Prikazani su postovi s oznakom cijenazlata2026. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom cijenazlata2026. Prikaži sve postove

nedjelja, 27. rujna 2026.

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: zašto susjedi plaćaju različitu cijenu za isti kruh

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: zašto susjedi plaćaju različitu cijenu za isti kruh

Autor: Nermin Sefić

Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, zlato, nafta, tečaj eura i novi 15-postotni carinski strop SAD-EU.

Kad se u istoj rečenici spomenu Hrvatska, Slovenija i Mađarska, prva pomisao je da riječ "susjedi" znači i slično iskustvo poskupljenja. Brojke iz 2025. i prve polovice 2026. pokazuju nešto suptilnije: tri zemlje s gotovo identičnom geografskom pozicijom prošle su kroz tri različita inflacijska ciklusa, s različitim vrhuncima, različitim uzrocima i različitim brzinama povratka prema stabilnosti.

Ovaj pregled ne nudi jednu brojku kao odgovor. Umjesto toga, slaže sliku iz nekoliko slojeva — domaće potrošačke cijene, globalno tržište zlata i nafte, tečaj eura prema dolaru, i novi carinski režim SAD-a prema Europskoj uniji — jer nijedan od tih slojeva ne djeluje izolirano. Cijena goriva na crpki u Zagrebu danas ovisi jednako o odluci OPEC-a i o tečaju eura koliko i o domaćoj poreznoj politici.

Prema Eurostatovim harmoniziranim podacima, 2025. godina završila je s prosječnom godišnjom inflacijom od 4,4% u Hrvatskoj , 4,4% u Mađarskoj i 2,4% u Sloveniji — Hrvatska i Mađarska dijelile su treće mjesto po visini inflacije u cijeloj Europskoj uniji za tu godinu, iza Rumunjske (6,8%) i Estonije (4,8%).

Iza tih prosjeka kriju se vrlo različite priče. Mađarska je 2025. godinu završila s prosjekom od 4,4%, ali unutar te godine inflacija je oscilirala dramatično — s vrha od 4,3% u rujnu prema iznenađujuće niskoj razini od 1,4% u veljači 2026., najnižoj razini od studenog 2016. Taj pad objašnjava mađarska Središnja banka usporavanjem rasta cijena hrane, energije i usluga, uz privremeni "margin cap" (ograničenje marže) uveden na dodatnih 14 prehrambenih proizvoda 1. prosinca 2025.

Slovenija je 2025. prošla najblaže od sve tri zemlje, s prosjekom od 2,4%, ali europska prognoza za 2026. predviđa ubrzanje prema 3,5% zbog rastućih globalnih cijena energije i hrane. Zanimljivo, Slovenija je u ožujku 2026. privremeno ograničila kupnju goriva na benzinskim postajama i smanjila trošarine na naftu kako bi ublažila skok cijena povezan s bliskoistočnim sukobom — mjera koju ni Hrvatska ni Mađarska nisu javno najavile u istom razdoblju.

Hrvatska je od travnja 2026. bila zemlja s najvišom inflacijom u eurozoni: 5,4% u travnju, dok je EU prosjek iznosio 3,2%. Energetski trošak u Hrvatskoj skočio je 16,9% u svibnju 2026., najviše od sve tri promatrane zemlje, izravno povezan s produljenim sukobom na Bliskom istoku. Do lipnja 2026. hrvatska inflacija usporila je na 4,5%, a usluge su i dalje rasle najbrže — 8,1% na godišnjoj razini.

Statistički ured Slovenije proveo je izravnu usporedbu razina cijena hrane i bezalkoholnih pića između susjednih zemalja za 2025. godinu, koja daje konkretniji uvid od same stope inflacije: cijene hrane u Sloveniji bile su iste kao u Italiji, 1% iznad EU prosjeka. U Hrvatskoj su bile 4% više nego u Sloveniji, dok su u Mađarskoj bile 6% niže.

Ova usporedba objašnjava zašto se u domaćinstvima "osjećaj" inflacije često ne poklapa sa statističkom stopom — apsolutna razina cijena i njezina stopa promjene dvije su različite stvari. Mađarska može istovremeno imati nižu apsolutnu razinu cijena hrane od Hrvatske, a ipak povremeno bilježiti brže godišnje poskupljenje, ako polazi s niže osnove.

Unutar same Mađarske, hrana je krajem 2025. i početkom 2026. prošla nagli obrat: nakon rasta od 4,7% u rujnu 2025., cijene hrane u veljači 2026. pale su 3,2% na godišnjoj razini — deflacija hrane, rijedak fenomen u regiji posljednjih godina. Slovenija je u istom razdoblju bilježila umjereniji rast cijena hrane od 2,6% (ožujak 2026.), dok mađarski pad ostaje statistička anomalija koju analitičari povezuju s privremenim regulatornim ograničenjima marži.

Dok se domaće potrošačke cijene mjere postotcima, globalno tržište sirovina 2025. i 2026. kretalo se brzinom koja nadilazi uobičajene granice. Cijena zlata krenula je s približno 2.624 dolara po unci na početku 2025., popela se preko 4.339 dolara do kraja te godine (rast od oko 65% u jednoj godini), a 28. siječnja 2026. dosegnula povijesni rekord od 5.589,38 dolara po unci.

Analitičari J.P. Morgan Global Researcha predviđaju da bi cijena mogla u prosjeku dosegnuti 6.000 dolara po unci do kraja četvrtog tromjesečja 2026. Iza tog rasta stoji nekoliko istovremenih čimbenika: slabljenje američkog dolara, masovna kupnja zlata od strane centralnih banaka Kine, Indije i Turske u pokušaju smanjenja ovisnosti o dolaru, te opća geopolitička nesigurnost povezana s carinskim ratom i sukobima na Bliskom istoku. Zlato je u rujnu 2025. nadmašilo i svoj inflacijski prilagođen rekord iz 1980. (850 dolara po unci tadašnje vrijednosti).

