petak, 7. kolovoza 2026.

Artificial Intelligence as Operational Infrastructure

Artificial Intelligence as Operational Infrastructure

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses AI as operational infrastructure, key governance practices, and consequences for business value.

AI's value emerges only once models are linked to processes, accountability, quality data, and decision control.

Organisations often buy AI tools before defining the problem, the process owner, and the success criterion. That approach produces demonstrations, but not sustainable business value.

Operational AI requires reliable data, access control, a decision log, human review, and a clear procedure for when a model errs. Without that, speed turns into risk.

The best model isn't necessarily the largest model. The right choice depends on cost, latency, privacy, explainability, and the consequences of a wrong decision.

GNK ASG is developing a framework in which AI helps prepare, classify, and personalise content, while final accountability and approval remain human.

#AIInBusiness #AIInfrastructure #DataGovernance #AIGovernance #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/artificial-intelligence-as-operational-infrastructure/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb

Corporate Transparency, Capital, and Investors

Corporate Transparency, Capital, and Investors

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses corporate transparency, key data classification practices, and consequences for investor trust.

Investors increasingly value data quality, decision trail, and reporting consistency.

Transparency isn't the quantity of published data. It's a third party's ability to understand the source of information, the calculation method, the accountable person, and the data's limitations.

A company that publishes a lot but changes definitions or can't link a number to a document increases distrust. Consistency matters more than marketing breadth.

For international groups, it's especially important to distinguish audited, management-confirmed, estimated, and indicative data.

Clear data classification protects reputation and speeds up decisions by investors, partners, and regulators.

#CorporateTransparency #InvestorTrust #DataGovernance #Reporting #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/corporate-transparency-capital-and-investors/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb #CorporateTransparency #Capital #andInvestors

Rat, dug i zlato: kako se dva istovremena sukoba bore za isti kapital koji odlučuje sudbinu Bitcoina

Rat, dug i zlato: kako se dva istovremena sukoba bore za isti kapital koji odlučuje sudbinu Bitcoina

Autor: Nermin Sefić

Dok se Bliski istok i Ukrajina bore za pažnju svijeta, pravu bitku vode američke državne obveznice protiv zlata i Bitcoina — a dug od 39 bilijuna dolara odlučuje tko pobjeđuje.

Svijet je 2026. godine ušao u razdoblje u kojem se dva odvojena rata — na Bliskom istoku i u istočnoj Europi — isprepliću s najvišim prinosima na američke državne obveznice u dvadesetak godina, stvarajući financijski krajolik u kojem se zlato, nafta, digitalne valute i sama američka fiskalna politika kreću prema pravilima koja se razlikuju od svega viđenog u prethodnom desetljeću. Razumjeti taj krajolik znači razumjeti pet isprepletenih priča koje se odvijaju istovremeno.

Zajednička vojna operacija Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana počela je 28. veljače 2026. i od tada je prošla kroz nekoliko ciklusa eskalacije i primirja — travanjski udari, obnovljena eskalacija 8. lipnja, ponovno zaoštravanje u srpnju. Svaki krug slijedio je gotovo identičan obrazac: nagao šok na financijskim tržištima, brz oporavak unutar tjedan dana, potom bočno kretanje do sljedeće eskalacije. Do kolovoza 2026. pregovori u Omanu i signali iz Washingtona o mogućem primirju i zaštiti trgovine kroz Perzijski zaljev počeli su konačno smirivati tržišta.

Ovaj sukob nije samo regionalni događaj — postao je globalni test koliko su suvremena financijska tržišta postala osjetljiva na jedan, geografski uzak kanal opskrbe. Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi otprilike petina svjetskog prometa naftom, pretvorio se u jedinu varijablu koju su trgovci diljem svijeta pratili svakodnevno, jer neizvjesnost oko tog jednog tjesnaca određuje koliko nafte uopće može stići na globalno tržište.

Tijekom najintenzivnijih faza sukoba, analitičari su upozoravali na mogućnost cijena nafte od 100 do čak 116 dolara po barelu, scenarij koji bi destabilizirao globalnu energetsku sigurnost i izazvao lančanu reakciju kroz sve gospodarske sektore ovisne o transportu i proizvodnji. Strateške rute poput Hormuškog tjesnaca postale su izuzetno ranjiva područja — kad bi te rute bile kompromitirane, globalna opskrba naftom mogla bi biti u potpunosti zaustavljena, dodatno pogoršavajući rast cijena.

Do kolovoza 2026. slika se dramatično preokrenula. J.P. Morgan Global Research sada predviđa da će opskrba iz Perzijskog zaljeva doseći oko 90 posto predratnog volumena upravo u kolovozu, rastući na 97 posto u listopadu, s gotovo potpunim oporavkom u studenom. Ovaj brz oporavak postavlja teren za prvi značajniji višak ponude nafte već krajem ljeta — procijenjen na oko 1,2 milijuna barela dnevno — što otvara put povratku prema cjenovnom režimu od oko 60 dolara po barelu, s cijenama u niskim 60-ima očekivanim od druge polovice 2027. Ova brzina normalizacije iznenadila je mnoge analitičare koji su u ožujku i travnju predviđali produljeno razdoblje visokih cijena.

Zlato je ponudilo najzanimljiviju i najmanje očekivanu priču ovog razdoblja. Uobičajeno očekivanje je jednostavno: geopolitička neizvjesnost tjera sudionike tržišta prema zlatu kao sigurnoj luci, podižući njegovu cijenu. No 2026. godina proizvela je iznenađenje koje otkriva dublju mehaniku prijenosa geopolitičkog rizika u financijska tržišta.

Postoji izravan kanal (tenzije izravno podižu potražnju za zlatom) i neizravan kanal koji djeluje suprotno: tenzije podižu cijenu nafte, nafta podiže inflaciju, inflacija drži Fed restriktivnim u pogledu kamatnih stopa, a restriktivan Fed pritišće zlato prema dolje jer zlato ne nosi prinos i postaje manje atraktivno kad sigurne, kamatonosne alternative postanu dostupnije. Tržište je tijekom 2026. razriješilo tu napetost upravo u korist tog neizravnog, kontraintuitivnog kanala.

Trenutno stanje, na dan 6. kolovoza 2026: zlato se penje prema 4.242 dolara po unci, sedmotjedni maksimum, potaknuto nadama u sporazum između Sjedinjenih Država i Irana te mekšim podacima s američkog tržišta rada koji jačaju očekivanja manje agresivnog Fed-a. Američki dužnosnici signalizirali su da traže primirje i sporazum o zaštiti trgovine kroz zaljev, što je izravno srušilo cijene goriva od početka kolovoza, dodatno smanjujući inflatorni pritisak koji je ranije držao zlato pod pritiskom.

Zlato je tijekom srpnja kratkotrajno palo ispod psihološki važne razine od 4.000 dolara prije oporavka prema 4.100 dolara, u jednom od najvolatilnijih mjeseci godine za taj metal. J.P. Morgan Global Research prognozira prosjek od 6.000 dolara po unci do četvrtog kvartala 2026., rastući prema 6.300 dolara do kraja 2027. Ipak, Greg Shearer, voditelj odjela za bazne i plemenite metale u J.P. Morganu, upozorava da je zlato trenutno "zaglavljeno u tehničkom ničijem području" — trguje se iznad 200-dnevnog pomičnog prosjeka od oko 4.340 dolara, ali ispod 50-dnevnog prosjeka od 4.730 dolara, dok rastu strahovi da bi Fed mogao morati odgovoriti povišenjima kamata na energetski poticanu inflaciju, umjesto očekivanih rezova.

Bitcoin je tijekom 2026. pokazao izrazito dosljedan obrazac reakcije na svaku fazu bliskoistočnog sukoba, uspoređivan izravno s njegovim ponašanjem tijekom ruske invazije na Ukrajinu 2022. — nagao pad, brz oporavak unutar tjedan dana, potom volatilna konsolidacija unutar definiranog raspona.

Kad je sukob počeo 28. veljače, Bitcoin je pao na oko 63.000 dolara, uz preko 300 milijuna dolara likvidacija u prvom vikendu udara — dodatno pojačano činjenicom da su tradicionalna tržišta bila zatvorena za vikend, pa je kripto ostao jedino veliko likvidno tržište dostupno za paničnu prodaju. Tijekom ožujka, Bitcoin se oporavio na oko 68.900 dolara unatoč rastu cijena nafte i inflatornih strahova. Kad su 8. lipnja zabilježeni najveći udari od travnja, uslijedio je pad od preko dva posto, sa startne razine od 63.700 dolara.

Ipak, ono što stvarno objašnjava zašto je Bitcoin ostao daleko ispod svog rekordnog vrha nije sam geopolitički sukob, nego duboka, strukturna promjena u odnosu prema američkim državnim obveznicama koja se odvijala paralelno tijekom cijele 2026. godine.

Mehanizam je jednostavan, ali fundamentalan: Bitcoin ne nosi prinos. Državne obveznice nose. Kad prinos na obveznice raste, raste i oportunitetni trošak držanja Bitcoina — svaki dolar uložen u kriptovalutu postaje dolar koji nije zaradio siguran, zajamčen prinos dostupan kroz obveznicu. Desetogodišnji prinos dosegnuo je dvanaestomjesečni maksimum iznad pet posto, uz tržišnu procjenu 44-postotne vjerojatnosti Fed-ovog povišenja kamata do prosinca 2026. Ako inflacija ostane postojana, prinosi bi mogli testirati razine koje nisu viđene od prije pandemije, potencijalno dosežući 5,5 posto ili više.

Tridesetogodišnji američki prinos ostao je iznad pet posto povijesnih dvadeset sedam dana, signal da se neki investitori odmiču čak i od onoga što se tradicionalno smatralo sigurnom lukom — dok se natjecanje između prinosa bez rizika i neprinosne prirode imovine poput Bitcoina dramatično oblikuje tokove globalnog kapitala. Obveznice se ne promatraju samo kao sigurna luka, nego i kao ključan stup globalne financijske infrastrukture — koriste se kao kolateral na tržištima financiranja, ugrađene u repo tržišta, bilance banaka i širu likvidnosnu operativu. Na toj pozadini, viši prinosi djeluju kao prirodan protuvjetar za Bitcoin i drugu neprinosnu imovinu poput zlata.

