Autor: Nermin Sefić
Globalna populacija projicira se da će dosegnuti gotovo deset milijardi ljudi do sredine stoljeća, postavljajući pitanje koje je oduvijek pratilo čovječanstvo, ali koje danas nosi novu hitnost s…
Globalna populacija projicira se da će dosegnuti gotovo deset milijardi ljudi do sredine stoljeća, postavljajući pitanje koje je oduvijek pratilo čovječanstvo, ali koje danas nosi novu hitnost s obzirom na klimatske promjene, degradaciju tla i geopolitičke poremećaje globalne trgovine hranom — kako prehraniti tu rastuću populaciju na održiv, siguran i pravedan način.
Klimatske promjene predstavljaju možda najznačajniji dugoročni izazov globalnoj poljoprivrednoj produktivnosti, mijenjajući obrasce oborina, povećavajući učestalost ekstremnih vremenskih događaja poput suša i poplava, i pomičući klimatske zone na načine koji izravno utječu na to gdje se pojedini usjevi mogu uspješno uzgajati. Regije koje su tradicionalno bile pouzdani proizvođači žitarica suočavaju se sa sve nepredvidivijim uvjetima uzgoja, dok se druge regije potencijalno otvaraju za poljoprivrednu upotrebu kako se klimatske zone pomiču prema polovima.
Ova preraspodjela poljoprivredne pogodnosti nije jednostavno pitanje premještanja proizvodnje iz jedne regije u drugu — tlo u novo dostupnim regijama često nije jednako plodno kao dugotrajno obrađivano tlo u tradicionalnim poljoprivrednim regijama, a infrastruktura potrebna za veliku poljoprivrednu proizvodnju — navodnjavanje, transport, skladištenje — ne postoji preko noći u regijama koje tek postaju klimatski pogodne za intenzivnu poljoprivredu.
Globalna trgovina hranom stvorila je visoko međuovisan sustav u kojem poremećaji u jednoj velikoj proizvodnoj regiji mogu imati kaskadne posljedice diljem svijeta. Rat u Ukrajini dramatično je ilustrirao ovu ranjivost, s obzirom na to da su Ukrajina i Rusija zajedno predstavljale značajan udio globalnog izvoza pšenice prije rata, a poremećaj tog izvoza doveo je do naglog rasta cijena hrane koji je posebno teško pogodio zemlje u razvoju ovisne o uvozu žitarica.
Ova epizoda potaknula je šire preispitivanje strategija sigurnosti hrane diljem svijeta, s mnogim zemljama koje razmatraju veće domaće rezerve žitarica, diverzifikaciju izvora uvoza, i, u nekim slučajevima, kontroverzne politike ograničavanja izvoza tijekom razdoblja nestašice koje, iako racionalne s perspektive pojedine zemlje, mogu pogoršati globalnu nestašicu ako ih usvoji dovoljan broj velikih izvoznika istovremeno.
Uz izazove, tehnološke inovacije nude značajan potencijal za povećanje poljoprivredne produktivnosti na način koji smanjuje ekološki otisak proizvodnje hrane. Precizna poljoprivreda, koja koristi senzore, satelitske podatke i analitiku za optimizaciju upotrebe vode, gnojiva i pesticida na razini pojedinačnog polja ili čak pojedinačne biljke, može značajno povećati učinkovitost poljoprivredne proizvodnje u odnosu na tradicionalne, generalizirane pristupe.
Genetsko poboljšanje usjeva, uključujući i tradicionalne tehnike selekcije i novije alate za urednivanje gena, nudi potencijal za razvoj sorti otpornijih na sušu, bolesti i ekstremne temperature, iako regulatorni i javno-mišljenjski otpor prema genetski modificiranim organizmima u nekim regijama, posebno u Europi, ograničava brzinu usvajanja ovih tehnologija unatoč njihovom potencijalu za rješavanje izazova prehrambene sigurnosti.
Alternativni izvori proteina — od biljnih zamjena za meso do stanično uzgojenog mesa proizvedenog kroz kultivaciju stanica bez potrebe za uzgojem cijele životinje — predstavljaju dodatan put prema smanjenju ekološkog otiska proizvodnje proteina, iako ove tehnologije ostaju u ranim fazama komercijalizacije s neizvjesnim vremenskim okvirom za postizanje značajnog udjela na tržištu usporedivog s tradicionalnim izvorima mesa.
