity, altering precipitation patterns, increasing the frequency of extreme weather events like droughts and floods, and shifting climate zones in ways that directly affect where particular crops can be successfully grown. Regions that have traditionally been reliable grain producers face increasingly unpredictable growing conditions, while other regions are potentially opening up for agricultural use as climate zones shift toward the poles.

This reshuffling of agricultural suitability isn't simply a matter of relocating production from one region to another — soil in newly accessible regions is often not as fertile as long-cultivated soil in traditional agricultural regions, and the infrastructure needed for large-scale agricultural production — irrigation, transport, storage — doesn't exist overnight in regions only just becoming climatically suitable for intensive agriculture.

Global food trade has created a highly interdependent system in which disruptions in one major production region can have cascading consequences worldwide. The war in Ukraine dramatically illustrated this vulnerability, given that Ukraine and Russia together represented a significant share of global wheat exports before the war, and disruption of those exports led to a sharp rise in food prices that hit developing countries dependent on grain imports particularly hard.

This episode prompted a broader reconsideration of food security strategies worldwide, with many countries considering larger domestic grain reserves, diversification of import sources, and, in some cases, controversial export-restriction policies during periods of shortage that, while rational from an individual country's perspective, can worsen global shortage if adopted by enough major exporters simultaneously.

Alongside challenges, technological innovations offer significant potential for increasing agricultural productivity in ways that reduce food production's ecological footprint. Precision agriculture, using sensors, satellite data, and analytics to optimize water, fertilizer, and pesticide use at the level of an individual field or even individual plant, can significantly increase agricultural production efficiency compared to traditional, generalized approaches.

Genetic crop improvement, including both traditional breeding techniques and newer gene-editing tools, offers potential for developing varieties more resistant to drought, disease, and extreme temperatures, though regulatory and public-opinion resistance to genetically modified organisms in some regions, particularly Europe, limits the speed of adopting these technologies despite their potential for addressing food security challenges.

Alternative protein sources — from plant-based meat substitutes to cell-cultured meat produced through cell cultivation without needing to raise an entire animal — represent an additional path toward reducing protein production's ecological footprint, though these technologies remain in early commercialization stages with an uncertain timeline for achieving a significant market share comparable to traditional meat sources.

A significant part of the global food security solution lies not just in increasing production, but in reducing loss and waste of food already produced. A significant share of globally produced food is estimated to never be consumed, lost through supply-chain inefficiencies in developing countries, where lack of adequate storage and transport infrastructure causes spoilage before food reaches consumers, and through consumer-level waste in developed countries, where food is often discarded due to aesthetic standards, overbuying, or simple inefficiency in consumption planning.

Addressing this loss and waste represents one of the most cost-effective ways to improve global food security, as it requires improving existing systems and habits rather than entirely new agricultural production, though implementation requires coordinated efforts at every level of the supply chain, from farmers to individual consumers.

Alongside land agriculture, oceans represent a significant, but increasingly pressured, source of protein for billions of people worldwide. Overfishing has led to dramatic declines in populations of many commercially important fish species, driving growing dependence on aquaculture — farming fish and other marine organisms under controlled conditions — as an alternative to wild catch.

Vertical farming, growing crops in stacked layers within controlled indoor spaces, often in urban settings close to consumers, offers a potential solution for reducing transport costs and water consumption.

According to the UN Food and Agriculture Organization (FAO), 13.2% of globally produced food is lost in the supply chain after harvest, before reaching retail — a loss estimated at around $400 billion annually. Alongside that loss, the UN Environment Programme (UNEP) estimates an additional 19% of food is wasted at the retail, food-service, and household levels. Together, these two figures suggest that nearly a third of all globally produced food is never consumed.

A more detailed analysis of UNEP's 2024 Food Waste Index reveals households account for a surprisingly large share of total food waste — 60% of the total 1.05 billion tons of food wasted in 2022, compared to 40% wasted across food service and retail combined. This pattern holds across global income categories — the report notes average per-household food waste levels differ by just 7 kilograms per capita annually between high, upper-middle, and lower-middle income countries, disproving the assumption that food waste is exclusively a rich-country problem.