Ova dinamika ostavila je konkretan, mjerljiv trag na Bitcoin ETF-ovima. Kroz svibanj 2026., Bitcoin ETF-ovi doživjeli su najizazovnije razdoblje cijele godine — 1,47 milijardi dolara odljeva u jednom tjednu, ukupno 2,54 milijarde dolara kroz dva tjedna, treći najveći tjedni odljev godine. Pokretačka sila iza tog egzodusa bilo je ponovno određivanje cijena na tržištu obveznica, dok su trgovci obveznicama predviđali dulje-više-restriktivnu politiku Fed-a. Korelacija između kretanja prinosa na obveznice i tokova Bitcoin ETF-ova pokazala se izuzetno dosljednom kroz cijelu godinu — razdoblja rastućih prinosa dosljedno su se poklapala s odljevima, dok su padovi prinosa obično prethodili priljevima.

S desetogodišnjim prinosima iznad 4,2 posto još u travnju 2026., "rizik-uključi" sentiment koji digitalna imovina obično uživa preselio se prema "sigurnim" fiksno-prihodovnim proizvodima. Institucionalni priljevi u proizvode digitalne imovine pali su čak 45 posto u prvom kvartalu 2026. — jasan, brojkama potkrijepljen dokaz da institucionalni kapital, kad mu se ponudi ozbiljna, bezrizična alternativa s prinosom preko pet posto, sustavno bira tu alternativu umjesto volatilne, neprinosne imovine.

Vrijedno je napomenuti da ova dinamika nije uvijek bila potpuno linearna. Sredinom svibnja 2026., dok je Bitcoin držao razinu blizu 80.000 dolara, zabilježena je privremena rotacija iz tradicionalne sigurne luke — konkretno zlata, koje je tog dana palo 2,83 posto na 4.552,60 dolara, dok je srebro kolabiralo osam posto — prema Bitcoinu kao percipiranoj alternativi za pohranu vrijednosti. Ta rotacija bila je dodatno potpomognuta regulatornim napretkom, konkretno napredovanjem takozvanog CLARITY Acta kroz senatski proces, koji tržišni sudionici sve više tretiraju kao smislen korak prema jurisdikcijskoj jasnoći između Komisije za vrijednosne papire i Komisije za trgovanje robnim budućnosnicama. Ipak, ta epizoda pokazala se privremenom iznimkom, ne trajnom promjenom smjera — kasniji podaci kroz svibanj i lipanj ponovno su potvrdili dominaciju obrasca u kojem prinos na obveznice nadjačava sve ostale motive za držanje kriptovaluta.

Bitcoin je do kolovoza 2026. trgovao u rasponu od otprilike 67.000 do 69.000 dolara — i dalje 47 posto ispod svog rekordnog vrha od 126.000 dolara iz listopada 2025. Ta razlika nije proizvod gubitka povjerenja u sam koncept kriptovaluta, nego izravna posljedica pojave prve ozbiljne, potpuno likvidne i bezrizične alternative koja nudi konkurentan prinos — nešto što tijekom prethodnih ciklusa rasta, poput 2017. ili 2021. godine, jednostavno nije postojalo u usporedivoj mjeri, jer su prinosi na obveznice tada bili blizu nule.

Dok pažnja svijeta ostaje usmjerena na Bliski istok, rat u istočnoj Europi ulazi u petu godinu s vlastitom, sve izraženijom financijskom dinamikom koja se preplela s bliskoistočnim sukobom na neočekivan način.

Prije izbijanja sukoba s Iranom, ruska ekonomija bila je pod ozbiljnim pritiskom. Tijekom prva dva mjeseca 2026., prihodi od nafte i plina pali su čak 47 posto, dok su rastuće sankcije i nekontrolirana obrambena potrošnja nanosile ozbiljnu štetu. Izbijanje rata s Iranom naglo je preokrenulo taj trend, izazvavši skok cijena nafte i istovremeno privremeno olabavljivanje američkih sankcija na rusku energetsku izvoznu djelatnost. To je dovelo do niza izjava i komentara koji su predsjednika Vladimira Putina proglasili glavnim korisnikom rata na Bliskom istoku, uz predviđanja da će se ratna blagajna Kremlja koja financira invaziju na Ukrajinu uskoro napuniti.

Ukrajina je odgovorila usmjeravanjem vlastitih dronskih jedinica prema lukama na Baltičkom i Crnom moru koje Rusija koristi za utovar nafte za izvoz — jasna namjera Kijeva da uskrati Putinu neočekivan dobitak dok globalne cijene nafte rastu zbog rata protiv Irana.

Europska unija istovremeno je nastavila širiti svoj sankcijski режим, uvodeći tijekom 2026. godine dvadeseti krug strogih sankcija koje pogađaju ruske prihode od energije, vojno-industrijski kompleks, trgovinu i financijske usluge, uključujući odredbe usmjerene na kriptovalute. Novi paket uključuje temelje za buduću zabranu pomorskih usluga za rusku sirovu naftu i naftne derivate. Vijeće je također produljilo postojeće restriktivne mjere za daljnjih šest mjeseci, do 31. srpnja 2026. — mjere koje su prvi put uvedene 2014., a značajno proširene od veljače 2022. u odgovoru na rusku neizazvanu i nezakonitu vojnu agresiju.

Unatoč privremenom olakšanju koje je donio bliskoistočni sukob, dugoročna slika ruske ekonomije ostaje mračna. Analitičari upozoravaju da Rusija klizi iz faze "kontroliranog hlađenja" u otvorenu stagnaciju tijekom 2026., s bilo kakvim smislenim oporavkom malo vjerojatnim prije 2027. Ranija "šećerna euforija" od ratne vojne potrošnje sada blijedi, a njezini troškovi prenose se na stanovništvo kroz više poreze, dok prihodi zaostaju za planiranim zbog nižih cijena nafte i kontinuiranog zapadnog pritiska na rusku energetsku izvoznu djelatnost. Godina 2025. označila je kraj ruskog ratnog rasta iz 2023-2024. — nakon dvije godine ekspanzije od preko četiri posto, rast BDP-a za 2025. usporio je na oko jedan posto ili niže, uz iste vjetrove u lice koji vjerojatno traju i kroz 2026.

Prihodi od nafte i plina za 2025. sada se procjenjuju na 8,7 bilijuna rubalja, znatno ispod izvorno planiranih 10,9 bilijuna rubalja. Svjetska banka očekuje da će globalni višak ponude nafte gurnuti cijenu Brent nafte s prosjeka od 68 dolara po barelu u 2025. na oko 60 dolara u 2026. — najnižu razinu u pet godina, dodatno pogoršavajući fiskalnu poziciju Kremlja. Ruske vlasti sada podižu poreze kako bi poduprle proračun — stopa poreza na dodanu vrijednost raste s 20 na 22 posto od siječnja, potez koji pogađa manje tvrtke diljem regija dok istovremeno donosi slabije prihode od očekivanih.

Kielski institut, u svom izvještaju objavljenom u lipnju 2026. pod naslovom "Kraj igre: rusko ratno gospodarstvo doseže svoje granice", identificira izvozne prihode od nafte i plina kao ključan faktor koji održava ruski ratni napor, preporučujući snažniju provedbu postojećih sankcija. Provedba cjenovnog ograničenja mora zauzeti središnje mjesto u sankcijskoj politici — izazov za Europu jest pretvoriti rastuću rusku gospodarsku ranjivost u trajnu stratešku polugu.

Čak i uz Trumpovo inzistiranje da Rusija ima nadmoć u ratu protiv Ukrajine, ekonomisti tvrde da je ruska pozicija slabija nego ikad, jer je Kremlj potrošio većinu gotovinskih rezervi i posuđenog novca koji je pokretao njegov ratni potrošački val — uz veće probleme koji tek dolaze, uključujući probleme u naftnom sektoru, moguću bankarsku krizu i probleme s potrošačima, dok cijene ruske nafte padaju zbog sankcija.

Europska unija dodatno je pooštrila pritisak najavom zabrane uvoza ukapljenog prirodnog plina iz Rusije počevši od siječnja 2027., godinu ranije nego što je izvorno planirano — dio šireg paketa sankcija uvedenih kao reakcija na rusko pojačavanje napada na Ukrajinu. Istovremeno, cijene europskog plina stabiliziraju se — TTF cijene plina prognoziraju se na prosjek od 30 eura po megavatsatu tijekom 2026., s ljetnim cijenama koje padaju na 26 eura, dijelom zahvaljujući novim kapacitetima ukapljenog plina iz Sjedinjenih Država, Kanade i Katara koji smanjuju napetu ponudu i volatilnost cijena.

Iza svih ovih tržišnih pokreta stoji fiskalna stvarnost koja postupno oblikuje svaku drugu odluku opisanu u ovoj analizi. Američki nacionalni dug premašio je 39 bilijuna dolara u proljeće 2026. Federalni troškovi kamata dosegnuli su 1,2 bilijuna dolara za fiskalnu 2025. godinu — već više nego što Sjedinjene Države troše na nacionalnu obranu, brojka koja bi prije desetljeće bila gotovo nezamisliva za najveće svjetsko gospodarstvo.

Kao izravan odgovor na ovu fiskalnu krizu, predsjednik Trump potpisao je 3. veljače 2025. Izvršnu naredbu 14196, nazvanu "Plan za osnivanje suverenog fonda bogatstva Sjedinjenih Država", nalažući ministrima financija i trgovine da razrade plan za osnivanje takvog fonda u skladu s nekoliko ciljeva: promicanje fiskalne održivosti kroz stvaranje alternativnog izvora prihoda sposobnog otplaćivati nacionalni dug ili barem pokrivati kamate na njega, smanjenje poreznog opterećenja američkih obitelji i malih poduzeća, uspostavljanje gospodarske sigurnosti za buduće generacije kroz fond sposoban ulagati domaće u strateške industrijske ciljeve slično namjeri iza zakona o poluvodičima poznatog kao CHIPS Act.