Značajan dio rješenja globalne sigurnosti hrane ne leži samo u povećanju proizvodnje, nego u smanjenju gubitka i rasipanja hrane koje se već proizvodi. Procjenjuje se da se značajan udio globalno proizvedene hrane nikad ne konzumira, izgubljen kroz neučinkovitosti u opskrbnom lancu u zemljama u razvoju, gdje nedostatak odgovarajuće infrastrukture skladištenja i transporta uzrokuje kvarenje prije nego što hrana dođe do potrošača, i kroz rasipanje na razini potrošača u razvijenim zemljama, gdje se hrana često baca zbog estetskih standarda, prekomjernog kupovanja ili jednostavne neučinkovitosti u planiranju potrošnje.
Rješavanje ovog gubitka i rasipanja predstavlja jedan od najisplativijih načina poboljšanja globalne sigurnosti hrane, jer zahtijeva poboljšanje postojećih sustava i navika umjesto potpuno nove poljoprivredne proizvodnje, iako implementacija zahtijeva koordinirane napore na svakoj razini opskrbnog lanca, od poljoprivrednika do pojedinačnih potrošača.
Uz kopnenu poljoprivredu, oceani predstavljaju značajan, ali sve više pod pritiskom nalazeći se izvor bjelančevina za milijarde ljudi diljem svijeta. Prekomjerni ribolov doveo je do dramatičnog pada populacija mnogih komercijalno važnih vrsta riba, potičući rastuću ovisnost o akvakulturi — uzgoju riba i drugih morskih organizama u kontroliranim uvjetima — kao alternativi divljem ulovu. Akvakultura, iako nudi potencijal za znatno predvidljiviju i skalabilniju proizvodnju od divljeg ribolova, nosi vlastite ekološke izazove, uključujući onečišćenje okolnih voda i rizik širenja bolesti unutar gusto naseljenih uzgojnih operacija.
Vertikalna poljoprivreda, koja uzgaja usjeve u naslaganim slojevima unutar kontroliranih zatvorenih prostora, često u urbanim sredinama blizu potrošača, nudi potencijalno rješenje za smanjenje transportnih troškova i vodne potrošnje, iako visoki energetski troškovi umjetnog osvjetljenja ograničavaju njezinu trenutnu ekonomsku isplativost na relativno uski raspon visokovrijednih usjeva.
Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), 13,2% globalno proizvedene hrane gubi se u opskrbnom lancu nakon žetve, prije nego što dospije do maloprodaje — gubitak procijenjen na oko 400 milijardi dolara godišnje. Uz taj gubitak, Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) procjenjuje da se dodatnih 19% hrane rasipa na razini maloprodaje, ugostiteljstva i kućanstava. Zajedno, ove dvije brojke sugeriraju da se gotovo trećina sve globalno proizvedene hrane nikad ne konzumira.
Detaljnija analiza UNEP-ovog Food Waste Indexa iz 2024. otkriva da kućanstva čine iznenađujuće velik udio ukupnog rasipanja hrane — 60% od ukupno 1,05 milijardi tona hrane rasipane u 2022. godini, u odnosu na 40% koje se rasipa u sektoru ugostiteljstva i maloprodaje zajedno. Ovaj obrazac vrijedi diljem svjetskih dohodovnih kategorija — izvještaj bilježi da se prosječna razina rasipanja hrane po kućanstvu razlikuje za samo 7 kilograma po glavi stanovnika godišnje između zemalja visokog, srednje-visokog i srednje-niskog dohotka, opovrgavajući pretpostavku da je rasipanje hrane isključivo problem bogatih zemalja.
Ohrabrujući primjeri postoje — Japan i Ujedinjeno Kraljevstvo pokazali su da je promjena na razini cijele zemlje moguća, s smanjenjima rasipanja hrane od 18%, odnosno 31%. Gubitak i rasipanje hrane zajedno generiraju procijenjenih 8 do 10% globalnih emisija stakleničkih plinova — gotovo pet puta više od ukupnih emisija zrakoplovnog sektora — čineći rješavanje ovog problema jednim od isplativijih načina za istovremeno poboljšanje prehrambene sigurnosti i smanjenje klimatskog otiska.
Znanstvena literatura o utjecaju klimatskih promjena na prinose usjeva nudi nijansiraniju sliku od jednostavne priče o padu. Studija objavljena u časopisu PNAS procjenjuje da su klimatski trendovi već smanjili globalne prinose pšenice za 10%, ječma za 13%, a kukuruza za 4% u odnosu na razinu koju bi imali bez klimatskih promjena — dok globalna proizvodnja ovih usjeva istovremeno bilježi dramatičan rast (69-123% tijekom posljednjih 50 godina) zahvaljujući tehnološkom napretku, boljim sortama i poboljšanoj agronomskoj praksi.
