ponedjeljak, 28. rujna 2026.

GNK ASG: digitalni izvoz mjeri se dokazima, ne kamionima

GNK ASG: digitalni izvoz mjeri se dokazima, ne kamionima

Autor: Nermin Sefić

GNK ASG objavljuje analizu Nermina Sefića o izvozu softvera, digitalnim uslugama, poslovnim pokazateljima, kapitalu i metodologiji usporedbe hrvatskih izvoznika.

GNK ASG objavljuje novu autorsku analizu Nermina Sefića o tome kako treba čitati izvoz softvera, digitalne usluge i poslovne pokazatelje suvremenih tehnoloških kompanija.

Glavna poruka analize jest da se softverski izvoz ne može ozbiljno ocjenjivati pitanjem je li proizvod fizički izašao preko granice na CD-u, DVD-u ili drugom nosaču. SaaS, cloud, API, udaljeni deployment i sigurni digitalni prijenos standardni su modeli isporuke suvremenog softvera.

Provjerljivost zato mora počivati na poslovnim dokazima: ugovoru, kupcu, isporuci, prihvatu, računu, poslovnim knjigama i poreznom tragu. Jednako tako, broj zaposlenih nije dovoljan za zaključak o kapacitetu kompanije koja radi kroz IP, automatizaciju, licence, vanjske stručnjake i partnerske mreže.

Analiza se posebno bavi GNK ASG d.o.o., odnosom prihoda, kapitala, imovine, potraživanja, obveza i dobiti te upozorava da izoliranje jedne brojke može dati potpuno pogrešnu sliku poslovnog modela.

Otvara se i pitanje metodologije javnih rangiranja hrvatskih izvoznika: prije usporedbe potrebno je jasno odrediti uspoređuju li se roba ili usluge, pojedinačno društvo ili grupa te koja se računovodstvena i statistička osnova koristi.

#GNKASG #NerminSefic #NerminSefić #GNKDINAMOLtd #HrvatskiSoftver #IzvozSoftvera #DigitalniIzvoz #IzvozUsluga #FINA #HGK #SeficNermin #SefićNermin


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/hrvatski-softver-izvoz-nevidljivi-lider/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #hrvatskisoftver #digitalniizvoz #izvozusluga #FINA #HGK

GNK DINAMO pred EUIPO-om: kronologija prijava žiga i status opozicije

GNK DINAMO pred EUIPO-om: kronologija prijava žiga i status opozicije

Autor: Nermin Sefić

Pregledna, na dokumentima temeljena kronologija EUIPO postupka oko žiga GNK DINAMO — tko je i kada prijavio, status opozicije B 003264455 i trenutni procesni koraci.

Pred Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) trenutno je u tijeku postupak koji se tiče prijava žiga "GNK DINAMO". Radi se o tehničkom, ali javno relevantnom pitanju — tko je i kada zatražio zaštitu tog naziva na razini Europske unije, i kako se ti zahtjevi međusobno odnose. Ovaj pregled donosi kronologiju kako proizlazi iz službenih dokumenata podnesenih EUIPO-u, uz jasnu naznaku da je riječ o **postupku koji je još u tijeku**, ne o konačnoj odluci.

Prema statusnom pregledu koji je GNK DINAMO Ltd. podnio u okviru opozicije B 003264455, slijed događaja je sljedeći:

U svom podnesku, GNK DINAMO Ltd. — putem ovlaštenog zastupnika Nermina Sefića — argumentira da njegova prijava od 12. srpnja 2025. ima raniji datum podnošenja od klupske prijave iz studenoga iste godine, te da su oba znaka identična ("GNK DINAMO"), s preklapajućim popisima roba i usluga u razredima 25, 35 i 41. Na temelju toga traži da se kasnija klupska prijava odbije, ili, podredno, da se postupak suspendira dok se konačno ne razriješi status ranije prijave 019217073.

Podnesak posebno ističe procesnu okolnost: klub je svoju novu prijavu podnio tek nakon što su postupci opoziva protiv njegovih vlastitih, starijih hrvatskih žigova već bili u tijeku — činjenica za koju, prema podnesku, klub kao nositelj tih prava "je znao ili je morao znati".

Vrijedi jasno reći: ovo je podnesak jedne strane u sporu koji EUIPO još nije riješio. Nogometni klub ima priliku odgovoriti na navode do određenog roka, a konačnu odluku donosi Ured, ne bilo koja od strana. Ništa u ovom pregledu ne predstavlja presudu o tome tko je "u pravu" — samo prenosi ono što je formalno, dokumentirano podneseno i koji je trenutni procesni status.

Za čitatelje kojima ovaj kontekst nije poznat: udrugu Građanski nogometni klub "Dinamo" trenutno vodi predsjednik kluba Zvonimir Boban, dok upravu čine Zvonimir Manenica i Hrvoje Puhalo. Manenica je od lipnja 2025. preuzeo domenu financija i općih poslova unutar uprave, dok je Puhalo zadužen za prodaju i marketing. Ova informacija dolazi iz javno dostupnih izvora — službene stranice kluba i medijskih izvještaja o imenovanjima — i ovdje se navodi isključivo kao kontekst o tome tko institucionalno predstavlja udrugu, ne kao izjava bilo koga od njih o ovom konkretnom sporu, za koju nemamo izvor.

Situacije u kojima dvije strane paralelno prijavljuju identičan ili sličan znak nisu neuobičajene kad postoji povijesna, kulturna ili poslovna veza s istim imenom — u ovom slučaju, imenom koje asocira na dugu nogometnu tradiciju. EU sustav žigova rješava takve sukobe kroz jasno definiran procesni okvir: prioritet prema datumu prijave, mogućnost opozicije na temelju starijih prava, i mogućnost osporavanja tih starijih prava ako se ona dulje vrijeme ne koriste na tržištu u odgovarajućim razredima. Upravo ta tri mehanizma — datum prijave, opozicija i opoziv zbog nekorištenja — sada su istovremeno aktivna u ovom slučaju, što objašnjava zašto je EUIPO odlučio suspendirati jedan dio postupka dok se ne razriješi status povezanih prava.

Za razumijevanje ovog konkretnog slučaja korisno je razumjeti opći okvir. EU žig (EUTM, ranije poznat kao žig Zajednice) jedinstveno je pravo koje vrijedi u svih 27 država članica Europske unije odjednom, za razliku od nacionalnog žiga koji vrijedi samo u jednoj državi. Prijavu se podnosi Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), sa sjedištem u Alicanteu, Španjolska.

Sustav djeluje prema jasnom načelu prvenstva prijave — tko prvi zatraži zaštitu određenog znaka za određene razrede robe i usluga, taj u pravilu ima prednost pred kasnijim prijaviteljem istog ili sličnog znaka. To načelo objašnjava zašto je datum podnošenja prijave — u ovom slučaju 12. srpnja 2025. naspram 13. studenoga 2025. — tako značajna činjenica u opisanoj kronologiji.

Nakon što je prijava objavljena, treće strane imaju rok od tri mjeseca da podnesu opoziciju ako smatraju da nova prijava krši njihova ranija prava — bilo raniji EU žig, bilo raniji nacionalni žig priznat u bilo kojoj državi članici. Upravo je to mehanizam kroz koji je klub 19. kolovoza 2025. osporio prijavu GNK DINAMO Ltd., pozivajući se na starije hrvatske žigove.

Nicanska klasifikacija, međunarodni sustav koji EUIPO koristi za razvrstavanje roba i usluga, dijeli sve moguće predmete zaštite u 45 razreda. Tri razreda spomenuta u ovom sporu posebno su relevantna za sportski kontekst:

Preklapanje interesa u baš ova tri razreda nije slučajno — oba subjekta, prema javno dostupnim prijavama, traže zaštitu upravo u područjima koja su najbliže vezana uz identitet i komercijalnu vrijednost imena "Dinamo" u sportskom kontekstu.

Jedan od tri paralelna mehanizma aktivna u ovom slučaju jest postupak opoziva žiga zbog nekorištenja — pravni alat dostupan u gotovo svim sustavima zaštite žigova, uključujući hrvatski i EU sustav. Načelo je jednostavno: žig postoji da zaštiti stvarnu tržišnu upotrebu znaka, ne da rezervira ime zauvijek bez namjere korištenja. Ako nositelj žiga ne koristi registrirani znak na tržištu, za robe ili usluge za koje je registriran, kontinuirano pet godina, bilo koja zainteresirana treća strana može zatražiti opoziv tog žiga u tim razredima.

U opisanom slučaju, postupci opoziva pokrenuti 30. rujna 2025. odnose se na hrvatske žigove Ž980668 i Z20081114, oba registrirana pod nazivom DINAMO. Ishod tih postupaka izravno određuje hoće li ti stariji hrvatski žigovi uopće moći poslužiti kao valjana osnova za opoziciju B 003245991 koju je klub podnio protiv prijave GNK DINAMO Ltd. — što objašnjava zašto je EUIPO 9. srpnja 2026. odlučio suspendirati tu opoziciju dok se pitanje ne razriješi.

Vrijedi napomenuti da se u ovom slučaju paralelno vode postupci na dvije razine — pred EUIPO-om (za EU žig) i pred hrvatskim Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo, DZIV (za hrvatske nacionalne žigove čiji je opoziv zbog nekorištenja u tijeku). Ta dva postupka nisu formalno spojena, ali su sadržajno usko povezana, jer valjanost hrvatskih žigova izravno utječe na to mogu li poslužiti kao osnova za opoziciju na razini EU-a. Upravo ta međuovisnost — a ne bilo kakva formalna konsolidacija postupaka — objašnjava zašto je EUIPO svoju odluku o suspenziji izričito povezao sa statusom nacionalnih postupaka.

Postupci opozicije pred EUIPO-om u prosjeku traju između dvanaest i osamnaest mjeseci od podnošenja do prvostupanjske odluke, ovisno o složenosti predmeta i broju produljenja rokova koje strane zatraže tijekom takozvanog "cooling-off" razdoblja predviđenog za mirno rješenje. Kad se, kao u ovom slučaju, jedan postupak formalno suspendira zbog ovisnosti o ishodu drugog, povezanog postupka, ukupno trajanje do konačnog rješenja može se produljiti i na nekoliko godina — jer se sat za glavni postupak, u praksi, zaustavlja dok se ne razriješi preduvjet o kojem ovisi.

Rok postavljen za dostavu dodatnih činjenica i argumenata u opoziciji B 003264455 — 28. studenoga 2026. — predstavlja samo jedan korak u tom dužem procesu, ne konačan datum odluke.

GNK DINAMO Ltd. tvrtka je registrirana u Boulderu, Colorado, SAD, čiji je osnivač Nermin Sefić. Tvrtka u Zagrebu posluje kroz inozemnu podružnicu GNK DINAMO Ltd, Podružnica Zagreb, registriranu 11. srpnja 2025. na adresi Aleja Matije Ljubeka 33. GNK ASG d.o.o., također u vlasništvu povezanom sa Sefićem, zagrebačka je tvrtka koja u svom poslovnom opisu navodi tehnološke i sportsko-analitičke djelatnosti.

Građanski nogometni klub "Dinamo" registrirana je udruga sa sjedištem na Maksimirskoj cesti 128, Zagreb, osnovana 1911. kao HŠK Građanski, a djeluje pod imenom Dinamo od 1945. Klub je nositelj dugogodišnje sportske tradicije, s brojnim naslovima prvaka Hrvatske, te je njegov stadion Maksimir dom prve momčadi.

Ime "Dinamo" u hrvatskom, ali i širem regionalnom kontekstu, nosi snažnu simboličku težinu vezanu uz desetljeća sportske povijesti, navijačku kulturu i lokalni identitet grada Zagreba. Upravo ta simbolička vrijednost objašnjava zašto pitanje tko smije komercijalno koristiti to ime — u odjeći, marketingu ili organizaciji sportskih događaja — nije samo tehničko pravno pitanje, nego dotiče i širu javnu percepciju o tome što ime "Dinamo" predstavlja i tko ima legitimno pravo govoriti u njegovo ime.

Upravo zbog te osjetljivosti, EUIPO postupci poput opisanog dobivaju pažnju šire javnosti, ne samo pravnih stručnjaka — jer njihov ishod, kad god bude konačan, ima posljedice izvan uskog pravnog konteksta same registracije žiga.