Bijela kuća navodi da savezna vlada izravno drži 5,7 bilijuna dolara imovine koja bi mogla kapitalizirati takav fond — iznos koji uključuje potraživanja po zajmovima, nekretnine, postrojenja i opremu, te gotovinu i drugu monetarnu imovinu, uz dodatnih preko 200 milijardi dolara u međunarodnoj imovini, uključujući oko 170 milijardi dolara u posebnim pravima vučenja Međunarodnog monetarnog fonda i 11 milijardi dolara u zlatu, vrednovanom prema službenoj cijeni od 42,22 dolara po unci koju je Kongres utvrdio 1972. — cijena koja je dramatično zastarjela s obzirom na to da se stvarna tržišna cijena zlata danas kreće oko 4.200 dolara po unci.

Osnivanjem takvog fonda, Sjedinjene Države pridružile bi se skupini od preko šezdeset zemalja koje već imaju vlastite suverene fondove bogatstva, kolektivno vrijedne preko 13 bilijuna dolara imovine. Sedam novih fondova osnovano je diljem svijeta samo tijekom 2024. godine, a pet 2023. — jasan globalni trend prema kojem se sve više država okreće ovom modelu financiranja dugoročnih strateških ciljeva.

Kritičari ovog prijedloga, uključujući analitičare instituta PIIE, upozoravaju da je plan nedovoljno razrađen za uvjerljiv, sveobuhvatan projekt. Za razliku od većine zemalja s postojećim suverenim fondovima, Sjedinjene Države nemaju proračunski višak niti suvišne devizne rezerve kao prirodan izvor financiranja — savezni proračun bilježi deficit svake godine od 2001., a povećanja potrošnje nadmašuju rast saveznih prihoda od 2016. Ovi izvori financiranja, koji su drugim zemljama omogućili osnivanje njihovih fondova, jednostavno nisu dostupni Sjedinjenim Državama na isti način.

Zagovornici prijedloga, uključujući analitičare Vijeća za vanjske odnose, ističu presedan poput In-Q-Tela, investicijskog kraka Središnje obavještajne agencije koji je rano investirao u tvrtku Palantir prije nego što je komercijalni kapital pokazao interes — Palantirov prihod u prvom kvartalu 2026. porastao je 85 posto godišnje, njegova najveća stopa rasta ikad kao javne tvrtke. In-Q-Tel je neprofitna organizacija, pa je dobit ostala unutar obavještajne zajednice; suvereni fond bi djelovao prema istoj logici strpljivog kapitala, ali bi vraćao dobit svakom Amerikancu, ne samo jednoj agenciji. Uz konzervativan realan povrat od pet posto, američki fond osnovan s 500 milijardi do bilijun dolara mogao bi proizvesti 25 do 50 milijardi dolara godišnje unutar desetljeća — tok prihoda koji bi mogao nadoknaditi servisiranje duga ili poduprijeti sustav socijalnog osiguranja prije nego što njegov povjerenički fond presuši. Izvještaj povjerenika sustava socijalnog osiguranja iz 2025. projicira da će rezerve glavnog programa biti iscrpljene do 2033., s tek 77 posto isplativih pogodnosti u tom trenutku.

Očigledan prigovor glasi da bi još jedno savezno tijelo postalo tek još jedan politički fond za trošenje bez odgovornosti — legitimna zabrinutost. Norveška, čiji suvereni fond ostaje globalni referentni model, suzbija taj rizik zakonskom odredbom — izričitom zabranom političkog uplitanja, profesionalnim upravljanjem odgovornim jedinstvenom mandatu i tromjesečnim javnim objavljivanjem. Isti principi mogli bi se ugraditi i u američki model, iako ostaje otvoreno pitanje hoće li politička volja za takvom disciplinom stvarno postojati kroz dulje razdoblje.

Kumulativni učinak svih ovih paralelnih događaja stvara mješovitu, slojevitu sliku dobitnika i gubitnika koja se razlikuje ovisno o vremenskom horizontu promatranja.

Na pozitivnoj strani, brz oporavak opskrbe naftom iz Perzijskog zaljeva i približavanje viška ponude sugerira da će globalna energetska inflacija, jedan od najupornijih pritisaka na potrošače diljem svijeta tijekom protekle dvije godine, konačno početi popuštati kroz drugu polovicu 2026. i tijekom 2027. To bi oslobodilo prostor centralnim bankama, uključujući Fed, da razmotre rezove kamatnih stopa bez straha od ponovnog raspaljivanja inflacije — razvoj koji bi izravno koristio i dioničkim tržištima i, kako je već objašnjeno, rizičnijoj imovini poput Bitcoina koja trenutno pati upravo zbog visokih prinosa na obveznice.

Europski potrošači i industrija imaju dodatan razlog za oprezan optimizam — stabilizacija cijena plina uz nove kapacitete ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Država, Kanade i Katara smanjuje ovisnost o jedinom, geopolitički osjetljivom izvoru opskrbe, gradeći dugoročnu energetsku otpornost koja nadilazi trenutni ciklus geopolitičke napetosti.

Na negativnoj strani, slabljenje ruskog gospodarstva, iako strateški cilj zapadnih sankcija, nosi vlastite rizike nepredvidivosti. Ekonomisti upozoravaju na moguću bankarsku krizu unutar Rusije dok se cijene ruske nafte urušavaju pod pritiskom sankcija, a takva unutarnja financijska nestabilnost u nuklearnoj sili s ratnom ekonomijom pod pritiskom nosi vlastitu, teško kvantificirivu geopolitičku premiju rizika koju tržišta tek trebaju u potpunosti ocijeniti.

Za same Sjedinjene Države, temeljni fiskalni problem — dug koji nadilazi 39 bilijuna dolara uz troškove kamata koji već premašuju obrambenu potrošnju — ostaje neriješen neovisno o ishodu bilo kojeg pojedinačnog geopolitičkog sukoba. Upravo taj strukturni pritisak drži prinose na obveznice trajno visokima, jer tržište mora nuditi atraktivan prinos kako bi privuklo dovoljno kupaca za sve veći opseg duga koji se mora refinancirati i proširivati iz godine u godinu. Taj visok prinos je istovremeno mehanizam koji odvlači kapital od Bitcoina i zlata prema obveznicama, zatvarajući krug koji povezuje sve elemente ove analize u jedinstven, međusobno ovisan sustav.

Za obične investitore i poduzeća diljem svijeta, praktična pouka iz ovog razdoblja jest da geopolitički rizik, koliko god dramatičan u trenutku eskalacije, često nije glavna varijabla koja određuje smjer tržišta kroz dulje razdoblje. Umjesto toga, monetarna politika i kretanje prinosa na obveznice — sporije, manje dramatično, ali strukturno dublje — dosljedno se pokazuju kao snažniji, trajniji pokretač cijena zlata, Bitcoina i šire rizične imovine, dok geopolitički šokovi djeluju kao kratkotrajni, iako intenzivni, poremećaji unutar tog šireg, dugoročnijeg trenda.

Nekoliko konkretnih varijabli vjerojatno će odrediti smjer svih pet isprepletenih priča kroz preostali dio 2026. i tijekom 2027. Prvo i najvažnije jest hoće li Fed dati jasan signal rezanja kamata prije kraja godine — takav signal vjerojatno bi bio okidač za značajniju rotaciju kapitala natrag u Bitcoin i zlato, budući da bi izravno smanjio oportunitetni trošak držanja neprinosne imovine koji trenutno dominira tržišnim ponašanjem.

Drugo, brzina i trajnost oporavka opskrbe naftom iz Perzijskog zaljeva odredit će hoće li predviđeni pad prema 60 dolara po barelu stvarno biti ostvaren, ili će nova eskalacija bliskoistočnog sukoba ponovno prekinuti taj trend prije nego što se u potpunosti ostvari.

Treće, sudbina ruskog ratnog gospodarstva — hoće li Kremlj stvarno kliznuti u otvorenu stagnaciju predviđenu za 2026., ili će mu kontinuirana energetska trgovina, čak i pod sankcijama, pružiti dovoljno prihoda da produlji rat u Ukrajini kroz još jednu godinu — ostaje varijabla s dubokim implikacijama za europsku sigurnost i energetsku politiku daleko izvan same 2026. godine.

Konačno, sudbina američkog suverenog fonda bogatstva — hoće li stvarno biti osnovan unutar najavljenog dvanaestomjesečnog roka, i hoće li imati stvaran, mjerljiv učinak na fiskalnu putanju koja trenutno drži prinose na obveznice strukturno visokima — ostaje otvoreno pitanje čiji odgovor će oblikovati odnos između američkog duga, cijene zlata i Bitcoina kroz cijelo sljedeće desetljeće, daleko nadilazeći trajanje bilo kojeg pojedinačnog geopolitičkog sukoba opisanog u ovoj analizi.

Podaci i navodi u ovoj analizi temelje se na izvještajima i analizama sljedećih izvora: J.P. Morgan Global Research, TradingEconomics, InvestingCube, PhysicalGold, Atlantic Council (UkraineAlert), Vijeće Europske unije (Consilium), The Moscow Times, Washington Post, Kielski institut za svjetsko gospodarstvo, ABN AMRO Research, Svjetska banka, PIIE (Peterson Institute for International Economics), Council on Foreign Relations, The Hill, CoinDesk, Investing.com, Intellectia.ai, AMBCrypto, KuCoin, The Motley Fool, MEXC News, te službeni tekst Izvršne naredbe 14196 Bijele kuće, sve pristupljeno u srpnju i kolovozu 2026.