Encouraging examples exist — Japan and the United Kingdom have shown that country-wide change is possible, with food waste reductions of 18% and 31% respectively. Food loss and waste together generate an estimated 8 to 10% of global greenhouse gas emissions — nearly five times the total emissions of the aviation sector — making addressing this problem one of the more cost-effective ways to simultaneously improve food security and reduce climate footprint.

The scientific literature on climate change's impact on crop yields offers a more nuanced picture than a simple decline story. A study published in PNAS estimates climate trends have already reduced global wheat yields by 10%, barley by 13%, and maize by 4% relative to what they would be without climate change — while global production of these crops simultaneously shows dramatic growth (69-123% over the past 50 years) thanks to technological advancement, better varieties, and improved agronomic practice.

This seemingly contradictory picture — growing absolute production alongside a simultaneous "decrease" relative to a hypothetical no-climate-change scenario — explains why climate change's impact on food security is often misinterpreted. According to another PNAS analysis, each degree Celsius of global average temperature rise reduces global wheat yields by 6.0%, maize by 7.4%, rice by 3.2%, and soybean by 3.1%, without accounting for CO2 fertilization, adaptation, and genetic improvement effects that partly offset those losses.

Regional differences remain dramatic. For sub-Saharan Africa, staple crop yields are projected to decline 10-20% by 2050 under current climate trends, with Ethiopia's maize yields projected to fall around 15% due to rising temperatures and erratic rainfall — and in areas affected by pest spread like fall armyworm, maize yield losses reach as high as 30%. South Asia faces a similar challenge, with rice and wheat yields projected to decline 10-15% by mid-century due to heat stress and altered monsoon patterns, directly affecting millions of smallholder farmers.

While vertical farming is often cited as a promising technological solution, the sector's actual business history during 2023-2025 reveals a dramatic gap between technological promise and business viability. Plenty Unlimited, a California startup backed by investors including Jeff Bezos and SoftBank, raised $940 million before filing for bankruptcy in March 2025, with company value falling over 99% from a $1.9 billion peak. Bowery Farming, once worth $2.3 billion after raising $700 million, shut down operations in late 2024. AeroFarms, a longtime sector pioneer headquartered in Newark, filed for Chapter 11 bankruptcy in June 2023 with $135 million in liabilities, laying off around 172-173 employees at its Virginia facility — a facility that, despite a temporary recovery and 2023 refinancing, was permanently closed in December 2025.

A total of 14 controlled-environment agriculture companies filed for bankruptcy during 2025, with combined historical funding exceeding $1.37 billion — while according to an iGrow News report, the actual failure count is likely higher due to "silent bankruptcies" where companies quietly exited or were acquired before formally filing. Nearly $2 billion in venture capital "evaporated" in the sector between 2023 and 2025, while investment in new indoor farming systems fell a dramatic 53% year-over-year in 2024 alone.

The fundamental problem, according to analysis published on the Vertical Farming blog, is structural: vertical farms replace free sunlight and rain with electricity and engineered systems, and the resulting produce often can't command enough price premium to cover that cost difference. Surviving companies — like 80 Acres Farms and the restructured AeroFarms — share common traits distinguishing them from failed competitors: financial discipline, secured buyers before building capacity, and a focus on actual farming operations rather than technological spectacle.

John Deere's "See & Spray" technology, which uses machine vision and artificial intelligence to identify individual plants and apply herbicide only to weeds instead of uniformly spraying an entire field, offers one of the best-documented, measurable examples of precision agriculture's actual value in commercial application. According to 2024 data, farmers achieved an average 59% reduction in herbicide use across corn, soybean, and cotton operations, with over a million acres treated with this technology that year.