Osim roka od 28. studenoga 2026. za dostavu argumenata u opoziciji B 003264455, čitatelji koji žele pratiti razvoj ovog slučaja trebali bi obratiti pažnju na tri paralelna toka: prvo, ishod postupka opoziva hrvatskih žigova Ž980668 i Z20081114 pred nadležnim nacionalnim tijelom; drugo, hoće li i kada EUIPO nastaviti suspendiranu opoziciju B 003245991 nakon što se razriješi status tih nacionalnih žigova; i treće, konačnu odluku EUIPO-a o samoj opoziciji B 003264455, koja je predmet ovog pregleda.

Kako niti jedan od ta tri toka još nije zaključen, svaka konačna ocjena o ishodu spora u ovom trenutku bila bi preuranjena — a upravo je to razlog zašto ovaj pregled ostaje strogo ograničen na ono što je dokumentirano i procesno potvrđeno, bez nagađanja o ishodu.

Prema trenutnom rasporedu, rok za dostavu dodatnih činjenica i argumenata u opoziciji B 003264455 postavljen je na 28. studenoga 2026. Do tada, i dok se ne razriješi status suspendirane opozicije B 003245991, konačan ishod ostaje otvoren. Nastavit ćemo pratiti javno dostupan status postupka i ažurirati ovaj pregled kad EUIPO donese daljnje odluke.

Kronologija temeljena na službenom podnesku "Statement of Facts, Evidence and Arguments", opozicija EUIPO br. B 003264455 (EUTM prijava 019275851), s pripadajućim prilozima uključujući EUIPO eSearch zapise i potvrde o statusu postupka. Riječ je o podnesku jedne strane u postupku koji je još u tijeku.

#EUIPO #ŽigDINAMO #GNKDINAMOLtd #GNKASG #NerminSefić #GNKDinamoZagreb #ZvonimirBoban #ZvonimirManenica #HrvojePuhalo #Navijači #PravniStatus #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/euipo-opozicija-gnk-dinamo-kronologija/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #EUIPOGNKDINAMO #žigDINAMO #opozicijaB003264455 #EUTM019217073 #NerminSefić

nedjelja, 27. rujna 2026.

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata i carine SAD-a

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata i carine SAD-a

Autor: Nermin Sefić

Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, nafte, zlata, tečaj EUR/USD i carine SAD-a na EU izvoz, s grafovima i izvorima.

Kraj 2025. i prva polovica 2026. donijeli su najveću razliku u kretanju cijena između Hrvatske, Slovenije i Mađarske od ulaska Hrvatske u eurozonu. Dok je prosjek europodručja krajem 2025. gotovo dotaknuo ciljanih dva posto, Hrvatska je u ožujku 2026. zabilježila skok na 4,8 posto — treću najvišu stopu u cijeloj eurozoni — a u svibnju je inflacija mjerena nacionalnim indeksom iznosila čak 5,2 posto. Slovenija i Mađarska prošle su kroz vlastite, različite putanje, a razlike između tri susjedne zemlje otkrivaju koliko različito iste globalne šokove — rat na Bliskom istoku, američke carine, jaka potražnja za zlatom — apsorbiraju gospodarstva slične veličine, ali različite strukture.

Hrvatska je 2025. godinu završila s godišnjom inflacijom od 3,7 posto, umjereno iznad prosjeka eurozone, ali unutar očekivanog raspona za gospodarstvo koje je tek nedavno ušlo u monetarnu uniju. Prosinačka stopa od 3,3 posto djelovala je kao znak stabilizacije — najniža mjesečna vrijednost cijele godine.

Taj se trend prekinuo već u siječnju 2026., kada je inflacija ponovno ubrzala na 3,4 posto, a potom nastavila rasti: veljača 3,8 posto, ožujak čak 4,8 posto prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, uz harmonizirani indeks (HICP) od 4,7 posto — prema procjenama Eurostata, najvišu stopu u cijeloj eurozoni tog mjeseca, čiji je prosjek iznosio 2,5 posto. Državni zavod za statistiku ubrzanje je pripisao prvenstveno vanjskim šokovima, ponajviše ratu na Bliskom istoku koji je poremetio cijene energenata: energija je u ožujku poskupjela 11,3 posto na godišnjoj razini, naspram 4,4 posto mjesec ranije.

Hrvatska narodna banka u svom komentaru za svibanj 2026. bilježi daljnje ubrzanje pa usporavanje: ukupna inflacija mjerena HICP-om dosegnula je 5,4 posto u travnju, da bi se u svibnju usporila na 4,9 posto, ponajviše zahvaljujući usporavanju rasta cijena hrane. Nacionalni indeks potrošačkih cijena, koji točnije odražava stvarnu potrošačku košaricu hrvatskih građana, pokazao je u svibnju 5,2 posto — čak i viši od HICP-a. Razlika između hrvatske i prosječne inflacije europodručja u svibnju je iznosila 1,7 postotnih bodova, što je manje nego 2,4 postotna boda u travnju, ali i dalje znatno.

Struktura hrvatske inflacije ostaje dosljedna kroz cijelo razdoblje: usluge su glavni pojedinačni pokretač (7,0 posto u svibnju, nakon što je u siječnju dosegnula čak 7,2 posto), dok se energija, unatoč usporavanju na 16,9 posto u svibnju sa 17,5 posto u travnju, i dalje nalazi na iznimno visokoj razini zbog ranijih poskupljenja naftnih derivata. Temeljna inflacija — ona koja isključuje hranu i energiju — treći je mjesec zaredom iznosila 3,7 posto, što pokazuje da cjenovni pritisci nisu ograničeni samo na volatilne kategorije.

Godišnja stopa inflacije (HICP) za dostupne mjesece, Hrvatska, Slovenija i Mađarska. Izvor: Eurostat, DZS, HNB, SURS, Europska komisija.

Slovenija je ušla u 2026. s inflacijom od 1,9 posto u siječnju — znatno nižom od hrvatske. No taj se trend brzo promijenio: veljača 2026. donijela je skok na 2,8 posto godišnje inflacije mjerene HICP-om, dok je nacionalni indeks (ICPŽ) pokazao gotovo identičnih 2,9 posto. Glavni pokretač bio je rast cijena stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih goriva — 10,7 posto na godišnjoj razini, s doprinosom od 1,3 postotna boda samoj ukupnoj inflaciji. Slijedile su podražitve hrane i bezalkoholnih pića (3,6 posto), zdravstva (6,1 posto) te alkoholnih pića i duhana (5,6 posto).

Slovenski analitičari primjećuju da se slovenska inflacija kreće suprotno od šireg trenda EU-a: dok cijene u većini članica usporavaju, u Sloveniji su ponovno ubrzale. Banka Slovenije za 2026. godinu prognozira gospodarski rast od 1,9 posto uz inflaciju od 3,6 posto — prognoza koja pretpostavlja da se sukob na Bliskom istoku neće dodatno zaoštriti; brzo okončanje sukoba i pad cijena energenata mogli bi sniziti i inflaciju i povećati rast, ali to prema Banci Slovenije trenutačno nije osnovni scenarij.

U ožujku 2026. slovenska inflacija dodatno je porasla na 2,4 posto godišnje (HICP), s mjesečnim rastom od 0,4 posto. Cijene usluga bile su u prosjeku više za 4,1 posto na godišnjoj razini, dok su cijene robe rasle sporije, 1,5 posto.

Mađarska predstavlja treći, potpuno drugačiji obrazac. Prema podacima Europske komisije, mađarska inflacija mjerena HICP-om u prosjeku je 2025. iznosila čak 4,4 posto, s temeljnom inflacijom (bez energije i hrane) od 5,9 posto — najviša razina među tri promatrane zemlje tijekom prošle godine. No do ožujka 2026. ta se inflacija naglo smanjila na 2,1 posto, zahvaljujući padu inflacije cijena hrane, umjerenom repriceanju usluga i regulaciji cijena goriva koja je ograničila utjecaj rastućih cijena nafte uzrokovanih sukobom na Bliskom istoku.

Zanimljivo, mađarska inflacija za veljaču 2026. prema Eurostatovim podacima pala je na samo 1,6 posto godišnje — daleko ispod hrvatske i slovenske razine istog mjeseca. Europska komisija procjenjuje da će mađarska inflacija nastaviti umjereno padati, s 4,4 posto u 2025. na 3,2 posto u 2026. i 3,1 posto u 2027., ponajviše zahvaljujući sedmoposto​tnom jačanju mađarske forinte u 2026. koje djelomično poništava domaće inflacijske pritiske uzrokovane snažnom potražnjom i visokim rastom plaća — minimalna plaća u Mađarskoj porasla je 11 posto.

Ova brza dezinflacija ima svoju cijenu: opći proračunski deficit Mađarske projicira se na 6,2 posto BDP-a u 2026., nakon uvođenja niza mjera koje povećavaju deficit krajem 2025. i početkom 2026., a omjer duga prema BDP-u nastavlja rasti prema 76,8 posto do 2027. Drugim riječima, dio mađarskog pada inflacije financiran je fiskalnom ekspanzijom čija cijena tek dolazi na naplatu.

Podaci Eurostata o kretanju cijena kroz cijeli lanac opskrbe hranom — od proizvođačkih cijena u poljoprivredi, preko prehrambene industrije, do uvoznih cijena — otkrivaju razlike koje mjesečne stope inflacije same po sebi ne prikazuju. Promatrano kumulativno, od srpnja 2021. do prosinca 2025., cijena hrane u Francuskoj i Finskoj porasla je za oko 20 posto, u baltičkim zemljama oko 50 posto, a najgore je prošla Mađarska s čak 60 posto. Hrvatska se u prosincu 2025. nalazila na 42 posto kumulativnog rasta cijena hrane — oko 9 posto iznad prosjeka Europske unije i iznad susjedne Slovenije, ali znatno ispod Mađarske.

Podaci o proizvođačkim cijenama otkrivaju zanimljiv obrazac specifičan za Hrvatsku: dok su domaće proizvođačke cijene u poljoprivredi i prehrambenoj industriji rasle sporije nego u većini članica EU-a, uvozne cijene hrane rasle su dvostruko brže od domaćih proizvođačkih cijena. Ta razlika — nepostojeća kod zemalja i sa slabijom i sa jačom inflacijom od Hrvatske — upućuje na strukturnu ovisnost hrvatskog prehrambenog sektora o uvozu u trenutku kad su globalni lanci opskrbe pod pritiskom.

U apsolutnim brojkama, proizvođačke cijene u poljoprivredi bile su u prosincu 2025. u Hrvatskoj 29 posto više nego u srpnju 2021., u Sloveniji 38 posto, a u Mađarskoj čak 45 posto. U prehrambeno-prerađivačkoj industriji razlike su još izraženije: Hrvatska 26 posto, Slovenija 39 posto, Mađarska 64 posto — što djelomično objašnjava zašto je mađarska potrošačka inflacija hrane bila toliko visoka unatoč tome što je mađarsko gospodarstvo, uz slovensko, stabilnije u poljoprivrednom sektoru nego hrvatsko.

Kumulativni rast potrošačkih cijena hrane, srpanj 2021. – prosinac 2025. Izvor: Eurostat.

Rast proizvođačkih cijena u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, prosinac 2025. naspram srpnja 2021. Izvor: Eurostat, Gospodarski list.

Cijena Brent nafte tijekom 2026. bilježi izraženu volatilnost izravno povezanu sa sukobom na Bliskom istoku. Na početku kolovoza 2026. Brent se kretao oko 90 dolara po barelu, uz jednodnevne oscilacije od nekoliko postotnih bodova ovisno o vijestima o pregovorima SAD-a i Irana oko Hormuškog tjesnaca — ključne točke kroz koju prolazi značajan dio globalne pomorske trgovine naftom. Kad su se pojavile vijesti o mogućem sporazumu i normalizaciji prolaza kroz tjesnac, cijena je u jednom danu pala i preko 4,7 posto, s prijašnjeg zatvaranja od 83,77 na sesijski minimum od 78,77 dolara, prije stabilizacije oko 80 dolara — jasan primjer koliko je tržište nafte danas osjetljivo na geopolitičke signale, ne samo na temeljnu ponudu i potražnju.