Odvojeno od izravnog natjecanja između prinosa na obveznice i neprinosne imovine, ovo razdoblje otkriva i širu promjenu u tome kako institucionalni kapital procjenjuje rizik tijekom istovremenih, geografski razdvojenih kriza. Fondovi i upravitelji imovinom, suočeni s dva aktivna rata na različitim kontinentima uz strukturno visoke prinose na obveznice, sve češće tretiraju geopolitički rizik kao pozadinski, kontinuiran faktor koji treba trajno cijeniti u portfeljima, ne kao privremeno stanje koje čeka rješenje prije povratka na "normalno" pozicioniranje.

Ova promjena u pristupu vidljiva je i u podacima o institucionalnom pozicioniranju kroz Bitcoin ETF-ove — unatoč značajnim odljevima tijekom razdoblja rastućih prinosa, temeljna institucionalna pozicija ostala je netaknuta kroz konsolidaciju, obrazac koji se materijalno razlikuje od uzorka koji obično prethodi dubljim korekcijama, u kojima bi odljevi iz burzovno trgovanih fondova kumulativno rasli kroz više uzastopnih sesija i prisilili likvidacije u plitke naloge. Taj scenarij nije se dogodio ovaj put — signal da institucionalni sudionici tržišta razlikuju kratkoročnu taktičku prilagodbu prinosima na obveznice od dugoročnog gubitka povjerenja u samu tezu o Bitcoinu kao dugoročnoj imovini.

Regulatorna pozadina dodatno pojačava ovaj institucionalni zamah — predloženi CLARITY Act napredovao je kroz senatski proces, a tržišni sudionici sve više tretiraju to zakonodavstvo kao smislen korak prema jurisdikcijskoj jasnoći između Komisije za vrijednosne papire i Komisije za trgovanje robnim budućnosnicama, dugogodišnji izvor neizvjesnosti koji je odvraćao dio institucionalnog kapitala od ozbiljnijeg ulaska u digitalnu imovinu. Europski regulatorni okvir za kripto-imovinu, uveden postupno kroz 2025. i 2026., pruža usporediv predložak koji je već otključao kapital iz institucionalnih bazena osjetljivih na regulatornu usklađenost diljem Europe — signal da regulatorna jasnoća, čak i usred geopolitičke i monetarne neizvjesnosti, ostaje snažan, neovisan pokretač dugoročnog institucionalnog usvajanja digitalne imovine.

Kad se sve ove niti povuku zajedno — bliskoistočni sukob i njegov dvostruki učinak na naftu i zlato, ratom iscrpljena ruska ekonomija koja balansira između privremenog olakšanja i strukturnog sloma, natjecanje između Bitcoina i državnih obveznica za isti globalni kapital, te sam američki fiskalni deficit koji sve to pokreće — pojavljuje se jedinstven, iznenađujuće koherentan sustav. Svaki pojedinačni događaj, promatran izolirano, izgleda kao zaseban, nepovezan naslov u dnevnim vijestima. Promatran zajedno, otkriva jednu, dominantnu silu koja se provlači kroz svaki segment: potrebu Sjedinjenih Država da financiraju sve veći dug u svijetu gdje su i njihovi vojni angažmani i njihova monetarna politika istovremeno pod pritiskom.

Ta potreba financiranja duga drži prinose na obveznice strukturno visokima. Visoki prinosi odvlače kapital od zlata i Bitcoina. Istovremeno, isti geopolitički angažmani koji doprinose fiskalnom pritisku — podrška Ukrajini, vojna operacija protiv Irana — izravno oblikuju cijenu nafte, koja zauzvrat oblikuje inflaciju, koja zauzvrat oblikuje hoće li Fed moći popustiti upravo one prinose koji trenutno drže zlato i Bitcoin pod pritiskom. Krug se zatvara sam u sebe, a razumijevanje te cirkularnosti, ne praćenje svakog pojedinačnog naslova izolirano, jedini je način da se stvarno predvidi kamo ovi tržišni tokovi vode kroz preostali dio desetljeća.

Manje, otvorene ekonomije poput hrvatske ne sudjeluju izravno u ovim sukobima, ali osjećaju gotovo svaki opisani učinak kroz uvozne cijene energije, kretanje eura naspram dolara, i indirektnu izloženost kroz turizam i trgovinske tokove s većim europskim gospodarstvima koja su izravnije pogođena ruskim sankcijama i cijenama plina. Stabilizacija europskih cijena plina prema 26-30 eura po megavatsatu tijekom 2026. predstavlja izravnu, mjerljivu olakšicu za industrijske i kućanske potrošače u regijama poput jugoistočne Europe, koje su tijekom ranijih faza energetske krize nosile nerazmjerno velik teret volatilnosti cijena u odnosu na veličinu vlastitog gospodarstva.

Istovremeno, visoki prinosi na američke državne obveznice povlače za sobom i više troškove zaduživanja za europske vlade i poduzeća, uključujući i ona u manjim gospodarstvima poput hrvatskog, jer se globalni troškovi kapitala ne određuju izolirano unutar eurozone, nego u kontinuiranom dijalogu s američkim tržištem obveznica koje ostaje najveće i najlikvidnije na svijetu. Ta povezanost znači da odluke donesene u Washingtonu o fiskalnoj politici i suverenom fondu, iako naizgled daleke, imaju stvaran, mjerljiv trag na trošku zaduživanja i investicijskim odlukama poduzeća diljem Europe, uključujući i onih u Hrvatskoj.

#Geopolitika #Nafta #Zlato #Bitcoin #Rusija #Ukrajina #AmerickiDug #GNKASG #NerminSefić


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/analize/rat-dug-i-zlato-kapital-bitcoin-2026/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #naftacijena2026 #zlatocijena #bitcoinobveznice #RusijaUkrajinagospodarstvo #americkidug #suverenifondSAD #Iranrat #NerminSefić

Data Privacy and Scaling Artificial Intelligence

Data Privacy and Scaling Artificial Intelligence

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses data privacy in AI scaling, key controls, and practical consequences for governance.

AI systems can scale only if data sources, legal basis, and access controls are arranged in advance.

An AI system increases the value of data, but also increases the consequences of incorrect access, retention, or reuse of information.

Before scaling, it must be established which data a model may receive, where it's processed, how long it's kept, and who may see the result.

Privacy must not be a final check after development. It must be part of the architecture, testing, and supplier contracts.

A controlled system may be slower in its first phase, but is significantly faster once real deployment arrives.

#DataPrivacy #AIGovernance #DataProtection #AccessControl #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/data-privacy-and-scaling-artificial-intelligence/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb

Osvrt na 2013. — moja strana priče o Omega factoringu

Osvrt na 2013. — moja strana priče o Omega factoringu

Autor: Nermin Sefić

Osobna izjava Nermina Sefića povodom članka Poslovnog dnevnika iz 2013. o Omega factoringu — o vlasništvu, odluci o raspuštanju Nadzornog odbora i izostanku izravnog razgovora s novinarom.

Trinaest godina je dug period da se čeka na priliku ispraviti javni zapis koji je od prvog dana bio pogrešno naslovljen. Danas, u kolovozu 2026., odlučio sam napokon jasno i osobno iznijeti što se stvarno dogodilo 2013. godine s tvrtkom Omega factoring, jer smatram da je vrijeme da se ta činjenica, vidljiva čak i iz samog teksta izvornog članka, konačno rasčisti.

Poslovni dnevnik je 29. srpnja 2013. objavio članak pod naslovom "Munjiza i Kolaković pobjegli iz Omege". Riječ "pobjegli" nosi vrlo konkretnu, tešku konotaciju — sugerira bijeg, izbjegavanje odgovornosti, možda čak i nešto nezakonito. To je riječ koja se pamti, koja se dijeli, koja oblikuje trajan dojam o dvije osobe, neovisno o tome što doista piše ispod tog naslova.

A ono što doista piše ispod tog naslova, kad se pažljivo pročita, potpuno je drugačija priča od one koju naslov obećava. Tekst opisuje da je Nadzorni odbor, izabran putem javnog natječaja, u jednom trenutku prestao zasjedati. Opisuje da predložena Uprava nikad nije preuzela dužnost. Opisuje da je iz tvrtke, sredinom srpnja, stigla obavijest o tranziciji, promjeni sjedišta i restrukturiranju vlasničke strukture, uz opoziv i Uprave i Nadzornog odbora. Nigdje u samom tekstu ne piše da je itko fizički pobjegao, izbjegavao kontakt, ili se skrivao. Piše o restrukturiranju. To je posve druga, mnogo mirnija i formalnija priča — priča o poslovnoj odluci vlasnika, ne o bijegu dvojice ljudi.

Ta razlika između naslova i teksta nije mala stilska nijansa. To je razlika koja je, prema mom mišljenju, trinaest godina nanosila i još uvijek nanosi stvarnu, mjerljivu štetu ugledu ljudi koji su u toj priči spomenuti — uključujući i moj vlastiti ugled, budući da sam, iako nikad izravno citiran punom izjavom, u članku posredno predstavljen kao izvor priče o "restrukturiranju" bez ikakvog konteksta o mojoj stvarnoj ulozi.

Želim to reći potpuno jasno, bez uvijanja: sa mnom nikad nije obavljen razgovor u vezi s tim člankom. Nikakav novinar me nije nazvao, poslao pitanja, zatražio moju verziju događaja, ili mi dao priliku odgovoriti na bilo koju tvrdnju prije objave. Ono što je u članku predstavljeno kao da dolazi od mene — objašnjenje o "restrukturiranju" — proizašlo je iz posrednih izvora ili službenih priopćenja, ne iz izravnog razgovora sa mnom osobno.

U novinarstvu postoji temeljno pravilo — kad članak izravno ili neizravno uključuje nečije ime u kontekstu koji bi mogao štetiti njegovom ugledu, ta osoba zaslužuje priliku iznijeti svoju stranu priče prije objave. To se u ovom slučaju nije dogodilo, ni prema meni, a koliko mi je poznato, ni prema Munjizi ili Kolakoviću. Nijedan od nas trojice nije dobio priliku odgovoriti prije nego što je naslov "pobjegli" postao trajan, pretraživ zapis na internetu.