Nafta je krenula suprotnim smjerom. Dok je zlato bježalo prema gore kao "sigurna luka", cijena nafte tipa Brent pala je s razine oko 80 dolara po barelu na približno 79,53 dolara početkom kolovoza 2026., a Američka uprava za energetske informacije (EIA) u svojim projekcijama predviđa daljnji pad prosječne cijene Brenta s 69 dolara u 2025. na oko 57,7 dolara u 2026., zbog očekivanog globalnog viška ponude i popuštanja geopolitičkih napetosti oko Hormuškog tjesnaca.

Ova suprotna kretanja — zlato gore, nafta dolje — nisu slučajnost. Kad se očekuje smirivanje sukoba, kapital napušta "sigurne luke" poput zlata i naftu kao rizičnu imovinu, i seli se prema dionicama; obrnuto, kad napetost raste, zlato dobiva na vrijednosti dok nafta postaje rizičnija zbog straha od prekida opskrbe. Za hrvatsko, slovensko i mađarsko gospodarstvo, koja su neto uvoznici energije, pad cijene nafte izravno olakšava inflacijski pritisak — dok rast cijene zlata utječe uglavnom posredno, kroz investicijske portfelje i percepciju globalne nesigurnosti.

Tečaj eura prema američkom dolaru rijetko se spominje u raspravama o domaćoj inflaciji, iako izravno utječe na uvoznu cijenu svega što se plaća u dolarima — od nafte do poluvodiča. Početkom kolovoza 2026. euro se kretao oko 1,15 dolara , blizu sedmotjednog maksimuma, ojačan slabljenjem dolara usred smirivanja geopolitičkih napetosti i snažnijih od očekivanih gospodarskih podataka iz eurozone — gospodarstvo je u drugom tromjesečju 2026. naraslo 0,4%, dvostruko brže od očekivanog, uz godišnju inflaciju koja je u srpnju ubrzala na 2,9%.

Jači euro djeluje kao prirodni amortizer uvozne inflacije za sve tri promatrane zemlje: kad euro jača prema dolaru, nafta, plin i sirovine plaćene u dolarima postaju relativno jeftiniji u eurima, neovisno o tome što se događa sa samom dolarskom cijenom te robe. Upravo ta kombinacija — pad cijene nafte u dolarima i istovremeno jačanje eura — objašnjava dio usporavanja hrvatske inflacije u lipnju 2026. u odnosu na travanjski vrhunac.

Trgovinski odnos između Sjedinjenih Država i Europske unije prošao je 2025. i 2026. kroz jedan od najturbulentnijih perioda u posljednjih desetljeća. Travnja 2025. Trumpova administracija najavila je "recipročnu" carinu od 20% na uvoz iz EU-a, a već u svibnju iste godine zaprijetila je i carinom od 50% počevši od lipnja — prijetnja koja nikad nije u potpunosti provedena, ali je stvorila mjesece neizvjesnosti za europske izvoznike.

Konačan dogovor, poznat kao Turnberryjski sporazum, potpisan je krajem srpnja 2025.: SAD i EU dogovorili su baznu carinu od 15% na većinu europske robe koja ulazi na američko tržište, u zamjenu za obvezu EU-a da kupi energiju iz SAD-a u vrijednosti 750 milijardi dolara i uloži dodatnih 600 milijardi dolara u američko gospodarstvo. Analiza njemačkog Instituta za gospodarstvo (IW) pokazuje da je stvarna, efektivna carinska stopa na uvoz iz EU-a u razdoblju od rujna 2025. do veljave 2026. iznosila 8,2% — znatno niže od najavljenih 15%, zahvaljujući izuzećima za pojedine sektore.

Sudac Vrhovnog suda SAD-a u veljači 2026. poništio je dio ranijih IEEPA carina, što je privremeno spustilo opću stopu na 10% (takozvani Section 122 dodatak), no 1. srpnja 2026. na snagu je stupio konačni EU-SAD trgovinski okvir: 15-postotni sveobuhvatni carinski strop na većinu europske robe, koji se ne zbraja s postojećim MFN carinama. Automobilska industrija dobila je značajno olakšanje — carina je pala s 27,5% na 15% — dok čelik i aluminij ostaju pod posebnim, znatno višim režimom od 50%.

Za hrvatske, slovenske i mađarske izvoznike koji prodaju na američko tržište, praktična posljedica je stabilnija, predvidljivija carinska osnova nakon godinu dana neizvjesnosti — ali i dalje znatno viša nego prije 2025., kada su carine na većinu europske robe bile blizu nule prema Ugovoru o slobodnoj trgovini u okviru WTO-a.

Europska komisija je, u zamjenu za carinski strop, preuzela obvezu potpunog ukidanja carina na uvoz američke industrijske robe i poboljšanog pristupa tržištu za određene poljoprivredno-prehrambene proizvode, uključujući jastoge. Prema komisijinim vlastitim navodima, taj je pristup 2025. omogućio europskim izvoznicima zadržavanje pa čak i blagi rast razine trgovine sa SAD-om, uz održavanje ukupno uravnoteženog transatlantskog odnosa.

Istovremeno, kod kuće u eurozoni, Europska središnja banka suočava se s dvostrukim pritiskom: inflacija ubrzava (2,9% u srpnju 2026.) upravo u trenutku kad gospodarski rast iznenađuje pozitivno (0,4% u drugom tromjesečju), što tržište tumači kao signal da bi ECB mogla razmotriti podizanje kamatnih stopa na rujanskom sastanku — obrat od dosadašnje politike popuštanja koja je obilježila veći dio 2025. i početak 2026.

Za tri promatrane zemlje regije, taj obrat ima izravne posljedice. Mađarska već sada projicira porast proračunskog deficita na 6,2% BDP-a u 2026., dok se dug prema BDP-u penje prema 76,8% do 2027. — trend koji čini mađarsko gospodarstvo osjetljivijim na svaku promjenu kamatne politike ECB-a nego što bi to bio slučaj u razdoblju stabilnijih javnih financija. Slovenija, s nižim deficitom (projicirano 3,3% BDP-a u 2026.) i umjerenijim dugom, ima više prostora za apsorpciju šoka viših kamata. Hrvatska, kao dio eurozone od 2023., nema vlastitu monetarnu politiku kojom bi mogla amortizirati domaći inflacijski udar — svaka odluka ECB-a prenosi se izravno, bez filtera nacionalne središnje banke.