Zlato je krenulo suprotnim smjerom. Cijena je tijekom 2026. dosegnula rekordnih 5.602,22 dolara po unci krajem siječnja, da bi se do kolovoza stabilizirala u rasponu od 4.100 do 4.170 dolara. Analitičari taj rast pripisuju kombinaciji strukturnih čimbenika: rekordnoj kupnji zlata od strane središnjih banaka, ustrajnoj globalnoj inflaciji te takozvanoj "petlji oskudice" u kojoj proizvodnja rudnika raste tek jedan do dva posto godišnje, daleko sporije od potražnje. Dodatan pritisak stvaraju i nove carine na uvoz zlata u pojedinim regijama, koje povećavaju lokalne maloprodajne cijene iznad globalne spot cijene.

Za investitore i poduzeća u eurozoni, kretanje zlata mora se promatrati zajedno s tečajem EUR/USD, koji se sredinom 2026. kretao oko 1,14 dolara za euro. Slabiji dolar čini zlato jeftinijim u eurima i povećava potražnju unutar eurozone, dok jači dolar djeluje suprotno — što znači da europski investitor u zlato zapravo drži dvostruku poziciju: na cijenu metala i na tečaj.

Kretanje cijene Brent nafte (USD/barel) i zlata (USD/troy unca), siječanj 2025. – kolovoz 2026. Izvor: Investing.com, Trading Economics, JM Bullion, GoldPrice.org.

Trgovinski odnos EU-a i SAD-a doživio je u 2025. i 2026. temeljitu promjenu koja izravno utječe na cijene uvoznih proizvoda u Europi, a time i na inflaciju. Nakon dogovora najavljenog 28. srpnja 2025., konačan okvir stupio je na snagu 1. srpnja 2026.: SAD sada na većinu EU izvoza primjenjuje jedinstvenu, sveobuhvatnu carinsku stopu od 15 posto, koja uključuje postojeće MFN carine — bez dodatnog slaganja carina jedne na drugu. Za proizvode čija je MFN stopa već 15 posto ili viša, dodatna carina se ne primjenjuje.

U praksi to znači da su carine na europske automobile pale s ranijih 27,5 posto (2,5 posto MFN plus 25 posto Section 232) na jedinstvenih 15 posto — značajno rasterećenje za njemačku automobilsku industriju. Farmaceutski proizvodi, poluvodiči i drvna građa dobili su isti 15-postotni strop. No čelik i aluminij ostali su izuzeti iz dogovora: ta dva sektora i dalje nose carinu od 50 posto, nakon što je EU izvoz čelika u SAD u drugoj polovici 2025. pao 30 posto pod teretom te iste stope, a opseg je proširen na više od 400 izvedenih proizvoda — strojeve, spojne elemente, gotove dijelove — što širi izloženost i na poduzeća koja izravno ne izvoze sirovi čelik, nego gotove proizvode koji ga sadrže.

Za usporedbu, prosječne američke carine na europske proizvode prije cijelog ovog programa bile su u niskim jednoznamenkastim postocima. Novi strop od 15 posto, iako je znatno niži od 30-postotne stope koja je prijetila EU-u ako dogovor ne bude postignut do kolovoza 2025., i dalje predstavlja višestruko povećanje troška uvoza u odnosu na stanje prije samo dvije godine — trošak koji se, barem djelomično, prelijeva na potrošačke cijene s obje strane Atlantika.

Carinske stope SAD-a na EU izvoz, prije i nakon trgovinskog dogovora od 1. srpnja 2026. Izvor: Europska komisija, Congress.gov, Norton Rose Fulbright.

Europska središnja banka tijekom 2025. i rane 2026. uspjela je stabilizirati inflaciju europodručja bliže ciljanim dvama postotcima, pri čemu je prosinačka stopa od 1,9 posto potvrdila da je razdoblje agresivnog zatezanja monetarne politike praktički ispunilo svoju svrhu. No ta uspješna priča vrijedi za prosjek — pojedinačne članice, poput Hrvatske, Slovačke, Estonije i Austrije, ostale su znatno iznad cilja, što ESB-u otežava daljnje popuštanje kamatnih stopa bez rizika ponovnog raspirivanja inflacije u tim gospodarstvima.

Na američkoj strani, politika je usmjerena prema drugom cilju — zaštiti domaće industrije kroz carine, uz istovremeno upravljanje inflacijskim pritiskom putem kamatnih stopa Federalnih rezervi. Tržišta sredinom 2026. procjenjuju vjerojatnost rujanskog povećanja kamatne stope na oko 57-63 posto, ovisno o razvoju pregovora oko Hormuškog tjesnaca i njihovom utjecaju na cijene energenata — jasan znak da američka monetarna politika ostaje taoc istih geopolitičkih rizika koji pokreću i europska tržišta nafte i zlata.

Za hrvatska poduzeća koja uvoze robu iz SAD-a ili izvoze u SAD, ova dva paralelna razvoja — europska borba s vlastitom, iznadprosječnom inflacijom i američka carinska politika koja poskupljuje uvoz iz EU-a — stvaraju dvostruki pritisak: rastući domaći troškovi repromaterijala i energije, uz istovremeno smanjenu konkurentnost izvoza prema američkom tržištu zbog carina koje pogađaju upravo sektore poput strojogradnje i prerađivačke industrije u kojima je Hrvatska tradicionalno aktivna.

Hrvatska, Slovenija i Mađarska prošle su kroz 2025. i prvu polovicu 2026. različitim putanjama inflacije — Mađarska s najvišom polaznom točkom i najbržim padom, Slovenija s neočekivanim zaokretom naviše usred općeg europskog usporavanja, Hrvatska s uporno visokom i volatilnom stopom koja je u ožujku 2026. dosegnula vrh cijele eurozone. Zajednički im je nazivnik izloženost istim vanjskim šokovima — sukobu na Bliskom istoku koji pokreće cijene energije, američkoj carinskoj politici koja poskupljuje uvoz, te globalnoj potražnji za zlatom koja odražava širu neizvjesnost.

Za poduzeća koja posluju u regiji, praktična pouka nije u tome koja je zemlja trenutačno "najbolja" po stopi inflacije, nego u razumijevanju strukturnih razlika koje te stope proizvode — hrvatska ovisnost o uvoznoj hrani, mađarska fiskalna cijena brze dezinflacije, slovenska osjetljivost na cijene energenata. Ta razumijevanja, ne mjesečna brojka sama po sebi, temelj su za realno planiranje troškova i cijena u regiji koja, unatoč zajedničkoj valuti dviju od tri zemlje, ostaje ekonomski heterogena.

Članstvo Hrvatske i Slovenije u eurozoni često se pogrešno tumači kao jamstvo približno jednakih cjenovnih kretanja — zajednička valuta, zajednička monetarna politika, sličan ishod. Podaci iz 2025. i 2026. pokazuju suprotno. Hrvatska je u prosincu 2025. bila četvrta zemlja eurozone po visini inflacije, dijeleći treće mjesto s Austrijom pri 3,8 posto, dok je Slovenija u istom razdoblju bila znatno bliže prosjeku. Do ožujka 2026. odnos se dodatno zaoštrio: Hrvatska je s 4,6 posto bila treća najviša u cijeloj Europskoj uniji, odmah iza Rumunjske (9,0 posto) i Litve (4,4 posto), dok je slovenska stopa ostala umjerenija.

Razlog nije u monetarnoj politici — ista kamatna stopa ESB-a vrijedi za obje zemlje — nego u strukturi gospodarstva: udjelu uvozne hrane u potrošačkoj košarici, ovisnosti o uvoznoj energiji, veličini uslužnog sektora osjetljivog na rast plaća te brzini kojom se globalni šokovi prenose kroz domaće lance opskrbe. Hrvatska turistička privreda, primjerice, stvara sezonski pritisak na cijene usluga koji Slovenija u istoj mjeri ne dijeli, dok mađarsko gospodarstvo, izvan eurozone, ima dodatnu polugu koju Hrvatska i Slovenija nemaju — vlastitu monetarnu politiku i tečaj forinte, koji je 2026. ojačao sedam posto i time izravno amortizirao dio uvozne inflacije.

Sve tri zemlje dijele izloženost istom globalnom šoku cijena energije uzrokovanom sukobom na Bliskom istoku, ali taj se šok ne prenosi jednako. Hrvatska bilježi najveći pojedinačni skok — energija je u ožujku 2026. na godišnjoj razini poskupjela 11,3 posto, gotovo utrostručivši veljačku stopu od 4,4 posto. Do svibnja se taj rast dodatno pojačao na 16,9 posto, unatoč blagom usporavanju u odnosu na travanjskih 17,5 posto. Ta razina znatno nadmašuje ono što bi se očekivalo od same promjene cijene sirove nafte na globalnom tržištu, što upućuje na dodatne domaće čimbenike — strukturu opskrbe plinom, regulaciju cijena struje, ili kombinaciju oboje.

Mađarska je, nasuprot tome, djelomično zaštićena regulacijom cijena goriva koju je Europska komisija izričito navela kao jedan od razloga bržeg pada inflacije do ožujka 2026. Takva regulatorna intervencija ograničava prijenos globalnih cijena nafte na domaće potrošače, ali dolazi s vlastitom cijenom — fiskalnim opterećenjem koje se odražava u projiciranom proračunskom deficitu od 6,2 posto BDP-a. Slovenija zauzima srednju poziciju: rast cijena stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih goriva bio je glavni pojedinačni pokretač slovenske inflacije u veljači 2026., s doprinosom od 1,3 postotna boda ukupnoj stopi, ali bez ekstremnih razina zabilježenih u Hrvatskoj.

Organizacije koje posluju istovremeno u sve tri zemlje — a takvih je u regionalnim opskrbnim lancima mnogo — suočavaju se s praktičnim izazovom: jedinstvena regionalna cjenovna strategija, prirodna za tri susjedne, kulturno bliske zemlje, sve je teže održiva kad se stope inflacije razlikuju i za nekoliko postotnih bodova unutar istog mjeseca. Ugovori indeksirani prema jednoj nacionalnoj stopi inflacije mogu značajno odstupati od stvarnog troška poslovanja u drugoj zemlji unutar iste grupe.

Praktičan pristup zahtijeva praćenje ne samo agregatne stope inflacije, nego i njezine strukture po zemlji — udjela energije, hrane i usluga u svakoj nacionalnoj košarici, budući da upravo ta struktura određuje koliko će se globalni šok (rast cijene nafte, jačanje dolara, nova carina) preliti u domaće troškove. Poduzeće izloženo pretežno uslužnom sektoru u Hrvatskoj, gdje usluge nose najveći pojedinačni doprinos inflaciji (7,0 posto u svibnju 2026.), suočava se s bitno drugačijim rizikom od poduzeća izloženog energetski intenzivnoj proizvodnji u Mađarskoj, gdje je regulacija cijena goriva ublažila upravo tu kategoriju troška.

Dugoročno, razlike među trima zemljama vjerojatno će se smanjivati kako se globalni šokovi — prvenstveno sukob na Bliskom istoku i njegov utjecaj na cijene energije — postupno stabiliziraju, no brzina te konvergencije ovisit će o strukturnim čimbenicima koji se ne mijenjaju preko noći: udjelu uvozne hrane, energetskoj neovisnosti i fiskalnom prostoru svake pojedine zemlje da apsorbira šokove bez prenošenja pune cijene na potrošače.

Za brz pregled, ključni pokazatelji obrađeni u ovoj analizi: hrvatska inflacija kretala se od 3,3 posto u prosincu 2025. do vrhunca od 5,4 posto u travnju 2026., uz naknadno usporavanje na 4,9 posto u svibnju. Slovenska stopa porasla je s 1,9 posto u siječnju na 2,8 posto u veljači, dok je mađarska prošla suprotan put — s prosjeka od 4,4 posto u cijeloj 2025. na samo 1,6 posto u veljači 2026., prije stabilizacije oko dva posto. Cijena Brent nafte oscilirala je između 78 i 90 dolara po barelu tijekom 2026., dok je zlato dosegnulo povijesni vrhunac od 5.602 dolara po unci u siječnju, prije stabilizacije oko 4.100-4.170 dolara sredinom godine. Tečaj EUR/USD kretao se oko 1,14, a carine SAD-a na EU izvoz od 1. srpnja 2026. iznose 15 posto za većinu proizvoda, uz zadržanih 50 posto za čelik i aluminij.