Particularly significant, this reduction in chemical inputs didn't come at the expense of yield — on the contrary, farmers recorded a yield increase of 3-4 bushels per acre precisely because crops were less chemically stressed due to more precise, targeted herbicide application instead of uniform spraying that hits both crop and weed alike. This combination — fewer chemicals, higher yield — explains why early technology adopters report reaching return on investment faster than expected, mostly through chemical savings combined with yield increases.

The broader precision agriculture picture shows similar, though somewhat more modest, figures — tools like variable-rate input application, guidance systems, and soil mapping can boost yields by 9-13%, while variable-rate irrigation can save roughly 25% water without hurting output. According to analysis presented at the GriNext conference, field evidence shows a 15-20% productivity increase after adopting autonomous tractor technology, which uses GPS systems accurate to under an inch and 16 cameras arranged around the tractor for 360-degree visibility.

These concrete, measurable results from actual commercial application provide an important counterweight to the earlier-mentioned vertical farming collapse — while technologies attempting to entirely replace traditional agriculture with closed, energy-intensive systems face structural economic barriers, technologies that improve existing, field-based agriculture through precision and automation show a considerably clearer, proven path toward real business and food value.

The challenge of sustainably feeding a growing global population requires a coordinated approach combining technological innovation, improved global food-trade coordination resilient to geopolitical disruption, and systematic reduction of food loss and waste throughout the supply chain. No single solution offers a complete answer, but the combination of these strategies offers a realistic path toward feeding ten billion people without further degrading the natural resources that food production ultimately depends on.

#FoodSecurity #Agriculture #AgTech #GlobalEconomy #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd #Economics #GlobalMarkets #Innovation #Leadership #BusinessStrategy #RiskManagement


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/global-food-security-ten-billion/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #foodsecurity #agriculture #populationgrowth #agtech #foodsystems #NerminSefić

Hraniti deset milijardi: budućnost globalne sigurnosti hrane

Hraniti deset milijardi: budućnost globalne sigurnosti hrane

Autor: Nermin Sefić

Globalna populacija projicira se da će dosegnuti gotovo deset milijardi ljudi do sredine stoljeća, postavljajući pitanje koje je oduvijek pratilo čovječanstvo, ali koje danas nosi novu hitnost s…

Globalna populacija projicira se da će dosegnuti gotovo deset milijardi ljudi do sredine stoljeća, postavljajući pitanje koje je oduvijek pratilo čovječanstvo, ali koje danas nosi novu hitnost s obzirom na klimatske promjene, degradaciju tla i geopolitičke poremećaje globalne trgovine hranom — kako prehraniti tu rastuću populaciju na održiv, siguran i pravedan način.

Klimatske promjene predstavljaju možda najznačajniji dugoročni izazov globalnoj poljoprivrednoj produktivnosti, mijenjajući obrasce oborina, povećavajući učestalost ekstremnih vremenskih događaja poput suša i poplava, i pomičući klimatske zone na načine koji izravno utječu na to gdje se pojedini usjevi mogu uspješno uzgajati. Regije koje su tradicionalno bile pouzdani proizvođači žitarica suočavaju se sa sve nepredvidivijim uvjetima uzgoja, dok se druge regije potencijalno otvaraju za poljoprivrednu upotrebu kako se klimatske zone pomiču prema polovima.

Ova preraspodjela poljoprivredne pogodnosti nije jednostavno pitanje premještanja proizvodnje iz jedne regije u drugu — tlo u novo dostupnim regijama često nije jednako plodno kao dugotrajno obrađivano tlo u tradicionalnim poljoprivrednim regijama, a infrastruktura potrebna za veliku poljoprivrednu proizvodnju — navodnjavanje, transport, skladištenje — ne postoji preko noći u regijama koje tek postaju klimatski pogodne za intenzivnu poljoprivredu.