Zbroj svih ovih slojeva — domaća inflacija, globalna cijena zlata i nafte, tečaj eura, i novi carinski režim — rijetko se vidi u jednoj vijesti, jer svaka institucija izvještava samo o svom dijelu slike. Hrvatski potrošač koji u kolovozu 2026. plaća račun za gorivo istovremeno je pod utjecajem pada cijene Brent nafte, jačanja eura prema dolaru, i vlastite, i dalje najviše inflacije energije u regiji.

Razlika između Hrvatske, Slovenije i Mađarske u 2025. i 2026. nije razlika u "sreći" ili "nesreći" — to je razlika u strukturi gospodarstva, izloženosti energetskom uvozu, i brzini kojom svaka država prenosi globalne šokove na domaće potrošače. Slovenija je pokazala da izravna intervencija (privremeno ograničenje kupnje goriva, smanjenje trošarina) može ublažiti vrhunac. Mađarska je pokazala da regulatorne mjere poput ograničenja marže na hranu mogu brzo srušiti inflaciju hrane, ali uz rizik tržišnih distorzija. Hrvatska je, kao članica eurozone bez vlastite monetarne politike, ostala najviše izložena čistom prijenosu globalnih energetskih šokova — što djelomično objašnjava zašto je upravo ona, unatoč sličnoj strukturi gospodarstva kao susjedi, u travnju 2026. nosila naslov najviše inflacije u cijeloj eurozoni.

Inflacija sama po sebi ne govori je li stanovništvo stvarno na gubitku — presudno je uspoređuje li se rast plaća s rastom cijena. Ovdje se slika triju zemalja dodatno razlikuje.

Slovenija u 2026. projicira rast nominalnih plaća od 6,5%, ponajviše zbog reforme plaća u javnom sektoru, povećanja minimalne plaće i i dalje zategnute ponude radne snage — što, uz projiciranu inflaciju od 3,5%, ostavlja realan rast kupovne moći od otprilike tri postotna boda. Nezaposlenost u Sloveniji je 2025. porasla na 3,9%, jednu od najnižih razina u cijeloj Europskoj uniji, što dodatno pritišće poslodavce na rast plaća.

Mađarska ide sličnim putem, ali agresivnije: minimalna plaća raste 11% u 2026., uz daljnje povećanje plaća u javnom sektoru i općenito zategnuto tržište rada. Ukupan rast BDP-a u Mađarskoj u 2025. iznosio je tek 0,5%, ponajviše zahvaljujući snažnoj potrošnji koju su omogućili upravo ti veliki rasti plaća i pad stope štednje kućanstava — građani su trošili iz rezervi, ne samo iz tekućeg dohotka. Investicije su istovremeno pale, a izvoz je ostao slab zbog loše izvedbe proizvodnog sektora, što ukazuje na gospodarstvo koje raste zahvaljujući potrošnji, ne proizvodnji.

Hrvatska, kao dio eurozone, nema usporedive vlastite projekcije plaća u istom formatu kao susjedne zemlje izvan monetarne unije, ali strukturno dijeli isti obrazac: rast usluga (7,9-8,1% u 2026.) uvelike je posljedica rasta troškova rada u sektoru usluga, gdje je udio plaća u ukupnom trošku znatno viši nego kod energije ili robe.

Zajednički nazivnik za sve tri zemlje: deficit javnih financija raste. Slovenija projicira deficit od 3,3% BDP-a u 2026. (rastući prema 3,5% u 2027.), dok Mađarska ide znatno dalje — 6,2% BDP-a u 2026., nakon uvođenja niza mjera koje povećavaju deficit krajem 2025. i početkom 2026. Mađarski omjer duga prema BDP-u projiciran je da naraste na 76,8% do 2027., dok slovenski pada s 65,7% (2025.) na 65,1% (2027.) — suprotan trend koji odražava različitu fiskalnu disciplinu dviju vlada usred istog regionalnog inflacijskog vala.

Europska komisija za Sloveniju projicira usporavanje inflacije s 3,5% (2026.) na približno 2,5% (2027.), objašnjeno postupnim popuštanjem pritiska na cijene energije i hrane. Za Mađarsku se očekuje sličan obrazac — s 4,4% (2025.) na 3,2% (2026.) i 3,1% (2027.), potpomognuto jačanjem forinte i slabljenjem domaćih inflacijskih pritisaka. Nijedna od dostupnih prognoza ne predviđa povratak na pretpandemijske razine inflacije od 1-2% prije 2027., što znači da će građani sve tri zemlje barem još godinu-dvije živjeti s inflacijom osjetno iznad povijesnog prosjeka.

Ono što čini ovu prognozu neizvjesnom nije domaća politika, nego upravo oni globalni čimbenici opisani ranije u ovom tekstu: hoće li se bliskoistočni sukob smiriti i time trajno srušiti cijenu nafte, hoće li dolar nastaviti slabiti i time dodatno ojačati kupovnu moć eura za uvoznu robu, i hoće li 15-postotni carinski strop SAD-EU ostati stabilan ili će, kao što se već jednom dogodilo između travnja 2025. i srpnja 2026., ponovno biti predmet pregovora, prijetnji i iznenadnih promjena. Za sada, jedino što je izvjesno jest da tri susjedne zemlje — unatoč zajedničkom tržištu, zajedničkoj valuti u dva od tri slučaja, i sličnoj geografskoj izloženosti istim globalnim šokovima — nastavljaju pisati tri različite inflacijske priče.

Prosječna godišnja stopa prikriva veliku unutarnju raznolikost. Kad se inflacija razloži po sektorima potrošnje, obrazac postaje jasniji: usluge su u sve tri zemlje 2026. rasle brže od robe, dok je energija ostala najvolatilnija kategorija, izravno povezana s bliskoistočnim sukobom.