Bio sam vlasnik tvrtke Omega factoring u trenutku o kojem članak govori. To je činjenica koju sam odlučio sada javno potvrditi, jer objašnjava zašto sam bio taj koji je mogao i morao donijeti odluku o strukturi upravljanja tvrtkom.

Kad je proveden javni natječaj za popunu Nadzornog odbora, prijavio se, kako članak i sam navodi, "respektabilan broj ekonomskih stručnjaka i osoba iz javnog života". Među njima, Dragan Munjiza i Marko Kolaković izabrani su, formalno, na dužnosti predsjednika i potpredsjednika Nadzornog odbora. Oboje su nesumnjivo bila poznata, "notabene" imena — Munjiza kao bivši predsjednik Uprave Konzuma i vlasnik konzultantske tvrtke, Kolaković kao profesor Ekonomskog fakulteta i ekonomski strateg. Njihova imena, sama po sebi, davala su natječaju i cijelom projektu težinu i vjerodostojnost u očima javnosti.

No poznato ime i javna reputacija nisu isto što i poslovna podobnost za konkretnu, operativnu ulogu unutar konkretne tvrtke koju sam ja, kao vlasnik, gradio prema vlastitoj viziji i standardima. Nakon što je Nadzorni odbor konstituiran, procijenio sam, na temelju uvida u njihov stvaran pristup i sposobnost odgovoriti na operativne zahtjeve te specifične uloge, da ta dvojica, unatoč svojoj javnoj reputaciji, nisu bili poslovno podobni za mjesto koje su preuzeli. Ta procjena bila je moja, kao vlasnika, i na temelju nje sam donio odluku o raspuštanju Nadzornog odbora.

To nije bio bijeg s njihove strane. To je bila moja odluka, donesena s pozicije vlasništva, o strukturi upravljanja vlastitom tvrtkom. Ta razlika — između "oni su pobjegli" i "ja sam ih razriješio" — nije semantička igra riječima. To su dvije potpuno različite priče, s potpuno različitim implikacijama za sve uključene osobe.

Netko bi mogao postaviti pitanje — ako je naslov bio netočan, zašto Munjiza i Kolaković nikad nisu javno reagirali, zašto nisu tražili ispravak? To je pošteno pitanje, i zaslužuje pošten odgovor: ne znam zašto nisu reagirali, i ne mogu govoriti u njihovo ime o njihovim razlozima. Možda su smatrali da reakcija donosi više štete nego koristi. Možda jednostavno nisu smatrali vrijednim truda boriti se protiv jednog naslova u moru dnevnih vijesti. Možda su imali posve osobne razloge koje ja ne poznajem.

Ono što mogu reći jest da njihova šutnja ne dokazuje da je naslov bio točan. Odsutnost demantija nije potvrda tvrdnje — to je temeljna novinarska i pravna činjenica koju je lako zaboraviti kad se čita naslov koji zvuči kao gotova, dokazana priča. Mnogo je razloga zbog kojih ljudi ne reagiraju na netočno pisanje o sebi, a nijedan od tih razloga ne čini to pisanje točnim.

Internet ne zaboravlja. Članak iz 2013. i danas je dostupan, pretraživ, indeksiran — jedan od prvih rezultata kad netko pretraži bilo koje od tri imena spomenuta u naslovu. Trinaest godina kasnije, taj naslov nastavlja oblikovati prvi dojam o svakome od nas u očima svakoga tko ga pročita, neovisno o tome je li ikad pročitao i sam tekst ispod naslova, koji priča posve drugačiju, mnogo mirniju priču.

Ova vrsta trajne, digitalno urezane štete rijetko se uzima ozbiljno dok se osobno ne doživi. Poslovni partneri, potencijalni investitori, novinari koji istražuju pozadinu prije budućeg članka — svi oni, u nekom trenutku, mogu naići na taj naslov i formirati mišljenje prije nego što ikad razgovaraju sa mnom osobno ili provjere širi kontekst. To je šteta koja se ne može precizno kvantificirati u novcu, ali je stvarna, i nastavlja se obnavljati sa svakim novim čitateljem koji naiđe na taj stari naslov.

Upravo zato sam odlučio da je vrijeme za ovaj tekst. Ne da bih osporio pravo Poslovnog dnevnika da izvještava, ili pravo bilo kojeg novinara na vlastito uredničko prosuđivanje o tome što je vijest. Nego da bih, napokon, nakon trinaest godina šutnje s moje strane, ponudio vlastitu, izravnu verziju — verziju koju nikad nitko nije zatražio, ali koju sada svojevoljno dajem.

Ono što se dogodilo s ovim konkretnim naslovom nije izoliran, jedinstven slučaj — to je primjer šireg obrasca u kojem naslov, osmišljen da privuče klik i pažnju, ide dalje od onoga što tekst ispod njega stvarno može podnijeti. Riječ "pobjegli" prodaje se bolje nego riječ "razriješeni" ili "restrukturirano" — dramatičnija je, provokativnija, dijeli se lakše. No ta ista dramatičnost, kad nije utemeljena u samom sadržaju članka, postaje oblik štete nanesene stvarnim ljudima radi privlačenja pažnje čitatelja.

Ne krivim pojedinog novinara osobno za ovu praksu — riječ je o širem sustavu poticaja u kojem se uredništva natječu za pažnju, a naslovi postaju sve agresivniji kako bi se probili kroz buku. No sustavno objašnjenje ne umanjuje stvarnu, osobnu štetu koju takva praksa nanosi konkretnim, imenovanim ljudima poput mene, Munjize i Kolakovića, kad se naša imena nađu u naslovu koji ide dalje od dokazivog sadržaja.

Netko bi mogao pitati zašto ovu izjavu dajem tek sada, trinaest godina kasnije, umjesto neposredno nakon objave članka 2013. godine. Iskren odgovor je da tada nisam smatrao da imam platformu ili razlog javno se baviti jednim naslovom u moru dnevnih vijesti. Fokus mi je bio na izgradnji poslovanja, ne na upravljanju javnom percepcijom starih članaka.

Danas je situacija drugačija. Kroz GNK ASG d.o.o. i GNK DINAMO Ltd. Grupu izgradio sam platformu s kojom mogu izravno, vlastitim glasom, obratiti se javnosti bez posredovanja trećih strana koje mogu, namjerno ili nenamjerno, iskriviti moju poruku. Ta platforma nosi i odgovornost — odgovornost da se njome služim pošteno, s jasnim razdvajanjem onoga što je moja osobna izjava od onoga što je neovisno provjerena činjenica, upravo onako kako je ovaj tekst uredničkom napomenom na početku i označen.

Ne tražim od nikoga da mi slijepo povjeruje samo zato što sam sad, s pozicije vlasnika medijske platforme, u mogućnosti ispričati vlastitu verziju. Tražim nešto skromnije i, vjerujem, razumnije — da svatko tko naiđe na naslov "Munjiza i Kolaković pobjegli iz Omege" pročita i sam tekst ispod njega, ne samo naslov, i sam prosudi odgovara li riječ "pobjegli" onome što je tamo stvarno opisano. Vjerujem da će svatko tko to učini doći do istog zaključka do kojeg sam i ja došao — da naslov ide dalje od dokaza, i da je vrijeme da se ta neravnoteža, nakon trinaest godina, konačno imenuje i ispravi, koliko je to uopće moguće učiniti unatrag.

Ovo nije pokušaj brisanja povijesti ili poricanja da se 2013. godine dogodilo restrukturiranje unutar Omega factoringa — to se dogodilo, i ja stojim iza te odluke kao vlasnik koji ju je donio. Ono što odbacujem jest okvir "bijega" koji je naslov nametnuo priči koja je, u svojoj biti, bila obična, iako neugodna, poslovna odluka o strukturi upravljanja. Nakon trinaest godina, smatrao sam važnim da ta razlika napokon bude javno izrečena, mojim vlastitim riječima, na platformi koju danas gradim i za koju osobno odgovaram.

Želim biti posve jasan i o jednoj drugoj stvari — moja odluka o raspuštanju Nadzornog odbora nije proizašla iz osobnog animoziteta prema Munjizi ili Kolakoviću. Ne poznajem ih osobno izvan konteksta tog kratkog poslovnog razdoblja, i nemam nikakav osoban razlog željeti im štetu. Odluka je bila isključivo poslovna prosudba, donesena na temelju onoga što sam u tom trenutku smatrao potrebnim za tvrtku koju sam gradio.

Ta razlika je važna jer se u javnom prostoru prečesto poslovne odluke tumače kao osobni sukobi, dramatizirane radi zanimljivije priče. Realnost poslovanja često je mnogo prozaičnija — vlasnik procijeni da određena struktura upravljanja ne odgovara stvarnim potrebama tvrtke u danom trenutku, i donese odluku o promjeni te strukture. To se događa u tisućama tvrtki svake godine, bez da ijedna od njih završi u naslovima s riječju "pobjegli".

Vrijedi podsjetiti na širi kontekst u kojem se sve ovo odvijalo. Tržište faktoringa u Hrvatskoj 2013. godine bilo je u ranoj, još uvijek nedovoljno razvijenoj fazi — regulatorni okvir bio je manje precizan nego danas, a broj ozbiljnih, etabliranih igrača bio je malen. Ulazak nove tvrtke na to tržište, s ambicioznim planovima i javnim natječajem za sve pozicije, uključujući i najviša tijela upravljanja, bio je neuobičajen potez koji je prirodno privukao pažnju medija.

Ta pažnja, sama po sebi, nije problem — javnost ima legitiman interes pratiti razvoj novih financijskih igrača na tržištu. Problem nastaje kad ta pažnja, umjesto da prati stvarni razvoj događaja s dužnom pažnjom prema činjenicama, umjesto toga posegne za najdramatičnijom mogućom formulacijom dostupnom u trenutku pisanja, bez obzira odgovara li ta formulacija onome što se stvarno dogodilo.