Globalna trgovina hranom stvorila je visoko međuovisan sustav u kojem poremećaji u jednoj velikoj proizvodnoj regiji mogu imati kaskadne posljedice diljem svijeta. Rat u Ukrajini dramatično je ilustrirao ovu ranjivost, s obzirom na to da su Ukrajina i Rusija zajedno predstavljale značajan udio globalnog izvoza pšenice prije rata, a poremećaj tog izvoza doveo je do naglog rasta cijena hrane koji je posebno teško pogodio zemlje u razvoju ovisne o uvozu žitarica.

Ova epizoda potaknula je šire preispitivanje strategija sigurnosti hrane diljem svijeta, s mnogim zemljama koje razmatraju veće domaće rezerve žitarica, diverzifikaciju izvora uvoza, i, u nekim slučajevima, kontroverzne politike ograničavanja izvoza tijekom razdoblja nestašice koje, iako racionalne s perspektive pojedine zemlje, mogu pogoršati globalnu nestašicu ako ih usvoji dovoljan broj velikih izvoznika istovremeno.

Uz izazove, tehnološke inovacije nude značajan potencijal za povećanje poljoprivredne produktivnosti na način koji smanjuje ekološki otisak proizvodnje hrane. Precizna poljoprivreda, koja koristi senzore, satelitske podatke i analitiku za optimizaciju upotrebe vode, gnojiva i pesticida na razini pojedinačnog polja ili čak pojedinačne biljke, može značajno povećati učinkovitost poljoprivredne proizvodnje u odnosu na tradicionalne, generalizirane pristupe.

Genetsko poboljšanje usjeva, uključujući i tradicionalne tehnike selekcije i novije alate za urednivanje gena, nudi potencijal za razvoj sorti otpornijih na sušu, bolesti i ekstremne temperature, iako regulatorni i javno-mišljenjski otpor prema genetski modificiranim organizmima u nekim regijama, posebno u Europi, ograničava brzinu usvajanja ovih tehnologija unatoč njihovom potencijalu za rješavanje izazova prehrambene sigurnosti.

Alternativni izvori proteina — od biljnih zamjena za meso do stanično uzgojenog mesa proizvedenog kroz kultivaciju stanica bez potrebe za uzgojem cijele životinje — predstavljaju dodatan put prema smanjenju ekološkog otiska proizvodnje proteina, iako ove tehnologije ostaju u ranim fazama komercijalizacije s neizvjesnim vremenskim okvirom za postizanje značajnog udjela na tržištu usporedivog s tradicionalnim izvorima mesa.

Značajan dio rješenja globalne sigurnosti hrane ne leži samo u povećanju proizvodnje, nego u smanjenju gubitka i rasipanja hrane koje se već proizvodi. Procjenjuje se da se značajan udio globalno proizvedene hrane nikad ne konzumira, izgubljen kroz neučinkovitosti u opskrbnom lancu u zemljama u razvoju, gdje nedostatak odgovarajuće infrastrukture skladištenja i transporta uzrokuje kvarenje prije nego što hrana dođe do potrošača, i kroz rasipanje na razini potrošača u razvijenim zemljama, gdje se hrana često baca zbog estetskih standarda, prekomjernog kupovanja ili jednostavne neučinkovitosti u planiranju potrošnje.

Rješavanje ovog gubitka i rasipanja predstavlja jedan od najisplativijih načina poboljšanja globalne sigurnosti hrane, jer zahtijeva poboljšanje postojećih sustava i navika umjesto potpuno nove poljoprivredne proizvodnje, iako implementacija zahtijeva koordinirane napore na svakoj razini opskrbnog lanca, od poljoprivrednika do pojedinačnih potrošača.

Uz kopnenu poljoprivredu, oceani predstavljaju značajan, ali sve više pod pritiskom nalazeći se izvor bjelančevina za milijarde ljudi diljem svijeta. Prekomjerni ribolov doveo je do dramatičnog pada populacija mnogih komercijalno važnih vrsta riba, potičući rastuću ovisnost o akvakulturi — uzgoju riba i drugih morskih organizama u kontroliranim uvjetima — kao alternativi divljem ulovu. Akvakultura, iako nudi potencijal za znatno predvidljiviju i skalabilniju proizvodnju od divljeg ribolova, nosi vlastite ekološke izazove, uključujući onečišćenje okolnih voda i rizik širenja bolesti unutar gusto naseljenih uzgojnih operacija.

