Dan kad sam prestao žuriti na sastancima

Autor: Nermin Sefić

Kolumna Nermina Sefića o promjeni koja se dogodila kad je počeo tretirati vrijeme drugih ljudi na sastanku kao jednako vrijedno vlastitom.

Promjena koja se dogodila kad sam počeo tretirati vrijeme drugih ljudi na sastanku kao jednako vrijedno vlastitom.

Dugo sam sastanke gledao kroz vlastitu perspektivu - koliko brzo mogu proći kroz agendu, koliko vremena imam prije sljedeće obveze. Ova perspektiva, iako razumljiva, imala je skrivenu cijenu koju dugo nisam prepoznavao - u žurbi da završim sastanak brzo, često sam nesvjesno prekidao ljude, žurio kroz pitanja koja su zaslužila više vremena, i općenito slao poruku da je moje vrijeme vrjednije od njihovog.

Promjena je došla postupno, ne u jednom dramatičnom trenutku, kroz sve veću svjesnost o tome kako se osjeća biti na drugoj strani te dinamike - biti osoba čije pitanje se prekine, čiji doprinos se požuri kroz, jer je netko drugi u prostoriji vidljivo željan da sastanak brže završi.

Danas pokušavam ući u svaki sastanak s namjerom da vrijeme svih prisutnih tretiram kao jednako vrijedno vlastitom - što ne znači da sastanci moraju trajati dulje, nego da unutar vremena koje imamo, svaki glas dobije genuinu, ne požurenu pažnju. Ova jednostavna promjena stava, primijenio sam, promijenila je kvalitetu razgovora znatno više nego bilo koja tehnika facilitacije koju sam ikad naučio.

---

Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/gnk-aktual/kolumne/dan-kad-sam-prestao-zuriti-na-sastancima/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #sastanci #poštovanje #NerminSefić #kolumna

Čovjek koji mi je rekao ne

Autor: Nermin Sefić

Kolumna Nermina Sefića o vrijednosti ljudi koji su spremni reći ne, čak i kad je to neugodno, i zašto takvi ljudi zaslužuju zaštitu, ne odbacivanje.

Vrijednost ljudi koji su spremni reći ne, čak i kad je to neugodno, i zašto takvi ljudi zaslužuju zaštitu, ne odbacivanje.

Sjećam se trenutka kad mi je netko u timu rekao, izravno i bez uljepšavanja, da je moja ideja loša - ne "možda bismo mogli razmisliti o alternativama", nego jasno, konkretno "ovo neće raditi, i evo zašto". Prvi instinkt bio je odbrambenost. Drugi, razumniji instinkt, bio je prepoznati koliko je rijetka i vrijedna ta vrsta izravnosti.

Većina ljudi, posebno u odnosu prema nekome s formalnom vlašću, prirodno omekšava kritiku, uvija je u kvalifikacije i ublažavanja koja čine poruku ugodnijom za primatelja, ali manje jasnom i manje korisnom. Osoba koja je spremna reći jasno "ne" ili "ovo je pogrešno", bez nepotrebnog ublažavanja, pruža rijetku, vrijednu uslugu - stvarnu, neiskrivljenu informaciju umjesto socijalno prihvatljive, ali manje korisne verzije.

Problem je što ta izravnost, ako se ne nagradi eksplicitno, brzo nestane. Ljudi koji jednom kažu jasno "ne" i osjete i najmanju kaznu za to - suptilnu hladnoću, isključivanje iz budućih razgovora - brzo nauče da je sigurnije vratiti se uljepšanom, manje korisnom stilu komunikacije. Vodstvo koje želi zadržati pristup stvarnoj, neuvijenoj informaciji mora aktivno, vidljivo nagrađivati upravo tu vrstu neugodne izravnosti, ne samo je tolerirati.

---

Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/gnk-aktual/kolumne/covjek-koji-mi-je-rekao-ne/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #vodstvo #kritičkaprosudba #NerminSefić #kolumna