Trinaest godina iskustva i refleksije daje priliku za iskren pogled unatrag. Da sam tada, 2013. godine, bolje razumio dugoročnu digitalnu trajnost novinskih naslova, vjerojatno bih odmah, u danima nakon objave, zatražio ispravak ili barem javno pojasnio situaciju vlastitim riječima, umjesto da to ostavim za kasnije. Šutnja, čak i kad je motivirana željom da se izbjegne dodatna pažnja na neugodnu situaciju, ima vlastitu cijenu — dopušta da tuđa, netočna verzija priče postane jedina dostupna verzija na internetu, godinama, možda i desetljećima.

Ova lekcija oblikuje i način na koji danas pristupam komunikaciji kroz GNK ASG i GNK DINAMO Ltd. Grupu — vjerujem da je brza, izravna, transparentna komunikacija, čak i kad se bavi neugodnim temama, gotovo uvijek bolja strategija od šutnje koja ostavlja prostor da tuđa interpretacija postane trajan, nepobijen zapis.

Svjestan sam da objavljivanje ovog teksta na platformi koju ja sam kontroliram nosi vlastitu vrstu odgovornosti, drugačiju od one koju je nosio izvorni novinski članak. Kad novinska kuća poput Poslovnog dnevnika objavi tekst, taj tekst prolazi kroz (barem formalno) uredničku neovisnost od osoba o kojima piše. Kad ja sam, kao vlasnik platforme, objavljujem tekst o vlastitom sudjelovanju u prošlim događajima, ta neovisnost prirodno ne postoji na isti način — čitatelj ima puno pravo to imati na umu dok čita.

Upravo zato je urednička napomena na početku ovog teksta, koja jasno označava da je riječ o mojoj osobnoj izjavi, a ne o neovisno provjerenoj rekonstrukciji, ključan dio ove objave, ne kozmetička formalnost. Ne želim da ovaj tekst bude pročitan kao da nosi istu vrstu neovisnog autoriteta kao izvorni novinski članak — želim da bude pročitan upravo onako kako jest: kao moja vlastita, do sada neizrečena strana priče, koju čitatelj može uzeti u obzir uz, ne umjesto, izvornog članka.

Kad se izvorni članak pročita pažljivo, rečenicu po rečenicu, otkriva se nešto što nadilazi puki dojam — otkriva se stvarna, gramatička kontradikcija između naslova i teksta koji ga prati.

Naslov koristi aktivan glagol — "pobjegli". Aktivan glagol pretpostavlja subjekt koji sam, svojevoljno, poduzima radnju. Munjiza i Kolaković su, prema naslovu, ti koji su nešto učinili — pobjegli su.

Tijelo članka, međutim, dosljedno koristi posve drugačiju gramatičku konstrukciju kad opisuje isti događaj: "opozvana je i Uprava". To je pasivna konstrukcija. Pasiv pretpostavlja da je netko drugi izvršio radnju nad subjektom, ne da je subjekt sam nešto učinio. Opoziv je nešto što se nekome dogodi, ne nešto što netko sam sebi napravi.

Ova razlika nije stilska sitnica. Aktiv i pasiv nose potpuno različito značenje o tome tko je nositelj radnje. Naslov aktivnim glagolom sugerira da su Munjiza i Kolaković sami donijeli odluku o odlasku. Tekst, pasivnom konstrukcijom, opisuje da je netko drugi donio odluku o njihovom opozivu. To dvoje se međusobno isključuje — ne mogu obojica biti istovremeno točna opisa istog događaja.

Dodatno, nigdje u tekstu ne stoji rečenica poput "Munjiza i Kolaković su prestali dolaziti" ili "nisu se javljali na pozive" — uobičajene formulacije kojima bi se opisalo stvarno, svojevoljno udaljavanje neke osobe od dužnosti. Umjesto toga, čitatelj dobiva samo bezličan opis stanja: "Nadzorni odbor više se nije sastajao." Tko je odlučio ne sazvati sljedeću sjednicu ostaje potpuno neimenovano.

Ova gramatička nedosljednost, uz odsutnost bilo kakvog navoda da je itko od nas dvojice kontaktiran za komentar prije objave, prema mom mišljenju jasno pokazuje da naslov "pobjegli" nije bio zaključak koji proizlazi iz teksta, nego uredničku formulaciju odabranu neovisno o onome što je tekst stvarno mogao potkrijepiti.

Ako Dragan Munjiza ili Marko Kolaković ikad pročitaju ovaj tekst i žele iznijeti vlastitu verziju događaja, bilo da se slažu s mojim prikazom, dopunjuju ga, ili mu proturječe, rado ću im ponuditi prostor na ovoj istoj platformi da to učine vlastitim riječima, s jednakom uredničkom transparentnošću kakvu primjenjujem i na vlastitu izjavu. Vjerujem da potpunija slika, sastavljena od više izravnih glasova umjesto posrednih interpretacija, uvijek bolje služi istini nego bilo koja pojedinačna verzija, uključujući i moju.

Ova priča, koliko god osobno bila vezana uz mene, Munjizu i Kolakovića, ima i širu poruku koja nadilazi nas troje. Živimo u vremenu kad se naslovi šire brže i dalje nego ikad prije, često potpuno odvojeno od teksta koji ih prati, dijeljeni i citirani na temelju nekoliko riječi vidljivih u pregledu, bez da itko klikne dalje da provjeri stvarni sadržaj. U takvom okruženju, odgovornost pada podjednako na one koji pišu naslove i na one koji ih čitaju i dijele bez provjere.

Ako ovaj tekst nešto postiže, nadam se da to nije samo ispravljanje jednog specifičnog naslova iz 2013. godine, nego i podsjetnik da se iza svakog dramatičnog naslova nalaze stvarni ljudi, sa stvarnim reputacijama koje se grade godinama i mogu biti narušene jednom, nepromišljeno odabranom riječi. Trinaest godina je predugo čekati da se to kaže naglas, ali vjerujem da nikad nije prekasno reći istinu, čak i kad je jedino oružje protiv starog naslova samo pažljivo čitanje teksta koji stoji ispod njega.


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/osvrt-na-2013-omega-factoring-nermin-sefic/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #Omegafactoring #DragoMunjiza #MarkoKolaković

Fiskalna i parafiskalna davanja u Hrvatskoj 2026: d.o.o., obrt, d.d. i fizičke osobe

Fiskalna i parafiskalna davanja u Hrvatskoj 2026: d.o.o., obrt, d.d. i fizičke osobe

Autor: Nermin Sefić

Potpuna analiza poreza na dobit, PDV-a, doprinosa i parafiskalnih nameta u Hrvatskoj 2026 — s izračunima za d.o.o., j.d.o.o., d.d., obrt i fizičke osobe u sustavu PDV-a.

Poduzetnik u Hrvatskoj rijetko unaprijed zna koliko će mu poslovanje stvarno koštati u davanjima državi, jedinici lokalne samouprave, komori i drugim tijelima — ne zato što su brojke tajne, nego zato što su raspršene kroz desetak različitih zakona, pravilnika i odluka koje se rijetko promatraju zajedno. Ova analiza spaja fiskalna davanja (poreze) i parafiskalna davanja (nameti, doprinosi, članarine, pristojbe) u jednu cjelinu, s izračunima za d.o.o., j.d.o.o., d.d., obrt i fizičku osobu u sustavu PDV-a.

Fiskalna davanja (porezi) reguliraju se poreznim zakonima i prihod je državnog proračuna — porez na dobit, porez na dohodak, PDV, trošarine. Parafiskalna davanja (neporezni nameti) uređuju se posebnim zakonima ili odlukama lokalnih tijela i prihod su specifičnih institucija ili fondova — komorski doprinos, turistička pristojba, spomenička renta, komunalna naknada. Razlika nije samo terminološka: parafiskalni nameti rjeđe prolaze kroz širu javnu raspravu prije uvođenja, teže ih je sustavno pratiti, a njihov kumulativni učinak na malog poduzetnika često premašuje sam porez na dobit.

Sva tri oblika (d.o.o., j.d.o.o., d.d.) oporezuju se identično po Zakonu o porezu na dobit (NN 177/04 i kasnije izmjene, zaključno s NN 151/25) . Stopa ovisi isključivo o ukupnom godišnjem prihodu, ne o obliku društva:

Porezna osnovica = računovodstvena dobit + porezno nepriznati rashodi − porezne olakšice. PD obrazac predaje se do 30. travnja za prethodnu godinu, uz mjesečne akontacije tijekom godine. Novoosnovana društva ne plaćaju akontacije do prve prijave.

Kao što je opisano u objavama portala o regulatornim promjenama, Vlada je najavila poseban, privremeni porez od 50% na dio dobiti koji premašuje prosjek 2023-2025. uvećan za dopušteno odstupanje od 15%. Mjera se ne odnosi na tvrtke koje više od 50% prihoda ostvaruju izvan Hrvatske — izričito zaštićeni su izvoznici. Ovo je iznimka, ne standardno pravilo, i primjenjuje se samo na iznos iznad definiranog praga rasta, ne na cjelokupnu dobit.

Porez na dobit i porez na isplaćenu dobit dva su odvojena davanja. Kad d.o.o. ili d.d. isplati dobit članovima/dioničarima, ta se isplata oporezuje kao dohodak od kapitala po jedinstvenoj stopi od 12% , neovisno o prebivalištu vlasnika (stopa promijenjena posljednji put 2024., ukidanjem prireza na ovu vrstu dohotka). Isplata dobiti u gotovini je zabranjena — mora ići na račun.

Ukupno porezno opterećenje na put od dobiti do novca u vlasnikovom džepu: 20,8% — kombinacija dva poreza, ne samo jednog.

Prag za obvezan ulazak u sustav PDV-a povećan je s 40.000 EUR na 60.000 EUR godišnjeg prometa od 1. siječnja 2025., i ostaje na toj razini u 2026. Prag vrijedi jednako za d.o.o., obrt i fizičku osobu koja obavlja samostalnu djelatnost (npr. iznajmljivanje nekretnina, autorski honorari uz registriranu djelatnost).