Vertikalna poljoprivreda, koja uzgaja usjeve u naslaganim slojevima unutar kontroliranih zatvorenih prostora, često u urbanim sredinama blizu potrošača, nudi potencijalno rješenje za smanjenje transportnih troškova i vodne potrošnje, iako visoki energetski troškovi umjetnog osvjetljenja ograničavaju njezinu trenutnu ekonomsku isplativost na relativno uski raspon visokovrijednih usjeva.

Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), 13,2% globalno proizvedene hrane gubi se u opskrbnom lancu nakon žetve, prije nego što dospije do maloprodaje — gubitak procijenjen na oko 400 milijardi dolara godišnje. Uz taj gubitak, Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) procjenjuje da se dodatnih 19% hrane rasipa na razini maloprodaje, ugostiteljstva i kućanstava. Zajedno, ove dvije brojke sugeriraju da se gotovo trećina sve globalno proizvedene hrane nikad ne konzumira.

Detaljnija analiza UNEP-ovog Food Waste Indexa iz 2024. otkriva da kućanstva čine iznenađujuće velik udio ukupnog rasipanja hrane — 60% od ukupno 1,05 milijardi tona hrane rasipane u 2022. godini, u odnosu na 40% koje se rasipa u sektoru ugostiteljstva i maloprodaje zajedno. Ovaj obrazac vrijedi diljem svjetskih dohodovnih kategorija — izvještaj bilježi da se prosječna razina rasipanja hrane po kućanstvu razlikuje za samo 7 kilograma po glavi stanovnika godišnje između zemalja visokog, srednje-visokog i srednje-niskog dohotka, opovrgavajući pretpostavku da je rasipanje hrane isključivo problem bogatih zemalja.

Ohrabrujući primjeri postoje — Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo pokazali su da je promjena na razini cijele zemlje moguća, s smanjenjima rasipanja hrane od 18%, odnosno 31%. Gubitak i rasipanje hrane zajedno generiraju procijenjenih 8 do 10% globalnih emisija stakleničkih plinova — gotovo pet puta više od ukupnih emisija zrakoplovnog sektora — čineći rješavanje ovog problema jednim od isplativijih načina za istovremeno poboljšanje prehrambene sigurnosti i smanjenje klimatskog otiska.

Znanstvena literatura o utjecaju klimatskih promjena na prinose usjeva nudi nijansiraniju sliku od jednostavne priče o padu. Studija objavljena u časopisu PNAS procjenjuje da su klimatski trendovi već smanjili globalne prinose pšenice za 10%, ječma za 13%, a kukuruza za 4% u odnosu na razinu koju bi imali bez klimatskih promjena — dok globalna proizvodnja ovih usjeva istovremeno bilježi dramatičan rast (69-123% tijekom posljednjih 50 godina) zahvaljujući tehnološkom napretku, boljim sortama i poboljšanoj agronomskoj praksi.

Ova naizgled kontradiktorna slika — rastuća apsolutna proizvodnja uz istovremeno "smanjenje" u odnosu na hipotetski scenarij bez klimatskih promjena — objašnjava zašto se procjene utjecaja klimatskih promjena na sigurnost hrane često pogrešno tumače. Prema drugoj analizi objavljenoj u PNAS-u, svaki stupanj Celzijusa porasta globalne prosječne temperature smanjuje globalne prinose pšenice za 6,0%, kukuruza za 7,4%, riže za 3,2% i soje za 3,1%, bez uzimanja u obzir učinaka gnojenja ugljičnim dioksidom, prilagodbe i genetskog poboljšanja koji djelomično kompenziraju te gubitke.