Nijedan od ovih pokazatelja ne postoji izolirano — cijena energije utječe na proizvođačke cijene hrane, tečaj utječe na cijenu zlata i uvoznih sirovina, a carine utječu na cijenu gotovih proizvoda koji se vraćaju natrag u potrošačku košaricu preko uvoznih komponenti. Za poduzeća u regiji, praćenje samo jedne brojke — bilo to nacionalna stopa inflacije ili cijena jedne sirovine — daje nepotpunu, često zavaravajuću sliku stvarnog troškovnog pritiska s kojim se suočavaju u drugoj polovici 2026. i dalje.

#Inflacija #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #EURUSD #Zlato #Nafta #CarineEU #GNKASG #NerminSefić #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/analize/inflacija-hrvatska-slovenija-madzarska-2025-2026/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenija #inflacijaMađarska #cijenanafte #cijenazlata #EURUSDtečaj #carineSADEU #NerminSefić

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: zašto susjedi plaćaju različitu cijenu za isti kruh

Inflacija u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj: zašto susjedi plaćaju različitu cijenu za isti kruh

Autor: Nermin Sefić

Detaljna usporedba inflacije u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj 2025-2026: cijene hrane, zlato, nafta, tečaj eura i novi 15-postotni carinski strop SAD-EU.

Kad se u istoj rečenici spomenu Hrvatska, Slovenija i Mađarska, prva pomisao je da riječ "susjedi" znači i slično iskustvo poskupljenja. Brojke iz 2025. i prve polovice 2026. pokazuju nešto suptilnije: tri zemlje s gotovo identičnom geografskom pozicijom prošle su kroz tri različita inflacijska ciklusa, s različitim vrhuncima, različitim uzrocima i različitim brzinama povratka prema stabilnosti.

Ovaj pregled ne nudi jednu brojku kao odgovor. Umjesto toga, slaže sliku iz nekoliko slojeva — domaće potrošačke cijene, globalno tržište zlata i nafte, tečaj eura prema dolaru, i novi carinski režim SAD-a prema Europskoj uniji — jer nijedan od tih slojeva ne djeluje izolirano. Cijena goriva na crpki u Zagrebu danas ovisi jednako o odluci OPEC-a i o tečaju eura koliko i o domaćoj poreznoj politici.

Prema Eurostatovim harmoniziranim podacima, 2025. godina završila je s prosječnom godišnjom inflacijom od 4,4% u Hrvatskoj , 4,4% u Mađarskoj i 2,4% u Sloveniji — Hrvatska i Mađarska dijelile su treće mjesto po visini inflacije u cijeloj Europskoj uniji za tu godinu, iza Rumunjske (6,8%) i Estonije (4,8%).

Iza tih prosjeka kriju se vrlo različite priče. Mađarska je 2025. godinu završila s prosjekom od 4,4%, ali unutar te godine inflacija je oscilirala dramatično — s vrha od 4,3% u rujnu prema iznenađujuće niskoj razini od 1,4% u veljači 2026., najnižoj razini od studenog 2016. Taj pad objašnjava mađarska Središnja banka usporavanjem rasta cijena hrane, energije i usluga, uz privremeni "margin cap" (ograničenje marže) uveden na dodatnih 14 prehrambenih proizvoda 1. prosinca 2025.

Slovenija je 2025. prošla najblaže od sve tri zemlje, s prosjekom od 2,4%, ali europska prognoza za 2026. predviđa ubrzanje prema 3,5% zbog rastućih globalnih cijena energije i hrane. Zanimljivo, Slovenija je u ožujku 2026. privremeno ograničila kupnju goriva na benzinskim postajama i smanjila trošarine na naftu kako bi ublažila skok cijena povezan s bliskoistočnim sukobom — mjera koju ni Hrvatska ni Mađarska nisu javno najavile u istom razdoblju.

Hrvatska je od travnja 2026. bila zemlja s najvišom inflacijom u eurozoni: 5,4% u travnju, dok je EU prosjek iznosio 3,2%. Energetski trošak u Hrvatskoj skočio je 16,9% u svibnju 2026., najviše od sve tri promatrane zemlje, izravno povezan s produljenim sukobom na Bliskom istoku. Do lipnja 2026. hrvatska inflacija usporila je na 4,5%, a usluge su i dalje rasle najbrže — 8,1% na godišnjoj razini.

Statistički ured Slovenije proveo je izravnu usporedbu razina cijena hrane i bezalkoholnih pića između susjednih zemalja za 2025. godinu, koja daje konkretniji uvid od same stope inflacije: cijene hrane u Sloveniji bile su iste kao u Italiji, 1% iznad EU prosjeka. U Hrvatskoj su bile 4% više nego u Sloveniji, dok su u Mađarskoj bile 6% niže.

Ova usporedba objašnjava zašto se u domaćinstvima "osjećaj" inflacije često ne poklapa sa statističkom stopom — apsolutna razina cijena i njezina stopa promjene dvije su različite stvari. Mađarska može istovremeno imati nižu apsolutnu razinu cijena hrane od Hrvatske, a ipak povremeno bilježiti brže godišnje poskupljenje, ako polazi s niže osnove.

Unutar same Mađarske, hrana je krajem 2025. i početkom 2026. prošla nagli obrat: nakon rasta od 4,7% u rujnu 2025., cijene hrane u veljači 2026. pale su 3,2% na godišnjoj razini — deflacija hrane, rijedak fenomen u regiji posljednjih godina. Slovenija je u istom razdoblju bilježila umjereniji rast cijena hrane od 2,6% (ožujak 2026.), dok mađarski pad ostaje statistička anomalija koju analitičari povezuju s privremenim regulatornim ograničenjima marži.

Dok se domaće potrošačke cijene mjere postotcima, globalno tržište sirovina 2025. i 2026. kretalo se brzinom koja nadilazi uobičajene granice. Cijena zlata krenula je s približno 2.624 dolara po unci na početku 2025., popela se preko 4.339 dolara do kraja te godine (rast od oko 65% u jednoj godini), a 28. siječnja 2026. dosegnula povijesni rekord od 5.589,38 dolara po unci.

Analitičari J.P. Morgan Global Researcha predviđaju da bi cijena mogla u prosjeku dosegnuti 6.000 dolara po unci do kraja četvrtog tromjesečja 2026. Iza tog rasta stoji nekoliko istovremenih čimbenika: slabljenje američkog dolara, masovna kupnja zlata od strane centralnih banaka Kine, Indije i Turske u pokušaju smanjenja ovisnosti o dolaru, te opća geopolitička nesigurnost povezana s carinskim ratom i sukobima na Bliskom istoku. Zlato je u rujnu 2025. nadmašilo i svoj inflacijski prilagođen rekord iz 1980. (850 dolara po unci tadašnje vrijednosti).

Nafta je krenula suprotnim smjerom. Dok je zlato bježalo prema gore kao "sigurna luka", cijena nafte tipa Brent pala je s razine oko 80 dolara po barelu na približno 79,53 dolara početkom kolovoza 2026., a Američka uprava za energetske informacije (EIA) u svojim projekcijama predviđa daljnji pad prosječne cijene Brenta s 69 dolara u 2025. na oko 57,7 dolara u 2026., zbog očekivanog globalnog viška ponude i popuštanja geopolitičkih napetosti oko Hormuškog tjesnaca.

Ova suprotna kretanja — zlato gore, nafta dolje — nisu slučajnost. Kad se očekuje smirivanje sukoba, kapital napušta "sigurne luke" poput zlata i naftu kao rizičnu imovinu, i seli se prema dionicama; obrnuto, kad napetost raste, zlato dobiva na vrijednosti dok nafta postaje rizičnija zbog straha od prekida opskrbe. Za hrvatsko, slovensko i mađarsko gospodarstvo, koja su neto uvoznici energije, pad cijene nafte izravno olakšava inflacijski pritisak — dok rast cijene zlata utječe uglavnom posredno, kroz investicijske portfelje i percepciju globalne nesigurnosti.

Tečaj eura prema američkom dolaru rijetko se spominje u raspravama o domaćoj inflaciji, iako izravno utječe na uvoznu cijenu svega što se plaća u dolarima — od nafte do poluvodiča. Početkom kolovoza 2026. euro se kretao oko 1,15 dolara , blizu sedmotjednog maksimuma, ojačan slabljenjem dolara usred smirivanja geopolitičkih napetosti i snažnijih od očekivanih gospodarskih podataka iz eurozone — gospodarstvo je u drugom tromjesečju 2026. naraslo 0,4%, dvostruko brže od očekivanog, uz godišnju inflaciju koja je u srpnju ubrzala na 2,9%.

Jači euro djeluje kao prirodni amortizer uvozne inflacije za sve tri promatrane zemlje: kad euro jača prema dolaru, nafta, plin i sirovine plaćene u dolarima postaju relativno jeftiniji u eurima, neovisno o tome što se događa sa samom dolarskom cijenom te robe. Upravo ta kombinacija — pad cijene nafte u dolarima i istovremeno jačanje eura — objašnjava dio usporavanja hrvatske inflacije u lipnju 2026. u odnosu na travanjski vrhunac.

Trgovinski odnos između Sjedinjenih Država i Europske unije prošao je 2025. i 2026. kroz jedan od najturbulentnijih perioda u posljednjih desetljeća. Travnja 2025. Trumpova administracija najavila je "recipročnu" carinu od 20% na uvoz iz EU-a, a već u svibnju iste godine zaprijetila je i carinom od 50% počevši od lipnja — prijetnja koja nikad nije u potpunosti provedena, ali je stvorila mjesece neizvjesnosti za europske izvoznike.

Konačan dogovor, poznat kao Turnberryjski sporazum, potpisan je krajem srpnja 2025.: SAD i EU dogovorili su baznu carinu od 15% na većinu europske robe koja ulazi na američko tržište, u zamjenu za obvezu EU-a da kupi energiju iz SAD-a u vrijednosti 750 milijardi dolara i uloži dodatnih 600 milijardi dolara u američko gospodarstvo. Analiza njemačkog Instituta za gospodarstvo (IW) pokazuje da je stvarna, efektivna carinska stopa na uvoz iz EU-a u razdoblju od rujna 2025. do veljave 2026. iznosila 8,2% — znatno niže od najavljenih 15%, zahvaljujući izuzećima za pojedine sektore.

Sudac Vrhovnog suda SAD-a u veljači 2026. poništio je dio ranijih IEEPA carina, što je privremeno spustilo opću stopu na 10% (takozvani Section 122 dodatak), no 1. srpnja 2026. na snagu je stupio konačni EU-SAD trgovinski okvir: 15-postotni sveobuhvatni carinski strop na većinu europske robe, koji se ne zbraja s postojećim MFN carinama. Automobilska industrija dobila je značajno olakšanje — carina je pala s 27,5% na 15% — dok čelik i aluminij ostaju pod posebnim, znatno višim režimom od 50%.

Za hrvatske, slovenske i mađarske izvoznike koji prodaju na američko tržište, praktična posljedica je stabilnija, predvidljivija carinska osnova nakon godinu dana neizvjesnosti — ali i dalje znatno viša nego prije 2025., kada su carine na većinu europske robe bile blizu nule prema Ugovoru o slobodnoj trgovini u okviru WTO-a.

Europska komisija je, u zamjenu za carinski strop, preuzela obvezu potpunog ukidanja carina na uvoz američke industrijske robe i poboljšanog pristupa tržištu za određene poljoprivredno-prehrambene proizvode, uključujući jastoge. Prema komisijinim vlastitim navodima, taj je pristup 2025. omogućio europskim izvoznicima zadržavanje pa čak i blagi rast razine trgovine sa SAD-om, uz održavanje ukupno uravnoteženog transatlantskog odnosa.

Istovremeno, kod kuće u eurozoni, Europska središnja banka suočava se s dvostrukim pritiskom: inflacija ubrzava (2,9% u srpnju 2026.) upravo u trenutku kad gospodarski rast iznenađuje pozitivno (0,4% u drugom tromjesečju), što tržište tumači kao signal da bi ECB mogla razmotriti podizanje kamatnih stopa na rujanskom sastanku — obrat od dosadašnje politike popuštanja koja je obilježila veći dio 2025. i početak 2026.