U eurozoni kao cjelini, usluge su u lipnju 2026. doprinijele 1,51 postotni bod ukupnoj godišnjoj inflaciji, dok je energija dodala 0,77 postotnih bodova — omjer koji se mijenjao mjesečno kako su se cijene nafte kretale. U Hrvatskoj je taj omjer bio još izraženiji: usluge su u lipnju 2026. rasle 8,1% godišnje, dok su cijene neenergetske industrijske robe zapravo pale 0,6%. Drugim riječima, hrvatska inflacija 2026. gotovo je u potpunosti pokretana radno intenzivnim sektorima (turizam, ugostiteljstvo, financijske usluge) i energijom, dok proizvedena roba djeluje kao stabilizirajuća, čak deflatorna sila.

Slovenija pokazuje sličan, ali blaži obrazac: stanovanje i komunalne usluge skočile su 10,7% u veljači 2026., prije nego što su usporile na 5,8% u ožujku nakon vladine intervencije na tržištu goriva. Osiguranje i financijske usluge rasle su 6,4% u veljači, jedna od najbržih kategorija u cijeloj slovenskoj potrošačkoj košarici te godine.

Mađarska je jedina od tri zemlje zabilježila stvarnu deflaciju u pojedinim kategorijama — cijene energije pale su 2,1% krajem 2025., a hrana je, kako je već spomenuto, pala 3,2% u veljači 2026. Istovremeno, najam i stambeni troškovi u Mađarskoj rasli su 5,7% u istom razdoblju, pokazujući da čak i kad glavna stopa inflacije izgleda umirujuće, pojedini, za kućni budžet ključni segmenti mogu se kretati sasvim suprotnim smjerom.

Za poduzeća poput GNK ASG d.o.o. koja posluju preko granica unutar ove tri zemlje, razlike opisane u ovom tekstu nisu apstraktna makroekonomija — one izravno oblikuju odluke o cijenama, ugovorima i valutnoj izloženosti. Poduzeće koje ugovara isporuku u Mađarskoj mora računati s većom volatilnošću cijena hrane i energije unutar iste godine nego u Sloveniji, gdje su intervencije vlade dosad djelovale kao stabilizirajući faktor.

Ugovori s indeksacijom cijena vezanom uz jedinstvenu, agregiranu stopu inflacije nose rizik upravo zbog razlika opisanih u sektorskom pregledu — ugovor indeksiran uz opću HICP stopu ne odražava stvarnost ako se relevantan trošak (primjerice energija ili najam poslovnog prostora) kreće bitno drugačijom brzinom od agregatne brojke. Poduzeća koja ugovaraju dugoročne odnose u sve tri zemlje trebala bi razmotriti indeksaciju vezanu uz specifičnu, relevantnu potkategoriju, ne opću stopu.

Jačanje eura prema dolaru, opisano ranije, izravno smanjuje trošak svih ulaznih sirovina i usluga plaćenih u dolarima za sve tri zemlje — prilika koju poduzeća s dolarskom izloženošću mogu iskoristiti kroz pravovremeno ugovaranje forward pozicija, umjesto čekanja da tečaj sam po sebi donese uštedu bez ikakvog aktivnog upravljanja rizikom.

Podaci o inflaciji temelje se na harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) Eurostata i nacionalnih statističkih ureda (DZS Hrvatska, SURS Slovenija, KSH Mađarska), objavljenim do srpnja 2026. Podaci o cijeni zlata i nafte preuzeti su iz tržišnih izvora (Trading Economics, J.P. Morgan Global Research, World Gold Council) na dan objave ovog teksta i podložni su svakodnevnoj promjeni. Podaci o carinama temelje se na službenim objavama Europske komisije i analizi Njemačkog instituta za gospodarstvo (IW Köln). Sve brojke odražavaju stanje dostupno na datum objave i ne predstavljaju investicijski savjet.

Vrijedi zapamtiti i da nijedna od tri zemlje ne djeluje potpuno neovisno o preostale dvije — Hrvatska, Slovenija i dijelom Mađarska duboko su isprepletene lancima opskrbe, turističkim tokovima i prekograničnom radnom snagom, što znači da inflacijski šok u jednoj zemlji rijetko ostaje potpuno izoliran. Rast cijena usluga u hrvatskom turizmu, primjerice, izravno utječe na trošak odmora slovenskih i mađarskih gostiju, dok energetski poremećaji koji prvo pogode jednu zemlju regije obično, s manjim vremenskim odmakom, dosegnu i susjede.

Za obitelj koja planira mjesečni proračun, ta međuovisnost znači jedno praktično pravilo: pratiti samo domaću stopu inflacije nikad nije dovoljno. Cijena zlata, tečaj eura i odluke donesene u Washingtonu ili Bruxellesu stižu do lokalne trgovine brže nego što statistika stigne to zabilježiti.

#Inflacija #EU2026 #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #Zlato #Nafta #CarineEUSAD #GNKASG #NerminSefić #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/inflacija-eu-regija-usporedba-hrvatska-slovenija-madjarska-2025-2026/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenijaMađarska #cijenazlata2026 #cijenanafteBrent #tečajeuradolar #carineSADEU #NerminSefić

srijeda, 5. kolovoza 2026.

Globalna financijska slika 2025./26.: euro, zlato, bitcoin, nafta, dionice i inflacija — gdje stoji Hrvatska

Globalna financijska slika 2025./26.: euro, zlato, bitcoin, nafta, dionice i inflacija — gdje stoji Hrvatska

Autor: Nermin Sefić

Kritička analiza ključnih tržišta 2025./26.: EUR/USD, rekord zlata, korekcija bitcoina, carine SAD-a, nafta i sukob na Bliskom istoku, povrat vodećih dionica, te usporedba inflacije Hrvatske, Mađarske i Slovenije.