Regionalne razlike ostaju dramatične. Za supsaharsku Afriku, prinosi osnovnih usjeva projiciraju se pasti za 10-20% do 2050. prema trenutnim klimatskim trendovima, s prinosima kukuruza u Etiopiji koji se projiciraju smanjiti za oko 15% zbog rasta temperature i nepredvidivih oborina — a u područjima pogođenim širenjem štetnika poput jesenskog kukuruznog moljca, gubici prinosa kukuruza dosežu i do 30%. Južna Azija suočava se sa sličnim izazovom, s prinosima riže i pšenice koji se projiciraju smanjiti 10-15% do sredine stoljeća zbog toplinskog stresa i promijenjenih monsunskih obrazaca, izravno pogađajući milijune malih poljoprivrednika.

Studija objavljena u časopisu Scientific Reports 2025. dodatno otkriva da klimatske promjene nerazmjerno pogađaju regije koje su već sušne — usjevi u aridnim regijama pokazuju se najosjetljivijima na globalno zatopljenje u odnosu na sve druge klimatske zone, dok riža i pšenica pokazuju veći adaptivni potencijal u umjerenim klimatskim zonama, a kukuruz u kontinentalnim zonama.

Iako se vertikalna poljoprivreda često spominje kao obećavajuće tehnološko rješenje, stvarna poslovna povijest sektora tijekom 2023.-2025. otkriva dramatičan raskorak između tehnološkog obećanja i poslovne održivosti. Plenty Unlimited, kalifornijski startup podržan investitorima poput Jeffa Bezosa i SoftBanka, prikupio je 940 milijuna dolara prije nego što je podnio zahtjev za stečaj u ožujku 2025., s vrijednošću tvrtke koja je pala za više od 99% s vrhunca od 1,9 milijardi dolara. Bowery Farming, jednom vrijedan 2,3 milijarde dolara nakon što je prikupio 700 milijuna dolara, ugasio je poslovanje krajem 2024. AeroFarms, dugogodišnji pionir sektora sa sjedištem u Newarku, podnio je zahtjev za Chapter 11 stečaj u lipnju 2023. s obvezama od 135 milijuna dolara, otpustivši oko 172-173 zaposlenika u svom postrojenju u Virginiji — postrojenje koje je, unatoč privremenom oporavku i refinanciranju 2023., trajno zatvoreno u prosincu 2025.

Ukupno 14 tvrtki za kontroliranu poljoprivredu u zatvorenom prostoru podnijelo je zahtjev za stečaj tijekom 2025. godine, s kombiniranim povijesnim financiranjem koje premašuje 1,37 milijardi dolara — dok je prema izvještaju iGrow News stvarni broj neuspjeha vjerojatno i veći zbog "tihih stečajeva" gdje su tvrtke tiho prestale poslovati ili bile preuzete prije formalne prijave stečaja. Ukupno je gotovo 2 milijarde dolara rizičnog kapitala "isparilo" u sektoru između 2023. i 2025., dok su ulaganja u nove poljoprivredne sustave pala za dramatičnih 53% na godišnjoj razini samo u 2024.

Temeljni problem, prema analizi objavljenoj na blogu Vertical Farming, jest strukturan: vertikalne farme zamjenjuju besplatnu sunčevu svjetlost i kišu električnom energijom i inženjerskim sustavima, a rezultirajući proizvodi često ne mogu opravdati dovoljno visoku premiju cijene da pokriju tu razliku u troškovima. Preživjele tvrtke — poput 80 Acres Farms i restrukturiranog AeroFarmsa — dijele zajedničke karakteristike koje ih razlikuju od neuspješnih konkurenata: financijska disciplina, osigurani kupci prije izgradnje kapaciteta, i fokus na stvarnu poljoprivrednu operativnost umjesto na tehnološki spektakl. Ova priča ilustrira širu poantu o poljoprivrednim inovacijama općenito — tehnička izvedivost ne jamči automatski ekonomsku održivost, posebno kad tradicionalna poljoprivreda ostaje suočena s besplatnom sunčevom svjetlošću kao osnovnim inputom koji nijedan zatvoreni sustav ne može replicirati bez znatnog energetskog troška.