Za tri promatrane zemlje regije, taj obrat ima izravne posljedice. Mađarska već sada projicira porast proračunskog deficita na 6,2% BDP-a u 2026., dok se dug prema BDP-u penje prema 76,8% do 2027. — trend koji čini mađarsko gospodarstvo osjetljivijim na svaku promjenu kamatne politike ECB-a nego što bi to bio slučaj u razdoblju stabilnijih javnih financija. Slovenija, s nižim deficitom (projicirano 3,3% BDP-a u 2026.) i umjerenijim dugom, ima više prostora za apsorpciju šoka viših kamata. Hrvatska, kao dio eurozone od 2023., nema vlastitu monetarnu politiku kojom bi mogla amortizirati domaći inflacijski udar — svaka odluka ECB-a prenosi se izravno, bez filtera nacionalne središnje banke.

Zbroj svih ovih slojeva — domaća inflacija, globalna cijena zlata i nafte, tečaj eura, i novi carinski režim — rijetko se vidi u jednoj vijesti, jer svaka institucija izvještava samo o svom dijelu slike. Hrvatski potrošač koji u kolovozu 2026. plaća račun za gorivo istovremeno je pod utjecajem pada cijene Brent nafte, jačanja eura prema dolaru, i vlastite, i dalje najviše inflacije energije u regiji.

Razlika između Hrvatske, Slovenije i Mađarske u 2025. i 2026. nije razlika u "sreći" ili "nesreći" — to je razlika u strukturi gospodarstva, izloženosti energetskom uvozu, i brzini kojom svaka država prenosi globalne šokove na domaće potrošače. Slovenija je pokazala da izravna intervencija (privremeno ograničenje kupnje goriva, smanjenje trošarina) može ublažiti vrhunac. Mađarska je pokazala da regulatorne mjere poput ograničenja marže na hranu mogu brzo srušiti inflaciju hrane, ali uz rizik tržišnih distorzija. Hrvatska je, kao članica eurozone bez vlastite monetarne politike, ostala najviše izložena čistom prijenosu globalnih energetskih šokova — što djelomično objašnjava zašto je upravo ona, unatoč sličnoj strukturi gospodarstva kao susjedi, u travnju 2026. nosila naslov najviše inflacije u cijeloj eurozoni.

Inflacija sama po sebi ne govori je li stanovništvo stvarno na gubitku — presudno je uspoređuje li se rast plaća s rastom cijena. Ovdje se slika triju zemalja dodatno razlikuje.

Slovenija u 2026. projicira rast nominalnih plaća od 6,5%, ponajviše zbog reforme plaća u javnom sektoru, povećanja minimalne plaće i i dalje zategnute ponude radne snage — što, uz projiciranu inflaciju od 3,5%, ostavlja realan rast kupovne moći od otprilike tri postotna boda. Nezaposlenost u Sloveniji je 2025. porasla na 3,9%, jednu od najnižih razina u cijeloj Europskoj uniji, što dodatno pritišće poslodavce na rast plaća.

Mađarska ide sličnim putem, ali agresivnije: minimalna plaća raste 11% u 2026., uz daljnje povećanje plaća u javnom sektoru i općenito zategnuto tržište rada. Ukupan rast BDP-a u Mađarskoj u 2025. iznosio je tek 0,5%, ponajviše zahvaljujući snažnoj potrošnji koju su omogućili upravo ti veliki rasti plaća i pad stope štednje kućanstava — građani su trošili iz rezervi, ne samo iz tekućeg dohotka. Investicije su istovremeno pale, a izvoz je ostao slab zbog loše izvedbe proizvodnog sektora, što ukazuje na gospodarstvo koje raste zahvaljujući potrošnji, ne proizvodnji.

Hrvatska, kao dio eurozone, nema usporedive vlastite projekcije plaća u istom formatu kao susjedne zemlje izvan monetarne unije, ali strukturno dijeli isti obrazac: rast usluga (7,9-8,1% u 2026.) uvelike je posljedica rasta troškova rada u sektoru usluga, gdje je udio plaća u ukupnom trošku znatno viši nego kod energije ili robe.

Zajednički nazivnik za sve tri zemlje: deficit javnih financija raste. Slovenija projicira deficit od 3,3% BDP-a u 2026. (rastući prema 3,5% u 2027.), dok Mađarska ide znatno dalje — 6,2% BDP-a u 2026., nakon uvođenja niza mjera koje povećavaju deficit krajem 2025. i početkom 2026. Mađarski omjer duga prema BDP-u projiciran je da naraste na 76,8% do 2027., dok slovenski pada s 65,7% (2025.) na 65,1% (2027.) — suprotan trend koji odražava različitu fiskalnu disciplinu dviju vlada usred istog regionalnog inflacijskog vala.

Europska komisija za Sloveniju projicira usporavanje inflacije s 3,5% (2026.) na približno 2,5% (2027.), objašnjeno postupnim popuštanjem pritiska na cijene energije i hrane. Za Mađarsku se očekuje sličan obrazac — s 4,4% (2025.) na 3,2% (2026.) i 3,1% (2027.), potpomognuto jačanjem forinte i slabljenjem domaćih inflacijskih pritisaka. Nijedna od dostupnih prognoza ne predviđa povratak na pretpandemijske razine inflacije od 1-2% prije 2027., što znači da će građani sve tri zemlje barem još godinu-dvije živjeti s inflacijom osjetno iznad povijesnog prosjeka.

Ono što čini ovu prognozu neizvjesnom nije domaća politika, nego upravo oni globalni čimbenici opisani ranije u ovom tekstu: hoće li se bliskoistočni sukob smiriti i time trajno srušiti cijenu nafte, hoće li dolar nastaviti slabiti i time dodatno ojačati kupovnu moć eura za uvoznu robu, i hoće li 15-postotni carinski strop SAD-EU ostati stabilan ili će, kao što se već jednom dogodilo između travnja 2025. i srpnja 2026., ponovno biti predmet pregovora, prijetnji i iznenadnih promjena. Za sada, jedino što je izvjesno jest da tri susjedne zemlje — unatoč zajedničkom tržištu, zajedničkoj valuti u dva od tri slučaja, i sličnoj geografskoj izloženosti istim globalnim šokovima — nastavljaju pisati tri različite inflacijske priče.

Prosječna godišnja stopa prikriva veliku unutarnju raznolikost. Kad se inflacija razloži po sektorima potrošnje, obrazac postaje jasniji: usluge su u sve tri zemlje 2026. rasle brže od robe, dok je energija ostala najvolatilnija kategorija, izravno povezana s bliskoistočnim sukobom.

U eurozoni kao cjelini, usluge su u lipnju 2026. doprinijele 1,51 postotni bod ukupnoj godišnjoj inflaciji, dok je energija dodala 0,77 postotnih bodova — omjer koji se mijenjao mjesečno kako su se cijene nafte kretale. U Hrvatskoj je taj omjer bio još izraženiji: usluge su u lipnju 2026. rasle 8,1% godišnje, dok su cijene neenergetske industrijske robe zapravo pale 0,6%. Drugim riječima, hrvatska inflacija 2026. gotovo je u potpunosti pokretana radno intenzivnim sektorima (turizam, ugostiteljstvo, financijske usluge) i energijom, dok proizvedena roba djeluje kao stabilizirajuća, čak deflatorna sila.

Slovenija pokazuje sličan, ali blaži obrazac: stanovanje i komunalne usluge skočile su 10,7% u veljači 2026., prije nego što su usporile na 5,8% u ožujku nakon vladine intervencije na tržištu goriva. Osiguranje i financijske usluge rasle su 6,4% u veljači, jedna od najbržih kategorija u cijeloj slovenskoj potrošačkoj košarici te godine.

Mađarska je jedina od tri zemlje zabilježila stvarnu deflaciju u pojedinim kategorijama — cijene energije pale su 2,1% krajem 2025., a hrana je, kako je već spomenuto, pala 3,2% u veljači 2026. Istovremeno, najam i stambeni troškovi u Mađarskoj rasli su 5,7% u istom razdoblju, pokazujući da čak i kad glavna stopa inflacije izgleda umirujuće, pojedini, za kućni budžet ključni segmenti mogu se kretati sasvim suprotnim smjerom.

Za poduzeća poput GNK ASG d.o.o. koja posluju preko granica unutar ove tri zemlje, razlike opisane u ovom tekstu nisu apstraktna makroekonomija — one izravno oblikuju odluke o cijenama, ugovorima i valutnoj izloženosti. Poduzeće koje ugovara isporuku u Mađarskoj mora računati s većom volatilnošću cijena hrane i energije unutar iste godine nego u Sloveniji, gdje su intervencije vlade dosad djelovale kao stabilizirajući faktor.

Ugovori s indeksacijom cijena vezanom uz jedinstvenu, agregiranu stopu inflacije nose rizik upravo zbog razlika opisanih u sektorskom pregledu — ugovor indeksiran uz opću HICP stopu ne odražava stvarnost ako se relevantan trošak (primjerice energija ili najam poslovnog prostora) kreće bitno drugačijom brzinom od agregatne brojke. Poduzeća koja ugovaraju dugoročne odnose u sve tri zemlje trebala bi razmotriti indeksaciju vezanu uz specifičnu, relevantnu potkategoriju, ne opću stopu.

Jačanje eura prema dolaru, opisano ranije, izravno smanjuje trošak svih ulaznih sirovina i usluga plaćenih u dolarima za sve tri zemlje — prilika koju poduzeća s dolarskom izloženošću mogu iskoristiti kroz pravovremeno ugovaranje forward pozicija, umjesto čekanja da tečaj sam po sebi donese uštedu bez ikakvog aktivnog upravljanja rizikom.

Podaci o inflaciji temelje se na harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) Eurostata i nacionalnih statističkih ureda (DZS Hrvatska, SURS Slovenija, KSH Mađarska), objavljenim do srpnja 2026. Podaci o cijeni zlata i nafte preuzeti su iz tržišnih izvora (Trading Economics, J.P. Morgan Global Research, World Gold Council) na dan objave ovog teksta i podložni su svakodnevnoj promjeni. Podaci o carinama temelje se na službenim objavama Europske komisije i analizi Njemačkog instituta za gospodarstvo (IW Köln). Sve brojke odražavaju stanje dostupno na datum objave i ne predstavljaju investicijski savjet.

Vrijedi zapamtiti i da nijedna od tri zemlje ne djeluje potpuno neovisno o preostale dvije — Hrvatska, Slovenija i dijelom Mađarska duboko su isprepletene lancima opskrbe, turističkim tokovima i prekograničnom radnom snagom, što znači da inflacijski šok u jednoj zemlji rijetko ostaje potpuno izoliran. Rast cijena usluga u hrvatskom turizmu, primjerice, izravno utječe na trošak odmora slovenskih i mađarskih gostiju, dok energetski poremećaji koji prvo pogode jednu zemlju regije obično, s manjim vremenskim odmakom, dosegnu i susjede.

Za obitelj koja planira mjesečni proračun, ta međuovisnost znači jedno praktično pravilo: pratiti samo domaću stopu inflacije nikad nije dovoljno. Cijena zlata, tečaj eura i odluke donesene u Washingtonu ili Bruxellesu stižu do lokalne trgovine brže nego što statistika stigne to zabilježiti.

#Inflacija #EU2026 #Hrvatska #Slovenija #Mađarska #Zlato #Nafta #CarineEUSAD #GNKASG #NerminSefić #NerminSefic #SeficNermin #SefićNermin #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/inflacija-eu-regija-usporedba-hrvatska-slovenija-madjarska-2025-2026/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #inflacijaHrvatska2026 #inflacijaSlovenijaMađarska #cijenazlata2026 #cijenanafteBrent #tečajeuradolar #carineSADEU #NerminSefić

Sustav koji nitko ne razumije u cijelosti nije pod kontrolom

Sustav koji nitko ne razumije u cijelosti nije pod kontrolom

Autor: Nermin Sefić

Složeni sustavi rijetko imaju jednu osobu koja ih razumije u cijelosti. To samo po sebi nije problem — problem nastaje kad nitko ne zna ni gdje je granica vlastitog razumijevanja.