Fizička osoba čiji primici (npr. od iznajmljivanja) prijeđu 60.000 EUR mora ući u sustav PDV-a jednako kao i pravna osoba — status "fizička osoba" ne oslobađa od praga. Iznajmljivači nekretnina za stanovanje koji ne prijeđu prag i dalje plaćaju paušalni porez na dohodak od imovine po stopi od 12% na ugovorenu najamninu.

Za svakog zaposlenika (uključujući direktora d.o.o./j.d.o.o. zaposlenog u vlastitoj tvrtki), poslodavac i zaposlenik zajedno snose sljedeća davanja na bruto plaću:

Ukupan trošak poslodavca = bruto plaća × 1,165 (dodatnih 16,5% na zdravstveno, koje poslodavac plaća iznad bruto iznosa, ne iz njega). Minimalna bruto plaća direktora j.d.o.o./d.o.o. zaposlenog puno radno vrijeme u 2026. iznosi 1.295,45 EUR mjesečno — obveza koju mnogi osnivači j.d.o.o. ne uzmu u obzir pri planiranju, misleći da je "1 EUR temeljni kapital" jedini stvaran trošak pokretanja.

Nakon doprinosa, na poreznu osnovicu primjenjuje se porez na dohodak. Osnovni osobni odbitak za 2026. iznosi 600 EUR mjesečno , uvećan za uzdržavane članove (dijete: +300 do +600 EUR ovisno o redoslijedu, supružnik/roditelj: +300 EUR). Porezna reforma iz 2024. ukinula je klasičan "prirez" i zamijenila ga izravnim pravom jedinica lokalne samouprave da same odrede stopu unutar zakonskih granica — ako grad/općina ne donese odluku, primjenjuje se zadana stopa od 20% do 60.000 EUR godišnje osnovice i 30% iznad toga.

Obrt se oporezuje bitno drugačije od d.o.o. — porezom na dohodak (ne dobit), s dvije mogućnosti: paušalno oporezivanje (do praga primitaka) ili vođenje poslovnih knjiga.

Prag za paušalno oporezivanje obrta usklađen je s PDV pragom — do 60.000 EUR primitaka moguće je ostati paušalist, iznad toga prelazi se obvezno na vođenje poslovnih knjiga i oporezivanje po stvarnom dohotku (progresivne stope 20%/30%, kao kod plaće). Paušalni obrt uz porez plaća i mjesečne doprinose za MIO I, MIO II i HZZO — primjer za srednji razred primitaka iznosi oko 290 EUR mjesečno ukupno.

EU klasifikacija (primijenjena i u Hrvatskoj) razlikuje mikro, malo, srednje i veliko poduzeće prema broju zaposlenih, prihodu i bilanci — razlika nije samo statistička, nego mijenja i stvarna porezna pravila:

Ključan prag koji stvarno dijeli poduzeća nije EU kategorija veličine, nego granica od 1.000.000 EUR ukupnog prihoda u Zakonu o porezu na dobit — iznad nje stopa raste s 10% na 18%, neovisno pripada li tvrtka formalno "mikro" ili "malo" EU razredu.

Porez na dobit (10%): 4.000 EUR. Ako se cijela preostala dobit (36.000 EUR) isplati vlasniku, porez na dividendu (12%): 4.320 EUR. Ukupno porezno opterećenje na dobit: 8.320 EUR (20,8% efektivno). Uz to: obvezan ulazak u PDV (prihod iznad 60.000 EUR praga), članarina HGK, direktorova plaća s punim doprinosima ako je zaposlen u tvrtki.

Ostaje ispod PDV praga (60.000 EUR) — nema PDV obveze. Plaća paušalni porez prema razredu primitaka (4. razred), mjesečne doprinose MIO I/II i HZZO, te nakon druge godine poslovanja komorski doprinos HOK-u (136,80 EUR godišnje). Bez poreza na dividendu — cijeli neto prihod obrtnika pripada njemu, jer paušalni obrt ne razlikuje "dobit tvrtke" od "osobnog dohotka".

Turistička pristojba: do 200 × 1,86 EUR (sezona) = do 372 EUR godišnje, naplaćena od gostiju, ne iz vlastitog džepa. Ako primici ostanu ispod 60.000 EUR: paušalni porez na dohodak od imovine (12% na ugovorenu najamninu), bez PDV obveze. Iznad praga: obvezan ulazak u PDV sustav uz sve popratne administrativne obveze standardnog poduzetnika.

Ukupno porezno i parafiskalno opterećenje u Hrvatskoj ne može se svesti na jednu brojku — ono je zbroj desetak zasebnih davanja koja se preklapaju ovisno o pravnom obliku, veličini, sektoru i lokaciji poslovanja. Pozitivan trend posljednjih godina (podizanje PDV praga, ukidanje vodnog doprinosa, ukidanje prireza) ide u smjeru pojednostavljenja, ali paralelno se uvode nova, veća davanja poput poreza na ekstra profit. Poduzetnik koji unaprijed razumije punu strukturu — ne samo stopu poreza na dobit, nego i doprinose, PDV prag, komorski doprinos i lokalne parafiskalne namete specifične za svoju djelatnost — može realno planirati troškove umjesto da ih otkriva tek kroz prvu godišnju prijavu.

Prag od milijun eura prihoda za primjenu niže, 10%-tne stope poreza na dobit izgleda kao jasna, velikodušna olakšica za mala poduzeća. U praksi, granica djeluje drugačije ovisno o djelatnosti — trgovačko društvo koje posluje s niskim maržama, primjerice u veleprodaji ili distribuciji, može imati prihod znatno iznad milijun eura uz dobit koja je razmjerno skromna, i time platiti 18% na dobit koja, u apsolutnom iznosu, nije veća od dobiti manje, ali marginalno profitabilnije tvrtke koja ostaje ispod praga. Prag mjeri prihod, ne dobit niti profitabilnost, što znači da djelatnosti s prirodno niskim maržama (veleprodaja, distribucija, građevinarstvo s velikim podugovaranjem) sustavno prelaze prag brže nego djelatnosti s visokim maržama poput savjetovanja ili softvera, čak i kad je stvarna profitabilnost obrnuto raspoređena.

Ova asimetrija rijetko se spominje u raspravama o "olakšicama za mala poduzeća" jer sam naziv praga ("do milijun eura prihoda") zvuči kao da štiti male igrače, dok stvarni učinak ovisi jednako toliko o strukturi marže koliko i o veličini poslovanja. Poduzetnik koji planira rast trebao bi unaprijed modelirati u kojem trenutku očekuje prijeći taj prag prihoda, ne čekati da ga porezni obračun iznenadi promjenom stope usred poslovne godine — stopa se, naime, određuje prema ukupnom prihodu ostvarenom u cijelom poreznom razdoblju, retroaktivno na cijelu godinu, ne samo na dio iznad praga.

Usporedba s neposrednim susjedima daje kontekst hrvatskoj poreznoj strukturi. Slovenija primjenjuje stopu poreza na dobit od 22% bez sličnog praga za male poduzetnike kakav postoji u Hrvatskoj, dok istovremeno nudi neke druge poticaje za istraživanje i razvoj koje Hrvatska ne replicira u istom opsegu. Mađarska, s druge strane, ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit u cijeloj Europskoj uniji, oko 9%, bez obzira na veličinu poduzeća — struktura koja je znatno jednostavnija za planiranje, ali ne nužno ukupno povoljnija kad se uzmu u obzir svi ostali nameti specifični za mađarski sustav, uključujući poseban lokalni porez na poslovnu djelatnost koji Hrvatska nema u istom obliku.

Ova usporedba pokazuje zašto jednostavna usporedba "stope poreza na dobit" između zemalja rijetko daje potpunu sliku — svaka zemlja kombinira glavnu stopu s vlastitim skupom praga, olakšica i parafiskalnih nameta koji zajedno određuju stvarno ukupno opterećenje. Tvrtka koja razmatra gdje registrirati novo poslovanje unutar regije treba modelirati ukupan trošak za vlastiti, specifičan profil poslovanja, ne oslanjati se isključivo na usporedbu jedne, izdvojene stope.

Neke djelatnosti nose dodatna, sektorski specifična davanja koja opći pregled poreznog sustava lako previdi. Ugostiteljstvo i turizam, osim standardnih poreza, nose turističku pristojbu, članarinu turističkoj zajednici (obračunatu na promet, ne samo paušalno), i u pojedinim slučajevima spomeničku rentu ako se djelatnost obavlja unutar zaštićene povijesne jezgre grada. Poljoprivredna djelatnost ima vlastiti, poseban sustav paušalnog oporezivanja koji se razlikuje od standardnog obrtničkog, uz mogućnost korištenja poticaja koji djelomično kompenziraju porezno opterećenje.

Djelatnosti vezane uz korištenje šumskog zemljišta ili resursa nose šumski doprinos, čija primjena i iznos ovise o konkretnoj prirodi djelatnosti i teško se generaliziraju bez poznavanja specifičnog slučaja. Građevinske tvrtke, uz standardne poreze, često se suočavaju sa specifičnim komunalnim doprinosima vezanim uz izdavanje građevinskih dozvola, koji se obračunavaju po četvornom metru planirane građevine i značajno variraju između jedinica lokalne samouprave — razlika koja može učiniti identičan projekt bitno skupljim u jednom gradu nego u susjednom.

Uz sam financijski iznos davanja, poduzetnik snosi i administrativni trošak ispunjavanja obveza — vođenje evidencija, podnošenje prijava, komunikaciju s više različitih institucija (Porezna uprava, HGK ili HOK, lokalna jedinica, turistička zajednica) od kojih svaka ima vlastite rokove, obrasce i način komunikacije. Fiskalizacija 2.0, uvedena od 2026., dodatno povećava taj administrativni sloj kroz obveznu upotrebu eRačuna s KPD šifrom za svaku stavku u B2B poslovanju — promjena koja, iako dugoročno može pojednostaviti nadzor, kratkoročno zahtijeva prilagodbu softvera i procesa za sve poduzetnike, neovisno o veličini.