John Deereova tehnologija "See & Spray", koja koristi strojni vid i umjetnu inteligenciju za prepoznavanje pojedinačnih biljaka i primjenu herbicida isključivo na korov umjesto ravnomjernog prskanja cijelog polja, nudi jedan od najbolje dokumentiranih, mjerljivih primjera stvarne vrijednosti precizne poljoprivrede u komercijalnoj primjeni. Prema podacima iz 2024., farmeri su ostvarili prosječno smanjenje upotrebe herbicida od 59% kroz operacije kukuruza, soje i pamuka, uz preko milijun hektara obrađenih ovom tehnologijom te godine.

Posebno je značajno da ovo smanjenje kemijskih inputa nije došlo na štetu prinosa — naprotiv, farmeri su zabilježili povećanje prinosa od 3-4 bušela po hektaru upravo zato što su usjevi bili manje kemijski stresirani zbog preciznije, ciljane primjene herbicida umjesto ravnomjernog prskanja koje pogađa i usjev i korov. Ova kombinacija — manje kemikalija, viši prinos — objašnjava zašto rani usvojitelji tehnologije izvještavaju o povratu ulaganja brže nego što su očekivali, uglavnom kroz uštede na kemikalijama kombinirane s povećanjem prinosa.

Šira slika precizne poljoprivrede pokazuje slične, iako nešto skromnije brojke — alati poput varijabilne primjene inputa, sustava vođenja i mapiranja tla mogu povećati prinose za 9-13%, dok varijabilna irigacija može uštedjeti oko 25% vode bez štete po prinos. Prema analizi objavljenoj na konferenciji GriNext, terenski dokazi pokazuju porast produktivnosti od 15-20% nakon usvajanja autonomne traktorske tehnologije, koja koristi GPS sustave precizne na manje od centimetra i 16 kamera raspoređenih oko traktora za 360-stupanjsku vidljivost.

Ovi konkretni, mjerljivi rezultati iz stvarne komercijalne primjene pružaju važnu protutežu ranije spomenutom kolapsu vertikalne poljoprivrede — dok tehnologije koje pokušavaju potpuno zamijeniti tradicionalnu poljoprivredu zatvorenim, energetski intenzivnim sustavima nailaze na strukturne ekonomske prepreke, tehnologije koje poboljšavaju postojeću, terensku poljoprivredu kroz preciznost i automatizaciju pokazuju znatno jasniji, dokazaniji put prema stvarnoj poslovnoj i prehrambenoj vrijednosti.

Izazov hranjenja rastuće globalne populacije na održiv način zahtijeva koordiniran pristup koji kombinira tehnološku inovaciju, poboljšanu globalnu koordinaciju trgovine hranom otpornu na geopolitičke poremećaje, i sustavno smanjenje gubitka i rasipanja hrane kroz cijeli opskrbni lanac. Nijedno pojedinačno rješenje ne nudi potpun odgovor, ali kombinacija ovih strategija nudi realan put prema hranjenju deset milijardi ljudi bez daljnje degradacije prirodnih resursa o kojima ta proizvodnja hrane u konačnici ovisi.

#SigurnostHrane #PreciznaPoljoprivreda #VertikalnaPoljoprivreda #KlimatskePromjene #JohnDeere

#FoodSecurity #Agriculture #AgTech #GlobalEconomy #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd #gospodarstvo #financije #tehnologija #analiza #poslovanje #NerminSefić


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/globalna-sigurnost-hrane-deset-milijardi/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #foodsecurity #agriculture #populationgrowth #agtech #foodsystems #NerminSefić

Nevidljivo bojište: kibernetička sigurnost kritične infrastrukture

Autor: Nermin Sefić Moderna civilizacija ovisi o mreži infrastrukturnih sustava — električnim mrežama, vodoopskrbi, financijskim sustavima...