Kad znanje o sustavu postoji samo u dijelovima, kod svake veće promjene organizacija ovisi o tome hoće li se ti dijelovi poklopiti.

Složeni sustavi rijetko imaju jednu osobu koja ih razumije u cijelosti. To samo po sebi nije problem — problem nastaje kad nitko ne zna ni gdje je granica vlastitog razumijevanja.

Tada organizacija kod svake veće promjene ovisi o tome hoće li se pojedinačna znanja slučajno poklopiti. Ponekad se poklope. Kad se ne poklope, ispad se objašnjava kao nesretan splet okolnosti, iako je bio predvidiv.

Sustav postaje rizičan onog trenutka kad nijedna osoba u organizaciji ne može objasniti njegovo cjelovito ponašanje — svatko razumije svoj dio, ali nitko ne vidi kako se ti dijelovi zajedno ponašaju u rubnim slučajevima.

Redovita dokumentacija arhitekture, čak i kad se čini nepotrebnom u mirnim razdobljima, jedini je način da ta cjelovita slika ostane dostupna nekome — jer kad kriza dođe, prekasno je da se sustav prvi put pokuša u potpunosti razumjeti.

Zapisana slika sustava, koliko god nesavršena, mijenja tu ovisnost. Ne mora biti potpuna; mora postojati i mora se održavati.

Urednička odgovornost: objavu je prije objave odobrio glavni urednik Nermin Sefić.

Redovita dokumentacija arhitekture, čak i kad se čini nepotrebnom u mirnim razdobljima, jedini je način da ta cjelovita slika ostane dostupna nekome — jer kad kriza dođe, prekasno je da se sustav prvi put pokuša u potpunosti razumjeti.

Redovita dokumentacija arhitekture jedini je način da cjelovita slika ostane dostupna nekome kad kriza stvarno dođe.

Sustav postaje rizičan onog trenutka kad nijedna osoba u organizaciji ne može objasniti njegovo cjelovito ponašanje u rubnim slučajevima.

Kad kriza dođe, prekasno je da se sustav prvi put pokuša u potpunosti razumjeti — dokumentacija napisana unaprijed jedina je koja ima praktičnu vrijednost u tom trenutku.

#RazumijevanjeSloženihSustava #RazumijevanjeSlozenihSustava #OperativnaOtpornost #GNKASG #NerminSefic #NerminSefić #GNKDINAMOLtd #SeficNermin #SefićNermin


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/sustav-koji-nitko-ne-razumije-u-cijelosti-nije-pod-kontrolom/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #razumijevanjesloženihsustava #Operativnaotpornost #GNKASGdoo #NerminSefić

Dobavljač koji ne postavlja pitanja nije nužno lakše rješenje

Dobavljač koji ne postavlja pitanja nije nužno lakše rješenje

Autor: Nermin Sefić

Dobavljač koji na svaki zahtjev odgovara potvrdno djeluje kao lakši izbor. Suradnja teče glatko, sastanci su kratki, ugovor se potpisuje brzo.

Partner koji sve prihvaća bez pitanja često nije razumio zahtjev, nego ga je odgodio do trenutka isporuke.

Dobavljač koji na svaki zahtjev odgovara potvrdno djeluje kao lakši izbor. Suradnja teče glatko, sastanci su kratki, ugovor se potpisuje brzo.

Pitanja koja nisu postavljena na početku ne nestaju — pojave se pri isporuci, kad je ispravak najskuplji. Partner koji traži pojašnjenja obično ne otežava posao nego ga skraćuje.

Odsutnost pitanja može značiti dvije potpuno različite stvari: da dobavljač već sve razumije bolje nego što ga se pitalo, ili da nije dovoljno analizirao zahtjev da bi uočio što nedostaje — a ta razlika postaje vidljiva tek pri isporuci.

Zato vrijedna metoda odabira nije tražiti dobavljača koji najbrže pristaje, nego onoga čija pitanja pokazuju da je stvarno razumio složenost posla prije nego što se obvezao na rok i cijenu.

Pri odabiru je zato korisno primijetiti tko pita, što pita i kada. To govori više o budućoj suradnji od same ponude.

Urednička odgovornost: objavu je prije objave odobrio glavni urednik Nermin Sefić.

Postavljanje izravnih pitanja rano, uz pažljivo praćenje kako se na njih odgovara, a ne samo odgovara li se uopće, košta malo, a otkriva mnogo o tome kako će odnos stvarno izgledati kad u igru uđu pravi novac i stvaran rizik.

Vrijednost pitanja koja dobavljač postavlja tijekom pregovora često premašuje vrijednost brzine kojom pristaje na uvjete — temeljita pitanja pokazuju razumijevanje složenosti posla koje se kasnije odražava u kvaliteti isporuke.

Odsutnost pitanja može značiti da dobavljač već sve razumije, ili da nije dovoljno analizirao zahtjev da bi uočio što nedostaje — razlika koja postaje vidljiva tek pri samoj isporuci, kad je ispravak već znatno skuplji.

#OdabirDobavljačaIPostavljanjePitanja #OdabirDobavljacaIPostavljanjePitanja #NabavaIUpravljanje #GNKASG #NerminSefic #NerminSefić #GNKDINAMOLtd #SeficNermin #SefićNermin


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/dobavljac-koji-ne-postavlja-pitanja-nije-nuzno-lakse-rjesenje/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #Nabavaiupravljanje #GNKASGdoo #NerminSefić

subota, 26. rujna 2026.

Brzina odluke nije isto što i kvaliteta odluke

Brzina odluke nije isto što i kvaliteta odluke

Autor: Nermin Sefić

Brza odluka vrijedi kad je podloga bila spremna ranije; kad podloge nema, brzina samo skraćuje vrijeme do pogreške.

Brza odluka često se predstavlja kao znak odlučnosti. Ona to i jest, ali samo onda kad je podloga za nju pripremljena ranije — kad su podatci već prikupljeni, mogućnosti već izvagane, a rizici već popisani.

Kad te podloge nema, brzina ne ubrzava odlučivanje nego samo skraćuje vrijeme do pogreške. Razlika između te dvije situacije izvana izgleda isto, a iznutra je posve različita.

Timovi koji redovito donose dobre brze odluke gotovo uvijek imaju zajedničku crtu: unaprijed dogovorena pravila za tipične situacije, tako da brzina u trenutku odlučivanja dolazi od prepoznavanja obrasca, ne od preskakanja analize.

Bez te pripreme, brza odluka je kockanje s dodatnim korakom — izgleda odlučno, ali stvarno samo prenosi neizvjesnost dalje niz proces, gdje je ispravak uvijek skuplji nego što bi bio na početku.

Uprava koja želi brze odluke mora zato ulagati u pripremu koja im prethodi, a ne u pritisak na trenutak odlučivanja.

Urednička odgovornost: objavu je prije objave odobrio glavni urednik Nermin Sefić.

Izgradnja tih okvira zahtijeva vrijeme unaprijed, upravo zato organizacije pod stalnim pritiskom pokazivanja trenutnih rezultata često preskaču taj korak — i kasnije to plate, jednu sporu, visokoulošnu odluku po odluku, točno u trenutku kad bi brzina najviše značila.

Razlika postaje mjerljiva tek kroz praćenje kroz vrijeme — organizacija koja bilježi koliko se često brzo donesenih odluka kasnije mora mijenjati dobiva konkretan, ne subjektivan uvid u to je li njezina brzina utemeljena ili riskantna.

Timovi koji redovito donose dobre brze odluke gotovo uvijek dijele istu značajku: unaprijed dogovorena pravila za tipične situacije, tako da brzina u trenutku odlučivanja dolazi od prepoznavanja obrasca, ne od preskakanja analize.

#BrzinaIKvalitetaOdlučivanja #BrzinaIKvalitetaOdlucivanja #KorporativnoUpravljanje #GNKASG #NerminSefic #NerminSefić #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/brzina-odluke-nije-isto-sto-i-kvaliteta-odluke/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #brzinaikvalitetaodlučivanja #Korporativnoupravljanje #GNKASGdoo #NerminSefić

Trošak održavanja dio je cijene rješenja, a ne iznenađenje koje dolazi poslije

Trošak održavanja dio je cijene rješenja, a ne iznenađenje koje dolazi poslije

Autor: Nermin Sefić

Nabavna cijena tehnološkog rješenja rijetko je i njegov ukupni trošak; održavanje, nadogradnje i ljudi koji ga vode često nadmaše početni iznos.

Nabavna cijena tehnološkog rješenja rijetko je i njegov ukupni trošak. Održavanje, sigurnosne nadogradnje, obuka i ljudi koji sustav vode u pravilu tijekom vijeka rješenja nadmaše početni iznos, ponekad višestruko.

Odluka donesena samo na temelju nabavne cijene zato često ispadne skuplja od one koja je na papiru izgledala skuplje. Razlika se ne vidi u godini kupnje nego u trećoj i četvrtoj godini, kad se počnu zbrajati zahtjevi koje nitko nije predvidio.

Procjena koja od početka uključuje trošak vlasništva kroz cijeli vijek daje usporedbu koja ima smisla. Ona ne mora biti precizna do zadnjeg eura, ali mora obuhvatiti sve stavke koje će se pojaviti, uključujući onu najskuplju — vrijeme ljudi.

GNK ASG d.o.o. tehnološke odluke unutar grupe procjenjuje prema ukupnom trošku kroz vijek rješenja, a ne prema nabavnoj cijeni.

Urednička odgovornost: objavu je prije objave odobrio glavni urednik Nermin Sefić.

Trošak dugoročnog održavanja mora biti uključen u početnu procjenu investicije, ne tretiran kao naknadno iznenađenje — imovina s niskom nabavnom cijenom, ali visokim troškom održavanja, često je skuplja od naizgled skuplje alternative.

Imovina s niskom nabavnom cijenom, ali visokim troškom dugoročnog održavanja, često je skuplja od naizgled skuplje alternative — usporedba koja zahtijeva gledanje iza početne cijene.

Redovito ažuriranje ovih pretpostavki, usklađeno sa stvarnim stanjem imovine, sprječava neugodna iznenađenja koja se materijaliziraju tek kad se održavanje više ne može odgađati.

#UkupniTrošakVlasništvaTehnologije #UkupniTrosakVlasnistvaTehnologije #KorporativneFinancije #GNKASG #NerminSefic #NerminSefić #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/trosak-odrzavanja-je-dio-cijene-a-ne-iznenadenje/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #Korporativnefinancije #GNKASGdoo #NerminSefić

petak, 25. rujna 2026.

Sigurnosna kopija koja se nikad nije vratila nije kopija

Sigurnosna kopija koja se nikad nije vratila nije kopija

Autor: Nermin Sefić

Komentar Nermina Sefića o backupu, restore testovima, RPO/RTO i stvarnoj kibernetičkoj otpornosti poslovnih sustava.

Postojanje kopije govori samo da se nešto zapisalo. Stvarna otpornost postoji tek kada je povrat podataka testiran i mjerljiv.

Sigurnosna kopija koja se nikad nije vratila nije dokaz otpornosti. Ona je samo dokaz da je sustav negdje zapisao dodatnu verziju podataka. Prava vrijednost backupa počinje tek u trenutku kada organizacija može pokazati da ga zna pronaći, otvoriti, provjeriti i vratiti u radni sustav u vremenu koje poslovanje može podnijeti.

U praksi se često mjeri ono što je najlakše: je li backup job završio zeleno, koliko kopija postoji i koliko dana se čuvaju. To su korisni pokazatelji, ali ne odgovaraju na najvažnije pitanje — možemo li iz tih kopija stvarno nastaviti raditi. Zeleni status procesa ne jamči da kopija nije oštećena, da je šifrirana pravim ključem, da sadrži sve potrebne komponente ili da ljudi znaju proceduru oporavka.

Najskuplji trenutak za prvi restore test je nakon incidenta. Tada se istodobno rješavaju kvar, pritisak korisnika, komunikacija s upravom i tehnički problemi koji su godinama bili nevidljivi. Organizacija koja je restore testirala ranije ima nešto vrlo vrijedno: mjerljivo vrijeme oporavka i popis stvarnih prepreka. Organizacija koja ga nije testirala ima pretpostavku.