Manji poduzetnici, bez internog knjigovodstvenog tima, taj administrativni trošak najčešće prevaljuju na vanjske knjigovodstvene servise, čiji trošak treba uračunati u ukupnu procjenu cijene poslovanja jednako ozbiljno kao i sama porezna davanja. Za paušalne obrte, ova jednostavnost sustava (mjesečni paušalni iznos umjesto složenog knjigovodstva) upravo je glavni razlog zašto mnogi mali poduzetnici svjesno biraju taj oblik unatoč tome što PDV prag i prag za izlazak iz paušala ograničavaju rast bez formalne promjene poslovnog modela.

Mora li j.d.o.o. s minimalnim prometom plaćati punu minimalnu plaću direktora? Da, ako je direktor zaposlen puno radno vrijeme u vlastitoj tvrtki, obveza minimalne bruto osnovice (1.295,45 EUR u 2026.) vrijedi neovisno o stvarnom prometu ili dobiti tvrtke te godine — česta zabluda kod novoosnovanih j.d.o.o. koja tek grade poslovanje.

Plaća li se PDV na isplatu dividende? Ne, isplata dobiti nije predmet PDV-a — to je transakcija unutar vlasničke strukture, ne isporuka dobra ili usluge, i podliježe isključivo porezu na dohodak od kapitala po stopi od 12%.

Može li obrt dobrovoljno ući u sustav PDV-a prije dosezanja praga? Da, dobrovoljan ulazak moguć je u bilo kojem trenutku, uz obvezu ostanka u sustavu tekuću i sljedeću kalendarsku godinu — odluka koja ima smisla prvenstveno kad obrt posluje pretežito s drugim PDV obveznicima koji mogu odbiti pretporez.

Utječe li broj zaposlenih na stopu poreza na dobit? Ne izravno — jedini kriterij za 10%/18% stopu je ukupan godišnji prihod, ne broj zaposlenih niti EU kategorija veličine poduzeća (mikro/malo/srednje/veliko), premda te kategorije utječu na druge administrativne olakšice izvan same porezne stope.

Dosadašnji trend — podizanje PDV praga, ukidanje vodnog doprinosa, ukidanje prireza — sugerira nastavak pojednostavljenja sustava za male poduzetnike, dijelom potaknut obvezama vezanim uz proces pristupanja OECD-u koji eksplicitno zahtijeva smanjenje administrativnog opterećenja gospodarstva. Istovremeno, uvođenje poreza na ekstra profit i pooštravanje digitalnog nadzora kroz Fiskalizaciju 2.0 pokazuju da se pojednostavljenje za male poduzetnike odvija paralelno sa strožim, precizniji nadzorom i dodatnim opterećenjem za velike, visokoprofitabilne tvrtke — dva naizgled suprotna trenda koja zapravo dijele istu logiku preraspodjele administrativnog i poreznog tereta prema onima s najvećim kapacitetom da ga podnesu.

Za poduzetnika koji planira srednjoročno poslovanje, uz redovito praćenje svih objavljenih analiza ,, ova dinamika znači da statične pretpostavke o poreznom opterećenju rijetko ostaju točne dulje od godinu-dvije — redovito praćenje izmjena zakona, ili oslanjanje na knjigovodstvenog savjetnika koji to prati profesionalno, postaje jednako važan dio poslovnog planiranja kao i sama procjena prihoda i troškova osnovne djelatnosti.

Ovaj kalendar pokazuje zašto poduzetnik s više paralelnih obveza — primjerice obrt koji iznajmljuje smještaj i istovremeno vodi drugu djelatnost — mora pratiti gotovo mjesečan ritam različitih rokova koji dolaze iz potpuno odvojenih institucija, bez jedinstvenog, objedinjenog sustava podsjetnika. Vanjski knjigovodstveni servisi upravo ovu koordinaciju rokova često navode kao glavnu vrijednost koju pružaju malim poduzetnicima, iznad samog izračuna poreza.

Kako je istaknuto u analizi poslovnog vodstva GNK ASG-a , odabir pravnog oblika ne utječe samo na poreznu stopu, nego i na opseg osobne odgovornosti vlasnika, što posredno utječe i na ukupnu poreznu i pravnu strategiju. Kod d.o.o. i j.d.o.o., odgovornost članova ograničena je na uloženi temeljni kapital — osobna imovina vlasnika u pravilu ostaje zaštićena od poslovnih dugova društva, uz iznimke poput osobnog jamstva ili dokazane zlouporabe pravne osobnosti. Obrt, s druge strane, ne razdvaja imovinu obrtnika od poslovne imovine — obrtnik odgovara cjelokupnom osobnom imovinom za obveze nastale poslovanjem, rizik koji rijetko dolazi do izražaja dok posao ide dobro, ali koji postaje presudan u slučaju spora, duga ili stečaja.

Ova razlika u odgovornosti djelomično objašnjava zašto mnogi noviji poduzetnici, čak i s malim, jednostavnim poslovanjem, biraju j.d.o.o. unatoč gotovo identičnim operativnim troškovima kao standardni d.o.o. — zaštita osobne imovine percipira se kao vrijedna dodatne administrativne složenosti, posebno u djelatnostima s povećanim rizikom od potraživanja trećih strana ili ugovornih sporova.

Kao dio šire serije analiza , cjelovita slika fiskalnog i parafiskalnog opterećenja u Hrvatskoj otkriva sustav koji, promatran u cjelini, nije nužno pretjerano visok u usporedbi s regijom, ali je fragmentiran na način koji otežava jednostavno planiranje. Poduzetnik koji unaprijed sastavi vlastitu, personaliziranu mapu svih davanja specifičnih za svoju djelatnost, veličinu i lokaciju — ne oslanjajući se isključivo na opće, generičke podatke o "porezu na dobit" — ulazi u poslovnu godinu s realnijom procjenom troškova i manje izloženosti neugodnim iznenađenjima koja dolaze iz manje poznatih, ali stvarno postojećih parafiskalnih obveza.


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/analize/fiskalna-i-parafiskalna-davanja-u-hrvatskoj-2026/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #fiskalninametiHrvatska #parafiskalninameti #poreznadobit2026 #PDVprag2026 #doprinosiplace #dooporezi #obrtporezi #komorskidoprinos

Cyber Resilience: Board Governance

Cyber Resilience: Board Governance

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses board-level cyber resilience, key governance practices, and consequences for business continuity.

The board must understand dependencies, recovery priorities, and the financial consequences of a business disruption.

Cybersecurity can't be reduced to buying tools. An incident affects revenue, contracts, reputation, obligations to regulators, and the board's ability to continue operating the business.

The first task isn't to protect everything equally, but to determine which processes must be restored in minutes, hours, or days. Only then do technical controls gain business meaning.

The board must regularly review disruption scenarios, authority for crisis decisions, backup availability, and the credibility of reporting.

#CyberResilience #BusinessContinuity #CyberGovernance #IncidentManagement #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/cyber-resilience-board-governance/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb

Industrial Policy: US, Europe, Asia — A New Phase

Industrial Policy: US, Europe, Asia — A New Phase

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses industrial policy shifts, key location factors, and consequences for international investment.

Subsidies, supply chain localisation, and technological sovereignty are reshaping the global allocation of capital.

Globalisation hasn't ended, but it's no longer organised solely around lowest cost. States are seeking supply security, control of key technologies, and domestic production capacity.

For companies, that means investment location becomes a strategic decision involving tax incentives, energy availability, regulatory regime, political risk, and access to talent.

The most successful groups won't simply relocate production. They'll design a multi-layered supplier network, reserve capacity, and contractual mechanisms enabling a quick change of source.

Project management must therefore link the commercial, legal, technological, and geopolitical layers into a single decision.

#IndustrialPolicy #GlobalSupplyChains #TechnologicalSovereignty #InternationalInvestment #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/industrial-policy-us-europe-asia-a-new-phase/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb #IndustrialPolicyUS #Europe #AsiaANewPhase

Global Interest Rates After the Inflation Shock

Global Interest Rates After the Inflation Shock

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses global interest rate shifts, key capital discipline practices, and consequences for international groups.

How a shift in the monetary cycle affects the cost of capital, refinancing, and investment decisions of international groups.

Monetary policy is no longer a background variable. For international business groups, it directly determines the cost of debt, asset value, and the profitability threshold of new investments.

The greatest risk isn't the interest rate level itself, but the wrong assumption that the cost of capital will quickly return to previous levels. Management must therefore plan multiple refinancing scenarios, shorter decision deadlines, and a higher liquidity reserve.

Capital discipline means linking the investment plan, cash flow, currency exposure, and a project's real ability to withstand more expensive financing. Growth without such control creates an illusion of value while increasing systemic risk.

GNK ASG approaches financial management through documented assumptions, accountability for decisions, and measurable risk thresholds.

#GlobalInterestRates #CostOfCapital #Refinancing #Liquidity #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/global-interest-rates-after-the-inflation-shock/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb

Energy, Technology, Finance, and Data Centers

Energy, Technology, Finance, and Data Centers

Autor: Nermin Sefić

Nermin Sefić analyses data center capacity, energy risk, and practical consequences for digital infrastructure projects.

Data centers, grid infrastructure, and energy prices determine the real capacity for digital growth.

Digital growth has a physical cost. Every model, data center, and communication network depends on energy, cooling, grid connection, and equipment availability.

A technology project's assessment must therefore include energy cost and availability risk, not just the price of software or computing capacity.

Infrastructure location determines regulatory risk, carbon intensity, supply security, and the ability to scale. It's simultaneously a technology, finance, and governance decision.

Projects without an energy strategy can be technically feasible but economically unsustainable.

#DataCenters #AIAndEnergy #DigitalInfrastructure #EnergyRisk #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd


Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/en/publications/energy-technology-finance-and-data-centers/

Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..

#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #NerminSefić #GNKASGdoo #Zagreb #Energy #Technology #Finance #andDataCenters

Parametri i analize: 64 parametra koje SPT mjeri — i što pokazuju

Autor: Nermin Sefić Svih 64 parametra sustava SPT — od kretanja, srca i sna do prehrane i taktike — što pokazuju i kako ih šest analiza i ...