Ova naizgled kontradiktorna slika — rastuća apsolutna proizvodnja uz istovremeno "smanjenje" u odnosu na hipotetski scenarij bez klimatskih promjena — objašnjava zašto se procjene utjecaja klimatskih promjena na sigurnost hrane često pogrešno tumače. Prema drugoj analizi objavljenoj u PNAS-u, svaki stupanj Celzijusa porasta globalne prosječne temperature smanjuje globalne prinose pšenice za 6,0%, kukuruza za 7,4%, riže za 3,2% i soje za 3,1%, bez uzimanja u obzir učinaka gnojenja ugljičnim dioksidom, prilagodbe i genetskog poboljšanja koji djelomično kompenziraju te gubitke.
Regionalne razlike ostaju dramatične. Za supsaharsku Afriku, prinosi osnovnih usjeva projiciraju se pasti za 10-20% do 2050. prema trenutnim klimatskim trendovima, s prinosima kukuruza u Etiopiji koji se projiciraju smanjiti za oko 15% zbog rasta temperature i nepredvidivih oborina — a u područjima pogođenim širenjem štetnika poput jesenskog kukuruznog moljca, gubici prinosa kukuruza dosežu i do 30%. Južna Azija suočava se sa sličnim izazovom, s prinosima riže i pšenice koji se projiciraju smanjiti 10-15% do sredine stoljeća zbog toplinskog stresa i promijenjenih monsunskih obrazaca, izravno pogađajući milijune malih poljoprivrednika.
Studija objavljena u časopisu Scientific Reports 2025. dodatno otkriva da klimatske promjene nerazmjerno pogađaju regije koje su već sušne — usjevi u aridnim regijama pokazuju se najosjetljivijima na globalno zatopljenje u odnosu na sve druge klimatske zone, dok riža i pšenica pokazuju veći adaptivni potencijal u umjerenim klimatskim zonama, a kukuruz u kontinentalnim zonama.
Iako se vertikalna poljoprivreda često spominje kao obećavajuće tehnološko rješenje, stvarna poslovna povijest sektora tijekom 2023.-2025. otkriva dramatičan raskorak između tehnološkog obećanja i poslovne održivosti. Plenty Unlimited, kalifornijski startup podržan investitorima poput Jeffa Bezosa i SoftBanka, prikupio je 940 milijuna dolara prije nego što je podnio zahtjev za stečaj u ožujku 2025., s vrijednošću tvrtke koja je pala za više od 99% s vrhunca od 1,9 milijardi dolara. Bowery Farming, jednom vrijedan 2,3 milijarde dolara nakon što je prikupio 700 milijuna dolara, ugasio je poslovanje krajem 2024. AeroFarms, dugogodišnji pionir sektora sa sjedištem u Newarku, podnio je zahtjev za Chapter 11 stečaj u lipnju 2023. s obvezama od 135 milijuna dolara, otpustivši oko 172-173 zaposlenika u svom postrojenju u Virginiji — postrojenje koje je, unatoč privremenom oporavku i refinanciranju 2023., trajno zatvoreno u prosincu 2025.
Ukupno 14 tvrtki za kontroliranu poljoprivredu u zatvorenom prostoru podnijelo je zahtjev za stečaj tijekom 2025. godine, s kombiniranim povijesnim financiranjem koje premašuje 1,37 milijardi dolara — dok je prema izvještaju iGrow News stvarni broj neuspjeha vjerojatno i veći zbog "tihih stečajeva" gdje su tvrtke tiho prestale poslovati ili bile preuzete prije formalne prijave stečaja. Ukupno je gotovo 2 milijarde dolara rizičnog kapitala "isparilo" u sektoru između 2023. i 2025., dok su ulaganja u nove poljoprivredne sustave pala za dramatičnih 53% na godišnjoj razini samo u 2024.