Zato backup treba promatrati kao dio poslovnog kontinuiteta, a ne kao IT ritual. Nije dovoljno reći da se podaci kopiraju svaku noć. Treba znati koji se poslovni proces vraća prvi, koje baze i datoteke mu trebaju, postoji li ovisnost o drugom sustavu, tko donosi odluku o povratu i kako se provjerava da je vraćeno stanje konzistentno.

Posebno je važno razlikovati RPO i RTO. Koliko podataka možemo prihvatljivo izgubiti i koliko dugo možemo biti bez sustava nisu ista pitanja. Dnevni backup možda je dovoljan za arhivu dokumenata, ali nije dovoljan za proces koji tijekom dana bilježi stotine transakcija. Isto tako, backup koji postoji svakih pet minuta nije mnogo vrijedan ako njegovo vraćanje traje dva dana.

Još jedna česta slabost je da se kopija nalazi u istoj administrativnoj domeni kao i primarni sustav. Ako isti kompromitirani administratorski račun može izbrisati i produkciju i backup, broj kopija ne znači mnogo. Za kritične podatke treba razmišljati o odvojenim ovlastima, nepromjenjivim kopijama, različitim lokacijama i jasnom postupku pristupa u slučaju incidenta.

Cloud ne uklanja tu odgovornost. Pružatelj infrastrukture može imati izvanredno pouzdanu platformu, ali korisnik i dalje mora razumjeti vlastitu konfiguraciju, retention, verzioniranje i način vraćanja. SaaS aplikacija također može imati backup na razini providera, ali to ne znači nužno da korisnik može vratiti pojedinačni zapis, cijelu organizaciju ili stanje od prije određenog događaja u roku koji mu je potreban.

Test vraćanja ne mora uvijek biti veliki projekt. Za mnoge sustave dovoljno je redovito odabrati reprezentativan skup podataka, vratiti ga u izolirano okruženje i potvrditi integritet. Kod kritičnijih sustava treba povremeno izvesti potpunu vježbu oporavka, uključujući ovisnosti, autentikaciju, mrežne veze i aplikacijski sloj. Svaki test mora završiti zapisom: što je vraćeno, koliko je trajalo, što je pošlo pogrešno i tko je odgovoran za korekciju.

Vrijednost testa je upravo u problemima koje otkrije. Ako se pokaže da restore traje dvostruko dulje od očekivanog, test je uspio. Ako nedostaje ključ, dokumentacija ili osoba s potrebnim znanjem, test je uspio jer je problem otkriven dok poslovanje još radi. Loš test je onaj koji je dizajniran tako da mora završiti zeleno.

Za upravu je dovoljan mali broj pitanja. Kada je posljednji put vraćen kritični sustav iz backupa? Koliko je trajalo? Je li vraćanje bilo potpuno? Tko je prisustvovao? Koji problem je pronađen i je li zatvoren? Ta pitanja mnogo bolje pokazuju stvarnu otpornost od izvještaja s tisućama uspješnih backup jobova.

Dokumentacija je jednako važna kao tehnologija. Ako proceduru oporavka zna samo jedna osoba, organizacija ima dodatni single point of failure. Upute moraju biti dovoljno jasne da ih može slijediti drugi stručnjak s odgovarajućim ovlastima. To ne znači javno zapisivati osjetljive tajne, nego odvojiti proceduru od vjerodajnica i osigurati kontroliran pristup potrebnim informacijama.

U GNK ASG pristupu širi cilj nije imati što više automatizacije, nego imati dokaz da ključni sustavi mogu preživjeti pogrešku, prekid ili kompromitaciju. Automatizirani backup je koristan tek kada postoji odgovornost za restore, mjerenje stvarnog vremena povratka i evidencija rezultata testiranja. Isti princip vrijedi za podatke, procese i digitalnu infrastrukturu cijele GNK DINAMO Ltd. USA Group.

Sigurnosna kopija je zato obećanje. Restore test je dokaz. Organizacija koja tu razliku razumije ne pita samo imamo li backup, nego kada smo ga posljednji put stvarno vratili i možemo li to ponoviti danas. Tek tada se može govoriti o otpornosti, a ne samo o pohrani.

Prvi sloj dobrog plana oporavka jest inventar. Nije moguće vratiti ono za što se ne zna da postoji. U složenom sustavu aplikacija rijetko živi sama: oslanja se na bazu podataka, identitet, DNS, certifikate, objektno spremište, red poruka, konfiguraciju, tajne, vanjske API-je i prava pristupa. Ako backup obuhvati samo glavnu bazu, a ne i konfiguraciju potrebnu da aplikacija ponovno radi, tehnički se nešto vratilo, ali poslovni proces nije obnovljen.

Drugi sloj je redoslijed. U incidentu nije jednako važno vratiti svaki sustav. Sustavi koji podržavaju prihod, plaćanja, ključne operacije ili obveznu komunikaciju moraju imati prednost pred internim alatima koji mogu čekati. To treba odlučiti unaprijed. U suprotnom će tehnički tim pod pritiskom donositi poslovne prioritete bez dovoljno informacija, a uprava će tražiti oporavak svega odjednom.

Treći sloj je ovisnost o ljudima. Restore procedura koja traži da jedna određena osoba bude dostupna u nedjelju u tri ujutro nije robustan proces. Kritični sustav mora imati barem dvije osobe koje razumiju postupak, uz dokumentaciju i kontrolirano čuvanje pristupnih podataka. To nije nepovjerenje prema pojedincu, nego uklanjanje operativnog rizika koji bi postojao i kada je ta osoba najbolji stručnjak u organizaciji.

Četvrti sloj je dokaz integriteta. Datoteka koja se može otvoriti nije nužno potpuna. Baza koja se pokrene nije nužno konzistentna. Nakon restorea treba provjeriti reprezentativne poslovne transakcije, veze među tablicama, dokumente, korisničke račune i ključne funkcije aplikacije. Za neke sustave to znači automatske testove. Za druge će biti dovoljan unaprijed definiran skup ručnih kontrola. Bitno je da 'radi' ne ostane subjektivna procjena osobe koja je izvela restore.

Peti sloj je vrijeme. Ako plan tvrdi da se ključni sustav vraća za četiri sata, test mora pokazati približno četiri sata u uvjetima koji nalikuju stvarnom incidentu. Vrijeme treba mjeriti od trenutka odluke o oporavku, ne od trenutka kada tehničar već ima sve pripremljeno. U stvarnosti dio vremena odlazi na identifikaciju problema, pribavljanje ovlasti, pronalazak ispravne kopije, pripremu infrastrukture i provjeru rezultata.

Šesti sloj je komunikacija. Tehnički restore može biti uspješan, a poslovni incident i dalje loše vođen ako nitko ne zna kada će sustav biti dostupan, koji podaci nedostaju ili što korisnici trebaju napraviti. Plan oporavka treba zato imati komunikacijsku komponentu: tko obavještava upravu, tko korisnike, tko partnera, a tko eventualno regulatora. Informacija mora biti kratka, provjerena i vremenski označena.

Sedmi sloj je odluka o povratku. Nije svaka zadnja kopija najbolja kopija. Ako se incident otkrije tek nekoliko sati nakon kompromitacije, najnoviji backup možda već sadrži problem. Organizacija mora biti sposobna odabrati poznatu dobru točku oporavka. To zahtijeva povezivanje sigurnosnih događaja, logova i backup politika. Bez toga se može vrlo brzo vratiti sustav u isto kompromitirano stanje.

Osmi sloj je izolacija. Restore treba izvoditi u kontroliranom okruženju kad god postoji sumnja na kompromitaciju. Povrat podataka izravno u produkciju prije provjere može ponovno aktivirati zlonamjerni kod, pogrešnu konfiguraciju ili oštećeni sadržaj. Izolirano okruženje omogućuje provjeru bez dodatnog utjecaja na korisnike i bez ugrožavanja čiste infrastrukture.

Deveti sloj je automatizacija koja mora ostati razumljiva. Infrastructure as Code, automatizirani restore i orkestracija mogu dramatično skratiti vrijeme oporavka, ali samo ako su redovito testirani. Skripta koja se nije pokrenula godinu dana nije plan oporavka. Ovisnosti se mijenjaju, verzije alata napreduju, API-ji se gase, a dopuštenja se prilagođavaju. Automatizacija mora imati isti režim održavanja kao i produkcijski kod.

Deseti sloj je odvojeno testiranje ljudi i tehnologije. Jedan test može provjeravati tehnički restore, a drugi donošenje odluka i komunikaciju kroz tabletop vježbu. Potpuna vježba spaja oba svijeta. Nije potrebno svaki mjesec rušiti cijeli sustav. Potrebno je imati raspored koji kroz godinu provjerava različite scenarije i postupno pokriva cijeli kritični opseg.

Ransomware je dobar primjer zašto backup nije dovoljan sam po sebi. Napadač može mjesecima biti prisutan prije nego što šifrira sustave. Ako organizacija čuva samo nekoliko dana kopija, može otkriti da su sve dostupne točke već kontaminirane. Zato retention treba povezati s realnim vremenom otkrivanja incidenta i vrijednošću podataka, a ne samo s cijenom prostora za pohranu.

Isto vrijedi za ljudsku pogrešku. Mnogo prekida ne nastaje zbog napada, nego zbog pogrešne migracije, brisanja, lošeg deploymenta ili neispravne konfiguracije. Backup i restore moraju biti dovoljno brzi da se koriste i u takvim svakodnevnim situacijama. Ako je procedura toliko teška da se tim boji koristiti je, ona neće pružiti vrijednost kada je najpotrebnija.

Posebno treba paziti na SaaS platforme. Korisnik može pretpostaviti da provider 'sigurno ima backup', ali poslovna potreba može biti mnogo specifičnija. Možda treba vratiti jedan mailbox, jedan projekt, skup zapisa iz CRM-a ili cijelu organizaciju na stanje od jučer. Prije oslanjanja na ugrađenu zaštitu treba provjeriti što se točno može vratiti, u kojem roku i uz koju cijenu.

Kod baza podataka treba razlikovati snapshot, logički dump i kontinuirani point-in-time recovery. Svaka metoda ima prednosti i ograničenja. Snapshot može biti brz za povrat cijelog volumena, ali logički dump može biti praktičniji za selektivni oporavak. Point-in-time recovery omogućuje precizniji povrat na trenutak prije pogreške, ali zahtijeva uredno čuvanje transakcijskih logova i disciplinu konfiguracije.

Datotečni sustavi imaju druge rizike. Velik broj malih datoteka može znatno produljiti restore. Prava pristupa, extended attributes, simboličke veze i specifične aplikacijske strukture mogu se izgubiti ako se koristi pogrešan alat. Zato test mora biti reprezentativan za stvarne podatke, a ne samo za nekoliko jednostavnih dokumenata koji se najlakše vraćaju.

Virtualizacija i containeri također mogu stvoriti lažan osjećaj zamjenjivosti. Container image može se ponovno pokrenuti, ali stanje aplikacije živi u bazama, volumeima, secretima i vanjskim servisima. Potrebno je razlikovati ono što se može reproducirati iz koda od onoga što se mora kopirati. Što je veći dio sustava reproducibilan, to je restore jednostavniji, ali taj zaključak mora biti dokazan u praksi.

Upravljanje ključevima posebno je osjetljivo. Šifrirani backup bez dostupnog ključa savršeno je siguran i potpuno beskoristan. Ključ ne smije biti pohranjen tako da ga isti incident uništi zajedno s podacima, ali pristup njemu mora biti dovoljno praktičan za hitan oporavak. To zahtijeva pažljivo odvajanje dužnosti, recovery procedure i povremenu provjeru da cijeli lanac stvarno funkcionira.

Važno je i testirati restore nakon većih promjena. Migracija baze, promjena cloud providera, novi identitetski sustav, veći redizajn aplikacije ili izmjena storage arhitekture mogu učiniti stare procedure neprimjenjivima. Backup politika koja se nije mijenjala pet godina nije nužno znak stabilnosti; ponekad je znak da nije pratila razvoj sustava.

Organizacija treba voditi i jednostavnu evidenciju testova. Datum, opseg, korištena kopija, ostvareni RPO, ostvareni RTO, problemi, odgovorna osoba i korektivne radnje dovoljan su početak. Takva evidencija omogućuje da se nakon nekoliko ciklusa vidi trend: postaje li restore brži, ponavljaju li se iste greške i postoji li sustav koji nikad nije prošao uspješan test.