Prva polovica 2026. potvrdila je ono što je 2025. tek nagovijestila: globalna financijska tržišta ušla su u razdoblje gdje se sigurna imovina ponaša volatilnije od dionica, a geopolitika određuje smjer nafte i zlata brže nego monetarna politika. Za hrvatske poduzetnike i investitore to znači jedno — tromjesečno praćenje više nije dovoljno. Ovaj pregled povezuje šest ključnih tržišta i pokazuje gdje Hrvatska stoji u odnosu na regiju.

Razlog za ovakav pristup nije akademska znatiželja, nego praktična nužnost. Poduzeće koje uvozi opremu u dolarima, drži dio rezervi u zlatu ili digitalnoj imovini, ovisi o energentima za proizvodnju, izvozi na tržišta izložena američkim carinama i istovremeno prati domaću inflaciju radi određivanja cijena — takvo poduzeće ne može si priuštiti da promatra svaki od tih pokazatelja izolirano. Ono što slijedi nije prognoza, nego presjek stanja utemeljen na provjerljivim izvorima, s naglaskom na ono što se stvarno dogodilo, ne na ono što bi se moglo dogoditi.

Euro je 2025. godinu otvorio na povijesno niskoj razini od 1,02 dolara, a do sredine godine ojačao na 1,18, potaknut očekivanjima labavije politike američkog Fed-a i stabilizacijom europskog gospodarstva. Godinu je zatvorio oko 1,17. Prva polovica 2026. donijela je konsolidaciju u rasponu 1,15-1,19, a sredinom srpnja tečaj se kretao oko 1,14, da bi početkom kolovoza ponovno ojačao prema 1,15, dijelom zahvaljujući iznenađujuće snažnom rastu BDP-a eurozone u drugom kvartalu (0,4%, dvostruko od očekivanog) i ubrzanju inflacije koje otvara prostor za daljnje zaoštravanje politike ESB-a.

Za hrvatske izvoznike koji fakturiraju u eurima, ali nabavljaju sirovine ili opremu u dolarima, ovakva volatilnost unutar uskog raspona (1,14-1,19) manje je opasna od naglih skokova — ali svejedno zahtijeva aktivno praćenje, ne pasivno oslanjanje na tečaj od prije nekoliko mjeseci.

Vrijedi napomenuti da su prognoze velikih banaka za ostatak 2026. i dalje razjedinjene do stupnja koji rijetko viđamo kod glavne valutne parice. UBS vidi ravnotežu rizika oko 1,20 do kraja godine, dok pojedini modeli, poput onog kod LongForecasta, projiciraju pad prema 1,10 do prosinca — razlika od gotovo deset centi na paru koji svakodnevno određuje trošak uvoza za tisuće hrvatskih tvrtki. Ta razjedinjenost sama po sebi je signal: kad institucionalni analitičari ne mogu postići konsenzus unutar uskog raspona, poduzeća bi trebala planirati scenarije, ne jednu točku predviđanja.

Temeljni pokretači ove neizvjesnosti nisu tajna — ECB-ove lipanjske projekcije predviđaju rast BDP-a eurozone od 0,9% u 2025. i 1,1% u 2026., dok OECD očekuje slično, blago ubrzanje uz oporavak vanjske potražnje. No upravo taj "blagi oporavak" osjetljiv je na svaku promjenu u trgovinskoj politici — daljnja eskalacija carinskih prijetnji mogla bi brzo obrnuti trenutan trend jačanja eura, dok bi definitivno rješenje sukoba na Bliskom istoku, s posljedičnim padom cijena energije, moglo dodatno ubrzati eurozonski oporavak i euro gurnuti prema gornjem dijelu prognoziranog raspona.

sij 2025 lip 2025 (1.18) pro 2025 (1.17) kol 2026 (1.15) 1.02 Zlato — povijesni rekord, pa nagla korekcija Nijedna klasa imovine nije u ovom razdoblju imala dramatičniju putanju od zlata. Cijena je 2025. godinu otvorila oko 2.624 dolara za unce, probila psihološku granicu od 3.000 dolara već u prvom tromjesečju, a do kraja prosinca dosegnula 4.550 dolara. Rast se nastavio i u novu godinu — 28. siječnja 2026. zlato je postavilo apsolutni povijesni rekord od gotovo 5.600 dolara za unce, potaknuto kombinacijom geopolitičke neizvjesnosti, rekordne kupnje središnjih banaka (predvođenih Kinom, Poljskom i Indijom) i slabljenja povjerenja u dolar kao rezervnu valutu.

Ono što je uslijedilo jednako je važno za razumjeti kao i sam rast: eskalacija sukoba SAD-Iran u proljeće 2026. gurnula je Fed prema jastrebijem stavu i zadržavanju kamatnih stopa na 3,75%, što je ojačalo dolar i pokrenulo korekciju zlata — do kraja srpnja 2026. cijena je pala na oko 4.053 dolara, gubitak od gotovo 28% od siječanjskog vrha. Analitičari poput onih iz Goldman Sachsa i dalje očekuju cilj od oko 4.900 dolara do kraja 2026., dok konzervativnije procjene govore o stabilizaciji u rasponu 4.100-5.250 dolara.

Podaci Svjetskog vijeća za zlato dodatno kompliciraju sliku: iako je javno vidljiva kupnja središnjih banaka usporila tijekom 2026. u odnosu na prosjek od 225 tona po kvartalu iz razdoblja 2021-2025., alternativni podaci s londonskog OTC tržišta i švicarskih rafinerija upućuju da se stvarna kupnja u prvom kvartalu 2026. zapravo povećala — s kineskim neto uvozom zlata koji je porastao gotovo tri puta u odnosu na prethodni kvartal. Ovo je važno jer sugerira da dio potražnje jednostavno postaje manje transparentan, ne da nestaje — što za dugoročnu procjenu vrijednosti zlata kao zaštite od inflacije i geopolitičkog rizika ostaje relevantan, iako teže mjerljiv, faktor.

sij 2025 28.1.2026 — 5.600$ ATH srp 2026 — 4.053$ Bitcoin i digitalna imovina — institucionalizacija bez smanjenja volatilnosti Bitcoin je 6. listopada 2025. dosegnuo povijesni vrh od 126.198 dolara, kulminaciju godine obilježene priljevom kapitala kroz spot ETF-ove odobrene u SAD-u 2024. i rastućim interesom korporativnih riznica. No ta razina pokazala se neodrživom — do veljače 2026. cijena je korigirala gotovo 50%, stabilizirajući se u rasponu 62.000-67.000 dolara, gdje se zadržala i tijekom ljeta 2026.