Temeljni problem, prema analizi objavljenoj na blogu Vertical Farming, jest strukturan: vertikalne farme zamjenjuju besplatnu sunčevu svjetlost i kišu električnom energijom i inženjerskim sustavima, a rezultirajući proizvodi često ne mogu opravdati dovoljno visoku premiju cijene da pokriju tu razliku u troškovima. Preživjele tvrtke — poput 80 Acres Farms i restrukturiranog AeroFarmsa — dijele zajedničke karakteristike koje ih razlikuju od neuspješnih konkurenata: financijska disciplina, osigurani kupci prije izgradnje kapaciteta, i fokus na stvarnu poljoprivrednu operativnost umjesto na tehnološki spektakl. Ova priča ilustrira širu poantu o poljoprivrednim inovacijama općenito — tehnička izvedivost ne jamči automatski ekonomsku održivost, posebno kad tradicionalna poljoprivreda ostaje suočena s besplatnom sunčevom svjetlošću kao osnovnim inputom koji nijedan zatvoreni sustav ne može replicirati bez znatnog energetskog troška.
John Deereova tehnologija "See & Spray", koja koristi strojni vid i umjetnu inteligenciju za prepoznavanje pojedinačnih biljaka i primjenu herbicida isključivo na korov umjesto ravnomjernog prskanja cijelog polja, nudi jedan od najbolje dokumentiranih, mjerljivih primjera stvarne vrijednosti precizne poljoprivrede u komercijalnoj primjeni. Prema podacima iz 2024., farmeri su ostvarili prosječno smanjenje upotrebe herbicida od 59% kroz operacije kukuruza, soje i pamuka, uz preko milijun hektara obrađenih ovom tehnologijom te godine.
Posebno je značajno da ovo smanjenje kemijskih inputa nije došlo na štetu prinosa — naprotiv, farmeri su zabilježili povećanje prinosa od 3-4 bušela po hektaru upravo zato što su usjevi bili manje kemijski stresirani zbog preciznije, ciljane primjene herbicida umjesto ravnomjernog prskanja koje pogađa i usjev i korov. Ova kombinacija — manje kemikalija, viši prinos — objašnjava zašto rani usvojitelji tehnologije izvještavaju o povratu ulaganja brže nego što su očekivali, uglavnom kroz uštede na kemikalijama kombinirane s povećanjem prinosa.
Šira slika precizne poljoprivrede pokazuje slične, iako nešto skromnije brojke — alati poput varijabilne primjene inputa, sustava vođenja i mapiranja tla mogu povećati prinose za 9-13%, dok varijabilna irigacija može uštedjeti oko 25% vode bez štete po prinos. Prema analizi objavljenoj na konferenciji GriNext, terenski dokazi pokazuju porast produktivnosti od 15-20% nakon usvajanja autonomne traktorske tehnologije, koja koristi GPS sustave precizne na manje od centimetra i 16 kamera raspoređenih oko traktora za 360-stupanjsku vidljivost.
Ovi konkretni, mjerljivi rezultati iz stvarne komercijalne primjene pružaju važnu protutežu ranije spomenutom kolapsu vertikalne poljoprivrede — dok tehnologije koje pokušavaju potpuno zamijeniti tradicionalnu poljoprivredu zatvorenim, energetski intenzivnim sustavima nailaze na strukturne ekonomske prepreke, tehnologije koje poboljšavaju postojeću, terensku poljoprivredu kroz preciznost i automatizaciju pokazuju znatno jasniji, dokazaniji put prema stvarnoj poslovnoj i prehrambenoj vrijednosti.
Izazov hranjenja rastuće globalne populacije na održiv način zahtijeva koordiniran pristup koji kombinira tehnološku inovaciju, poboljšanu globalnu koordinaciju trgovine hranom otpornu na geopolitičke poremećaje, i sustavno smanjenje gubitka i rasipanja hrane kroz cijeli opskrbni lanac. Nijedno pojedinačno rješenje ne nudi potpun odgovor, ali kombinacija ovih strategija nudi realan put prema hranjenju deset milijardi ljudi bez daljnje degradacije prirodnih resursa o kojima ta proizvodnja hrane u konačnici ovisi.
#SigurnostHrane #PreciznaPoljoprivreda #VertikalnaPoljoprivreda #KlimatskePromjene #JohnDeere
#FoodSecurity #Agriculture #AgTech #GlobalEconomy #NerminSefic #GNKASG #GNKDINAMOLtd #gospodarstvo #financije #tehnologija #analiza #poslovanje #NerminSefić
Cjelovit tekst i izvor: https://gnk-asg.hr/objave/globalna-sigurnost-hrane-deset-milijardi/
Autor i urednička odgovornost: Nermin Sefić. Izdavač: GNK ASG d.o.o..
#GNKASG #GNKDINAMOLtd #NerminSefic #BusinessIntelligence #foodsecurity #agriculture #populationgrowth #agtech #foodsystems #NerminSefić