Najvažnije je da rezultat testa proizvodi akciju. Ako se utvrdi da je oporavak spor, treba odrediti tko i do kada rješava problem. Ako se pronađe nejasna ovlast, treba je urediti. Ako nedostaje dokumentacija, treba je dopuniti. Test bez zatvaranja nalaza postaje ritual poput backupa koji se nikada ne vraća.

U manjim organizacijama cijeli proces može biti vrlo jednostavan. Popis nekoliko kritičnih sustava, mjesečni restore jednog uzorka, kvartalna potpuna vježba najvažnijeg sustava i godišnji pregled politike mogu dati veću stvarnu sigurnost nego složeni framework koji nitko ne održava. Kvaliteta procesa ne mjeri se brojem dokumenata, nego time može li organizacija dokazati da zna vratiti ono što joj je potrebno.

U većim grupama korisno je imati zajednički minimalni standard, ali dopustiti različite tehničke metode. Jedno društvo možda koristi cloud snapshotove, drugo immutable object storage, treće zasebni backup appliance. Standard treba definirati ishod: klasifikaciju sustava, ciljni RPO/RTO, odvojene ovlasti, testiranje, evidenciju i eskalaciju. Tehnologija može ostati lokalno optimizirana.

Treba paziti i na trošak. Nije svaki podatak vrijedan deset godina kopija u tri regije. Retention i redundancija trebaju pratiti poslovnu vrijednost, pravne obveze i scenarij oporavka. Previše kopija povećava trošak, ali i površinu podataka koju treba štititi i eventualno brisati. Dobar backup program je selektivan, ne maksimalistički.

Brisanje podataka je dio iste priče. Ako organizacija tvrdi da je nešto izbrisala iz produkcije, mora znati koliko dugo ta informacija ostaje u backupima i kako se tretira pri restoreu. U suprotnom se izbrisani zapis može ponovno pojaviti nakon oporavka. Zato retention, privacy i restore politike moraju biti međusobno usklađene.

Backup se treba promatrati i kroz dobavljački rizik. Ako provider prestane raditi, ima financijske probleme ili promijeni uvjete, može li organizacija doći do svojih kopija bez njegove aktivne pomoći? U nekim sustavima to neće biti potrebno, ali za kritične podatke neovisna kopija ili barem redovit izvozni mehanizam znatno smanjuju ovisnost.

Testiranje nakon incidenta treba završiti post-mortem analizom. Koliko je trebalo da se incident prepozna? Kada je donesena odluka o restoreu? Jesu li kontakti bili dostupni? Je li odabrana prava kopija? Koji korak je trajao najduže? Jesu li korisnici dobili točne informacije? Takva analiza pretvara incident u učenje i izravno poboljšava sljedeću vježbu.

Najbolji backup programi imaju i jasan owner. Netko mora biti odgovoran za politiku, ali vlasnici pojedinih poslovnih sustava moraju potvrditi da ciljani RPO/RTO odgovara stvarnoj potrebi. IT ne može sam odlučiti koliko podataka prodaja, financije ili proizvodnja smiju izgubiti. To je poslovna odluka prevedena u tehnički dizajn.

Uprava ne treba primati stotine tehničkih detalja. Dovoljna su četiri pokazatelja: jesu li svi kritični sustavi obuhvaćeni, kada je svaki posljednji put uspješno vraćen, jesu li RPO/RTO ostvareni i koliko je otvorenih nalaza iz testova. Ako su ta četiri odgovora jasna, razgovor o otpornosti postaje konkretan.

Za AI i automatizirane sustave pojavljuje se dodatno pitanje: vraćamo li samo podatke ili i kontekst rada modela. Promptovi, konfiguracija, retrieval indeksi, evaluacijski skupovi, verzije modela i policy pravila mogu biti jednako važni kao i baza korisničkih podataka. Sustav koji vrati podatke, ali izgubi konfiguraciju odlučivanja, možda neće ponašanjem odgovarati stanju prije incidenta.

Zato backup strategija modernog digitalnog sustava sve više uključuje i reproducibilnost. Kod, konfiguracija, infrastruktura i politike trebaju biti verzionirani gdje je moguće. Tada backup čuva ono što se ne može jednostavno ponovno izgraditi, a verzionirani artefakti omogućuju ponovno stvaranje ostatka. Takva podjela smanjuje volumen kopija i ubrzava oporavak.

Na kraju se sve vraća na isto pitanje: što zapravo dokazujemo. Zeleni backup job dokazuje da je proces kopiranja završio. Uspješan restore test dokazuje da organizacija može ponovno koristiti podatke. Potpuna vježba dokazuje da ljudi, tehnologija i odluke mogu zajedno vratiti poslovni proces. Ta tri dokaza nisu zamjenjiva i ne treba ih miješati.

Praktična kontrolna matrica može stati na jednu stranicu. Za svaki kritični sustav upisuju se vlasnik, poslovna važnost, ciljani RPO, ciljani RTO, lokacija primarne kopije, lokacija neovisne kopije, zadnji uspješan restore, stvarno ostvareni RPO i RTO, otvoreni nalazi i datum sljedećeg testa. Takva tablica upravi daje pregled bez tehničkog šuma, a operativnom timu jasan popis obveza.

Raspored testiranja treba pratiti kritičnost. Sustav koji može stajati dva dana ne treba isti ritam kao sustav koji mora biti vraćen u sat vremena. Za najkritičnije sustave ima smisla provoditi češće parcijalne restore testove i barem nekoliko puta godišnje potpunu vježbu. Za manje kritične može biti dovoljan kvartalni ili polugodišnji ciklus, uz obvezan test nakon većih promjena.

Važno je definirati što znači prolaz. Test nije uspješan samo zato što su podaci vraćeni. Prolaz može zahtijevati da se sustav digne unutar ciljanog RTO-a, da gubitak podataka ne prelazi RPO, da aplikacijski testovi budu zeleni, da se potvrde korisnički pristupi, da su ključne integracije dostupne i da nema otvorenog sigurnosnog pitanja koje bi onemogućilo povrat u produkciju.

Jednako je važno definirati kada test treba pasti. Ako nedostaje dokumentacija, ako restore ovisi o jednoj osobi, ako ključ nije dostupan ili ako postupak traje dvostruko dulje od cilja, rezultat mora biti crven ili barem uvjetno prolazan. Uljepšavanje rezultata ruši smisao vježbe. Crveni nalaz je koristan ako pokrene korekciju prije pravog incidenta.

Kontrolu treba proširiti i na treće strane. Za ključnog dobavljača nije dovoljno pitati ima li backup. Treba pitati može li dokazati restore, koji je ciljani RPO/RTO, kada je posljednji test izveden, kako se prijavljuje incident i što se događa ako je njihov primarni region nedostupan. Dobavljač koji ne može odgovoriti na osnovna pitanja postaje dio našeg operativnog rizika.

Ugovorno je korisno razlikovati obećanje dostupnosti od obveze oporavka. SLA od 99,9 posto opisuje dostupnost usluge kroz razdoblje, ali ne govori nužno koliko traje vraćanje naših podataka nakon specifičnog incidenta. Za kritične procese treba razumjeti i recovery obveze, način eskalacije, podršku u incidentu te mogućnost izvoza ili migracije ako se problem ponavlja.

Organizacije koje ozbiljno pristupe restoreu brzo otkrivaju da backup postaje i test kvalitete arhitekture. Sustav koji se može brzo ponovno izgraditi, čija je konfiguracija verzionirana, čije su ovisnosti dokumentirane i čiji se podaci mogu vratiti predvidljivo obično je i lakši za održavanje u svakodnevnom radu. Otpornost i operativna urednost tako postaju ista disciplina, samo promatrana iz različitih situacija.

To je i razlog zašto restore test treba uključiti retrospektivu. Nakon vježbe nije dovoljno zapisati da je trajala tri sata. Treba pitati što je najviše usporilo proces, koji korak je bio nejasan, što je bilo ručno a može se automatizirati, koja ovlast je nedostajala i koji je dokument bio zastario. Sljedeći test mora provjeriti jesu li ti nalazi stvarno zatvoreni.

Za upravu je korisno pratiti trend, ne samo pojedinačni rezultat. Ako se RTO smanjuje, broj otvorenih nalaza pada i sve više sustava prolazi restore bez iznimki, otpornost se stvarno poboljšava. Ako backup jobovi ostaju zeleni, ali restore vremena rastu i nalazi se ponavljaju, sustav se zapravo pogoršava iako tehnički dashboard izgleda uredno.

Najjednostavniji standard zato može stati u jednu rečenicu: nijedan kritični sustav ne smijemo smatrati sigurnim dok nismo dokazali da ga možemo vratiti u dogovoreni rok, s prihvatljivim gubitkom podataka i bez oslanjanja na jednu osobu ili jednu točku infrastrukture. Sve ostalo su pomoćne metrike.

Takav pristup ne znači da se svaki dan treba živjeti u strahu od incidenta. Upravo suprotno. Kada je restore uvježban, incident postaje operativni problem s poznatim koracima, a ne krizna improvizacija. Tim zna što radi, uprava zna što može očekivati, a korisnici dobivaju realnije informacije. To je stvarna vrijednost otpornosti.

Zato je najbolji trenutak za prvi pravi restore test prije nego što postoji razlog za paniku. Odaberite jedan kritični sustav, definirajte očekivani RPO i RTO, vratite ga u izolirano okruženje, izmjerite stvarno vrijeme i zapišite sve što nije išlo po planu. Taj jedan test obično kaže više o spremnosti organizacije nego stotinu stranica politike kontinuiteta.

Više o povezanim temama: tehnologija , Digital Workforce , objave , komentari , projekti i Nermin Sefić .

#NerminSefic #SeficNermin #GNKASG #GNKDINAMOLtdUSAGroup #Backup #RestoreTest #RPO #RTO #KibernetickaOtpornost #DigitalnaInfrastruktura


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/komentari/sigurnosna-kopija-koja-se-nikad-nije-vratila-nije-kopija/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #SefićNermin #GNKDINAMOLtdUSAGroup #backup #restoretest #RPO #RTO #kibernetičkaotpornost

nedjelja, 30. kolovoza 2026.

FILIP HRGOVIĆ JE SVJETSKI PRVAK. ČESTITAMO, ŠAMPIONE! 🇭🇷🥊

FILIP HRGOVIĆ JE SVJETSKI PRVAK. ČESTITAMO, ŠAMPIONE! 🇭🇷🥊

Autor: Nermin Sefić

GNK ASG čestita Filipu Hrgoviću koji je u londonskoj O2 Areni pobijedio Mosesa Itaumu i osvojio IBF naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji.

Filip Hrgović osvojio je naslov IBF svjetskog prvaka u teškoj kategoriji , pobijedivši Mosesa Itaumu tehničkim nokautom u devetoj rundi u londonskoj O2 Areni.

Hrgović je prošao kroz teške trenutke, izdržao pritisak, ostao na nogama kada je izgledalo da protivnik kontrolira borbu i onda napravio ono što rade veliki sportaši — pronašao snagu kada je bila najpotrebnija i preokrenuo meč.

Od olimpijske bronce u Rio de Janeiru do svjetskog profesionalnog vrha, iza ove titule stoje godine rada, discipline, odricanja, udaraca, pobjeda i poraza.

Takve pobjede nadilaze jedan sport. One pokazuju što znači nastaviti kada okolnosti više nisu idealne, vjerovati u vlastiti rad i pronaći dodatnu snagu onda kada je najteže.

GNK ASG d.o.o. čestita Filipu Hrgoviću, njegovoj obitelji i cijelom timu na povijesnom uspjehu.


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/filip-hrgovic-svjetski-prvak-ibf-gnk-asg-cestitka/

Odobrio urednik: Nermin Sefić — GNK ASG (GNK DINAMO Ltd.). Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #FilipHrgović #FilipHrgovic #Hrgović #IBF #svjetskiprvak #heavyweightworldchampion #hrvatskiboks #Croatia

Parametri i analize: 64 parametra koje SPT mjeri — i što pokazuju

Autor: Nermin Sefić Svih 64 parametra sustava SPT — od kretanja, srca i sna do prehrane i taktike — što pokazuju i kako ih šest analiza i ...