Zanimljivo je da je institucionalizacija Bitcoina, koja je trebala smanjiti njegovu volatilnost, u ovom ciklusu djelovala suprotno — veliki fondovi koji drže pozicije radi strateške izloženosti, ne kratkoročne špekulacije, sporije reagiraju na promjene raspoloženja, ali kad povuku kapital, to čine u velikom opsegu odjednom. Wall Street ostaje podijeljen: dok pojedini analitičari predviđaju novi rekord u 2026. (Bitwise cilja iznad 126.000 dolara, tvrdeći da četverogodišnji ciklus vezan uz halving gubi značaj), Morgan Stanley i Fidelity smatraju da je ciklus rasta završen i da 2026. ostaje "usnula" godina za kripto imovinu.

Regulatorni kontekst dodatno je ojačao legitimitet ove klase imovine tijekom promatranog razdoblja — kroz 2025. uslijedili su rezovi kamatnih stopa Fed-a, uspostava strateških državnih rezervi Bitcoina, promjena na čelu SEC-a, donošenje zakona o stabilnim kovanicama i ukidanje dijela regulatornih ograničenja prijašnje administracije. Svaki od tih događaja pojedinačno djelovao je kao poticaj cijeni, a njihov kumulativni učinak objašnjava zašto je Bitcoin uopće dosegnuo razinu iznad 120.000 dolara — no isti taj niz pozitivnih vijesti sada je uglavnom već ugrađen u cijenu, što dio analitičara navodi kao razlog zašto ponavljanje sličnog rasta u drugoj polovici 2026. zahtijeva potpuno nov katalizator, ne nastavak starog.

Za GNK ASG Digital Exchange Monitor, ova dinamika potvrđuje ono što smo ranije pisali o riziku koncentracije u digitalnoj imovini — čak i uz institucionalno sudjelovanje, raspon od 50% korekcije unutar nekoliko mjeseci ostaje realnost s kojom svaki poslovni subjekt koji prima ili drži kriptovalutu mora računati.

Usporedba s prethodnim ciklusima daje dodatan kontekst: pad 2022. godine, uzrokovan kolapsom Terra/LUNA ekosustava i FTX burze, odnio je 77% vrijednosti Bitcoina, dok je korekcija iz 2025-2026. dosad "samo" oko 50%, unatoč usporedivo visokoj polugi na ulasku u vrh ciklusa. Ta razlika u dubini pada, čak i uz sličan uzrok (prekomjerna poluga), djelomično se pripisuje upravo dubljem institucionalnom sudjelovanju — veći dio pozicija drži se dugoročnije, čime se ublažava, ali ne uklanja, karakteristična volatilnost ove klase imovine.

Trgovinska politika Trumpove administracije obilježila je 2025. i nastavlja oblikovati 2026. Ključni datum bio je 2. travnja 2025. — takozvani "Dan oslobođenja" — kada je uvedena kombinacija recipročnih carina na više od 80 zemalja, s rasponom od 10% osnovne stope do 46% za Vijetnam. Nakon mjeseci pregovora, u srpnju 2025. EU i SAD dogovorili su okvirni sporazum koji je postavio gornju granicu od 15% za većinu europskog izvoza u SAD, uključujući automobile — znatno niže od prijetnji koje su išle do 30%, ali i dalje višestruko iznad prijašnjih stopa.

Pravna drama nastavila se u 2026. — Vrhovni sud SAD-a u veljači proglasio je nezakonitima carine uvedene pod IEEPA ovlastima, prisilivši administraciju na brzu zamjenu kroz Section 122, 301 i 232 mehanizme. Prema procjeni Tax Foundationa, kumulativni učinak svih ovih mjera premašuje 900 dolara dodatnog godišnjeg troška po američkom kućanstvu u 2026. — trošak koji se, posredno kroz cijene uvoznih dobara, prenosi i na globalne lance opskrbe s kojima hrvatska poduzeća posluju.

Poseban sloj kompleksnosti dodaje činjenica da je Section 122 globalna carina od 10%, uvedena kao brza zamjena za poništene IEEPA mjere, sama istekla 24. srpnja 2026. i zamijenjena carinom vezanom uz prisilni rad od 10% (12,5% za 46 gospodarstava uključujući Kinu, Vijetnam i Tajland). Istovremeno su Section 232 carine na čelik, aluminij, bakar, automobile i poluvodiče, te Section 301 carine na Kinu, ostale u punoj primjeni neovisno o sudskoj odluci. Za europske izvoznike praktična posljedica je da je 15%-tni krov iz sporazuma s EU-om postao jedna od rijetkih stabilnih točaka u inače neprestano promjenjivom sustavu — vrijednost predvidivosti u ovakvom okruženju teško je precijeniti.

Dio sporazuma koji rijetko dospijeva u naslove jednako je važan za dugoročnu sliku: EU se obvezala potrošiti preko 640 milijardi eura na američku energiju, uložiti više od 500 milijardi eura u američko gospodarstvo i kupiti oko 35 milijardi eura AI čipova američke proizvodnje do kraja Trumpovog mandata, dok SAD nije preuzeo usporedive obveze prema europskom gospodarstvu. Kombinirano s američkim poreznim poticajima poput stopostotne ubrzane amortizacije za novu opremu, ovo stvara snažan financijski poticaj europskim i multinacionalnim tvrtkama da ulaganja preusmjere preko Atlantika — dinamika koja dugoročno oblikuje konkurentnost europskog gospodarstva jednako, ako ne i više, od same visine carinske stope.

Brent sirova nafta 2025. godinu je zatvorila na oko 85 dolara za barel, umjerenim rastom od 5,3% tijekom godine, vođenim disciplinom OPEC+ proizvodnje. Travanj 2026. donio je nagli skok na 52-tjedni vrh od 120,88 dolara zbog eskalacije sukoba SAD-Iran i prijetnji zatvaranju Hormuškog tjesnaca — kroz koji prolazi gotovo petina svjetske nafte. Do kolovoza 2026., nakon diplomatskih signala o mogućem rješenju sukoba, cijena je pala natrag na oko 78-85 dolara, uz jednodnevne oscilacije od 5-6% ovisno o vijestima iz pregovora.

J.P. Morgan sada projicira prosjek od 86 dolara za treći kvartal 2026., padajući na 78 dolara do kraja godine — značajno niže od prijašnje prognoze od 95 dolara, odražavajući veću ponudu i sporiji rast potražnje, posebice iz Kine. Za hrvatsko gospodarstvo, ovisno o uvozu energenata, ova volatilnost unutar raspona od gotovo 40 dolara u samo nekoliko mjeseci izravno se prelijeva u trošak transporta i proizvodnje.

Vrijedi istaknuti i diplomatsku dimenziju koja stoji iza brojki: američki ministar financija javno je govorio o mogućnosti dogovora oko ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca "već sutra ili prekosutra", dok je Katar posredovao u pregovorima — no Iran je istovremeno demantirao da izravni razgovori uopće traju. Ova nesuglasica između američkih i iranskih izjava sama po sebi objašnjava zašto se cijena nafte u kolovozu 2026. kretala s dnevnim oscilacijama od 5-6% — tržište reagira na svaku izjavu, ne na potvrđene činjenice, što je obrazac koji vjerojatno neće nestati dok se sukob formalno ne razriješi.

sij 2025 (81$) tra 2026 — 120.88$ (Iran) kol 2026 (79$) Dionice najvećih svjetskih tvrtki — treća uzastopna godina dvoznamenkastog rasta Američko tržište dionica isporučilo je 2025. treću uzastopnu godinu snažnog rasta: S&P 500 porastao je 17,9% (uključujući dividende), Nasdaq Composite 21,2%, dok je "Veličanstvenih sedam" (Apple, Nvidia, Microsoft, Alphabet, Amazon, Meta, Tesla) donijelo 24,9% povrata, oporavivši se od strmog pada od 33% s prosinačkog vrha prethodne godine. Dow Jones, manje izložen tehnološkom sektoru, zaostao je s 14,9% rasta.

Prva polovica 2026. donijela je promjenu vodstva — po prvi put od 2022., S&P 500 i Dow nadmašili su Nasdaq. Do kraja srpnja, S&P 500 je bilježio ukupan povrat od 9%, Dow 9,1%, dok je Nasdaq zaostao na 7,8% nakon rasprodaje tehnoloških dionica. Ovaj obrat djelomično odražava širenje rasta izvan usko koncentriranih AI dionica prema širem tržištu, i djelomično reakciju na sukob na Bliskom istoku koji je podigao inflacijska očekivanja i doveo u pitanje daljnje snižavanje kamatnih stopa Fed-a.

Podaci o zaradama dodatno potkrepljuju sliku šireg, ne samo tehnološki koncentriranog rasta: do kraja svibnja 2026., s objavljenih otprilike 97% rezultata S&P 500 kompanija, oko 85% nadmašilo je očekivanja analitičara — znatno iznad petogodišnjeg prosjeka od 78%. Istovremeno se valuacija indeksa smirila s vrhunca od oko 23 puta očekivane zarade krajem 2025. na otprilike 21 put, što mnogi investitori tumače kao zdravu prilagodbu u kojoj rast zarada napokon sustiže rast cijena, ne obrnuto. Bloombergov konsenzus za zaradu po dionici S&P 500 u 2026. iznosi 313 dolara, 13,6% više nego u 2025. — hoće li se taj cilj ostvariti ovisi ponajviše o tome hoće li tehnološki sektor zadržati dosadašnji tempo rasta profita.

Ovdje dolazimo do dijela koji najizravnije pogađa svakodnevni proračun hrvatskih kućanstava i poduzeća. Prema prvoj procjeni DZS-a, godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u srpnju 2026. iznosila je 3,9%, nastavljajući trend usporavanja treći mjesec zaredom — s travanjskih 5,8% preko svibanjskih 5,2% i lipanjskih 4,5%. Ipak, čak i ta usporena stopa ostaje osjetno iznad prosjeka eurozone od 2,9% u istom mjesecu, a energija (rast od 12,2% na godišnjoj razini) i usluge (8,5%) ostaju glavni pokretači.

Usporedba s neposrednim susjedima otkriva nelaskavu sliku. Mađarska je, nakon što je inflacija početkom 2026. pala na skoro osmogodišnji minimum od 1,4-2,1%, kroz godinu ubrzala prema prosjeku koji Europska komisija procjenjuje na 3,2% za cijelu 2026. — vidljivo niže od hrvatske stope. Slovenija je u svibnju 2026. zabilježila godišnju inflaciju od 3,6% (šestomjesečni maksimum), a Europska komisija projicira prosjek od 3,5% za cijelu godinu — također ispod hrvatske razine.

Drugim riječima: dok se cijela regija suočava sa sličnim vanjskim šokovima (energija, sukob na Bliskom istoku, carine), Hrvatska te šokove apsorbira sporije od Mađarske i Slovenije. Ministar financija Tomislav Ćorić izjavio je da je cilj dostići prosjek eurozone do prvog kvartala 2027., uz najavljene mjere kontrole administrativnih cijena i poreznog tretmana prekomjernih marži — no dosadašnji trend pokazuje da to neće biti automatski proces.

Detaljniji pogled na sastavnice hrvatske inflacije otkriva zašto je usporavanje sporije nego kod susjeda: cijene usluga u srpnju 2026. rasle su 8,5% na godišnjoj razini, dvostruko brže od energije po udjelu u ukupnom doprinosu inflaciji, prema komentaru HNB-a. Uslužni sektor tradicionalno sporije reagira na pad ulaznih troškova jer velik dio njegove cijene čini rad, ne sirovina — a rast plaća u Hrvatskoj, kao i u cijeloj regiji, ostaje visok zbog napete tržišta rada. Usporedbe radi, mađarski rast minimalne plaće od 11% u 2026. i slovenski nominalni rast plaća od 6,5% pokazuju da je pritisak na strani rada regionalna pojava — razlika je u tome koliko brzo se taj pritisak prelijeva u konačne cijene, a upravo tu Hrvatska trenutačno zaostaje.

Nijedno od šest tržišta obrađenih ovdje ne kreće se izolirano. Slabljenje dolara tijekom 2025. izravno je pridonijelo rastu zlata, jer se plemeniti metal tradicionalno kreće suprotno vrijednosti valute u kojoj se najčešće trguje. Rast cijena nafte zbog sukoba na Bliskom istoku prelio se u ubrzanje inflacije diljem Europe, uključujući i Hrvatsku, gdje je upravo energetska komponenta bila glavni pojedinačni pokretač ubrzanja u proljeće 2026. Neizvjesnost oko američke trgovinske politike istovremeno je pritiskala dionice u trenucima najave novih carina, a olakšavala ih čim bi se najavio dogovor ili odgoda — obrazac koji se ponavljao gotovo mjesečno tijekom promatranog razdoblja.

Digitalna imovina u ovom lancu igra nešto drugačiju ulogu — Bitcoin se sve više ponaša kao rizičnija, poluga-osjetljivija verzija tehnoloških dionica, ne kao "digitalno zlato" kojim ga se često opisivalo. Kad su tehnološke dionice u ljeto 2026. korigirale, Bitcoin nije pokazao poseban otpor; kretao se u istom smjeru, samo izraženije. Ta korelacija, ako se pokaže trajnom, mijenja način na koji bi poduzeća trebala razmišljati o digitalnoj imovini unutar šireg portfelja rizika — ne kao o zaštiti od pada tržišta dionica, nego kao o dodatnom, pojačanom obliku iste izloženosti.

Šest tržišta, jedna zajednička nit: 2025./26. bila je godina u kojoj su geopolitički šokovi — sukob na Bliskom istoku, trgovinski rat SAD-a, pravna neizvjesnost oko carina — nadjačali tradicionalne monetarne signale kao glavni pokretač cijena. Zlato i nafta pokazali su da "sigurna luka" i "strateška roba" danas znače dvoznamenkaste mjesečne oscilacije, ne stabilnost. Bitcoin je dokazao da institucionalno sudjelovanje ne jamči manju volatilnost. Dionice najvećih svjetskih tvrtki nastavljaju rasti, ali vodstvo se mijenja brže nego što modeli portfelja stignu reagirati.

Za Hrvatsku, najkonkretnija poruka je domaća: inflacija se usporava, ali sporije od Mađarske i Slovenije, što znači da domaći poduzetnici i dalje nose relativno veći trošak inputa od regionalne konkurencije. To nije razlog za paniku — trend je jasno silazan — ali jest razlog da se planiranje cijena i marži za drugu polovicu 2026. temelji na stvarnim, mjesečno ažuriranim podacima, ne na pretpostavci da će konvergencija prema eurozoni doći sama od sebe.

Postoji i šira pouka koja povezuje svih šest tržišta obrađenih ovdje: razdoblje "normalne" volatilnosti, na koje su se modeli i navike planiranja oslanjali posljednja dva desetljeća, izgleda sve više kao iznimka, ne pravilo. Kad zlato u istoj godini postavi rekord i zatim izgubi gotovo trećinu vrijednosti, kad nafta oscilira 40 dolara unutar nekoliko mjeseci zbog izjava koje se demantiraju unutar dana, i kad vodeći svjetski indeksi mijenjaju međusobni poredak po prvi put u četiri godine — planiranje utemeljeno na jednoj, fiksnoj pretpostavci postaje rizičnije od samog planiranja s više scenarija.

GNK ASG d.o.o. nastavlja pratiti sve ove pokazatelje kroz vlastiti Market Intelligence pregled, jer smatramo da razumijevanje ovih međusobno povezanih tržišta — valuta, plemenitih metala, digitalne imovine, energenata, dionica i domaće inflacije — nije akademsko pitanje, nego svakodnevni alat za donošenje poslovnih odluka. Kritički pogled na ove brojke ne znači pesimizam; znači priznanje da je 2025./26. bila godina u kojoj su i najveće institucije — od Fed-a do OPEC-a, od Vrhovnog suda SAD-a do Europske komisije — bile prisiljene revidirati vlastite pretpostavke usred godine, više puta. Tvrtka koja svoje planiranje gradi na istoj spremnosti za reviziju, umjesto na jednom, nepromjenjivom scenariju, ulazi u drugu polovicu 2026. u boljoj poziciji od one koja to ne čini.

Izvori podataka: Državni zavod za statistiku (DZS), Hrvatska narodna banka (HNB), Europska komisija (proljetna prognoza 2026.), Eurostat, Europski parlament, Tax Foundation, J.P. Morgan Global Research, RBC Wealth Management, Nasdaq Economic Research, World Gold Council, Trading Economics, tportal, HRT, Reuters (Poll), U.S. Energy Information Administration. Podaci prikupljeni i provjereni 5. kolovoza 2026.

#TržišnaAnalitika #EURUSD #Zlato #Bitcoin #Nafta #Inflacija #GNKASG #NerminSefić #GNKDINAMOLtd #MarketIntelligence


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/globalna-financijska-slika-2025-2026-eur-zlato-bitcoin-inflacija/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #EURUSD2026 #cijenazlata2026 #bitcoincijena2026 #carineSADEuropa #cijenanafte2026 #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaMađarskaSlovenija #NerminSefić

Parametri i analize: 64 parametra koje SPT mjeri — i što pokazuju

Autor: Nermin Sefić Svih 64 parametra sustava SPT — od kretanja, srca i sna do prehrane i taktike — što pokazuju i kako ih šest analiza i ...